Od Musale do Rondoa

Citati iz intervjua vezani za prostor Musala – Rondo. Intervjui su rađeni anonimno u periodu januar - juni 2011. godine.

Drago mi je da sam tada učestvovao u ovoj anketi, te da sam svojom izjavom lično doprinio ovom projektu. (spagos)

"Na Kantarevcu su gostovali „Duka i čavke“ iz Beograda, a njihova svirka i izgled su za tadašnji Mostar bili poprilična senzacija."

"U novo otvorenom Domu omladine, koji je inače sijecište raznih kulturnih događanja, također radi ljetna bašta, u kojoj pored domaćih grupa (Đenan did“), gostuju mnoge grupe i poznati pjevači iz drugih gradova. Dom omladine otvara i disko klub, u kome najprije Beli Pala, a onda Nikola Radić i Željko Skoko, puštaju odličnu muziku (1968.-9.)"

"Na "malom korzu" (Lenjinovo šetalište),nemam pojma kako se danas zove ona ulica od Rondoa do Stare gimnazije, se šetalo, gledalo, hakalo i kupile prve korpe."

"Kad bi došao kući, najčešće smo sjedili negdje u Starom gradu ili na Rondou gdje smo često dočekivali perače ulica. Mostar je nekad bio najčistiji grad stare dobre Juge."

"Na Rondou bih obično sjedili do kasno u veče . Tu bi prepričavali dnevne dogadjaje . Obično uz tople kifle ili ćevape."

" Organiziran je festival poezije, Recitatorsko borilište, likovni „Jesenji izviđački salon“, Gitarijadu (Spajdersi, Ruke, Sinovi neba, Jutro), Ligu disk đokeja (pobijedio Beli Pala iz Modiska). Na Balinovcu je subotom i nedjeljom poslijepodne, radio i Disko“Fenjer“ (ploče puštao pok. Goran Kulušić Ćavela). Otvoreni je Modisk, a plesalo se, pored već spomenutih mjesta, u Ekonomskoj, na Mašinstvu, na Studentskom, gdje su se afirmirale nove grupe „Most“ (kasnije „Rondo“), „Kaneliri“, „Jutro“."

"Škola i korzo su prva mjesta koja su obilježila moje simpatije i moja prva zabavljanja, za rukice i gore -dole niz korzo, a klupa u parku mjesto gdje smo bili sami :))) Korzo je definitivno mjesto svih naših javnih okupljanja , šetnja, ćosanja, druženja, zafrkancije, skrivenih pogleda, ćaskanja......svega nečeg lijepog u odrastanju i formiranju normalnog mladog čovjeka."

"Pravo zabavljanje i prve ljubavi počele su u Gimnaziji, koja se tada nalazila na Bulevaru (današnja srušena zgrada ispred Kantarevca, koja se obnavlja za Gradsku upravu). ). Obično smo se mi, iz viših razreda, zabavljali sa curama iz nižih razreda Gimnazije, a ponekad i iz drugih škola. Malo bi se „očijukalo“, pa „slučajno prolazilo“ da bismo se vidjeli i „pozdravili“, pa bi se našli u „Klubu“ Gimnazije ( u podrumskim prostorijama, koje smo sami uredili), ili bi se zbližili s najboljom prijateljicom djevojke koju smo željeli „osvojiti“, kojoj bi ona povjerila da nam se „sviđa“, pa bi se predložio odlazak u kino (neki dobar film), pa bi se otpratilo do kuće ( na početku, ne bliže od 20 m)."

" Izašao sam, iako su me roditelji odgovarali i bio, po mrklom mraku, u 17,30 sati na Rondo-u. Čekao sam par minuta i ona se pojavila iz mraka njezine ulice. Polako smo išli, po ledenoj kiši, mokri do kože, do kina „Zvijezda“, kad tamo-nema struje i nema filma. Onako mokri, otišli smo, preko Kujundžiluka, do Starog mosta, tamo, na početku Priječke čaršije ( odmah do Starog mosta-iza Čardaka), popili, uz svijetlost svijeća, po čaj u onoj maloj kavani, gdje smo zimi znali svraćati, koje nam vlasnik, iznenađen što smo došli po „ovakvom kijametu“, nije htio ni naplatiti, malo se ugrijali i polako, kao da se ništa ne događa, onako zaljubljeni, došli do njezine kuće. Bio sam sretan te večeri, unatoč tome što smo i ona i ja sutra dobili visoku temperaturu i bolovali nekoliko dana."

" Muzička škola, Kantarevac (tamo smo se okupljali za različite događaje, Partizansko groblje, trimuša, korzo (obavezno kukuruzi na ljeto), park, Kod Jagnjeta (obavezan točeni sladoled)."

"Danas je park renoviran, djeca ga koriste za igru, ali skoro sve ostalo je u njemu zabranjeno. Prije rata je naveče korišten od strane zaljubljenih tinejdžera, i kao mjesto za druženje uz piće, a danas je pod nadzorom 24 sata i postaje sve manje i manje pristupačan."

"Jedno vrijeme su u parku ordinirali tzv.šibicari koji su naivne varali u igri pogađanja ispod kojeg od tri poklopca od šibica se nalazi kuglica."

"Malo „ozbiljnije“ zabavljanje, u zadnjem razredu Gimnazije i za vrijeme studija, tzv. „hvatanje“ odvijalo se u tzv.„logama“. Moja „loga“ je bila ili na jednom skrovitom mjestu u Velikom parku (današnji „Zrinjevac“), ili u borićima iza X osmogodišnje škole, a ponekad, kad bi padala kiša, na Gradskom stadionu, u kućerku gdje su se prodavale karte za utakmice."

"Robne kuće HIT i Razvitak su bile u obaveznoj maršruti obilaska grada, bez obzira da li se namjeravalo štogod kupiti ili tek onako radi razgledanja."

"Kasnije, u nekim zrelijim godinama, pojavile su se specijalizirane prodavnice odjeće, obuće, bijele tehnike, alata i ostalih životnih potrepština, da bi se, negdje početkom „osamdesetih“ izgradile u Gradu i dvije jako dobre,velike, robne kuće „Razvitak“ i „HIT“ u kojima se moglo kupiti sve, „od igle do lokomotive“.

" Musalu doživljavam kao haotičan prostor s automobilima, autobusima, Monkey klubom, gomilom stolova vani kad sunčano, kretanje je poremećeno, previe je znakova i buke."

"Nikad nisam išao (samo prolazio) preko Titovog mosta. Još uvijek ima predostrožnosti, nemam s kim da idem i ne znam nikog mojih godina na „onoj“ strani."

"Ispred ruševine Jagnjeta, taksisti igraju šah, dok s druge strane Bulevara, kamena šahovska ploča na Španskom trgu stoji nekorištena."

"Sjećam se da je Bulevar bio mnogo ugodnije mjesto i ulica privlačna pješacima. Danas je više orijentirana saobraćaju, te je postala jedna od glavnih saobraćajnih arterija u gradu."

"Teško je izabrati samo određena mjesta... Mostar je mali grad a dovoljno veliki da se sakriješ od neželjnih lica. "

"Raja iz svih dijelova Grada su se međusobno uvažavala i pomagala i svi su davali svoj maksimalni obol u našem odrastanju i uređivanju lijepog života u Gradu. Ipak, po mojem sudu izdvojio bih nekoliko, ipak, posebnih grupacija: Raja sa Pijeska, Raja iz Liske, Raja iz Doline Grka, Raja s Bunura, Cernička raja, Raja iz Šantićeve i, naravno, moja Raja iz Radićeve ulice, ali i raja iz društvenih organizacija Izviđača, Planinara, Aero-kluba… koji su dolazili iz različitih dijelova Grada, a pripadali su različitoj kvartovskoj Raji. I sjajno smo funkcionirali."

"U Mostaru je bilo malo mjesta gdje se legalno moglo otići iza 22-23 sata. Svejedno, nisam volio „Liru“ i restoran na stanici. Tu si mogao biti samo ili svjedok ili okrivljeni."

"U to doba, gostujući igrači su dolazili s torbama pješke iz jedinog tada hotela u Gradu, hotela „Neretva“ i bili bi pozdravljani pljeskom pri dolasku, a pri povratku, ako bi Velež dobio utakmicu, prolaznici bi ih malo i zezali, dobacujući rezultat utakmice ili imena strijelaca golova."

"Muzika i ples u Mostaru imaju dugu tradiciju, iako sve vrste plesa nisu baš u svakom vremenu bile dobrodošle. Kao što je to bio slučaj sa rock and rollom i kafanom i baštom Pariz, na Lenjinovom šetalištu. Prvi otplesani rock and roll u Mostaru izazvao je brojne reakcije i kritike, a prema nekim pričama, čak je doveo i do zatvaranja ove plesne bašte."

" Nekadašnjeg vakta brižne majke bi, tamo negdje oko deset uvečer, kad bi bio vakat da se cure vraćaju sa korza, pripremale kantu sa smećem. Kao eto, odoše na dno sokaka, da prospu smeće, a da ne bi babo upitao: „kud ćeš u ovo doba?“ Prosulo bi se smeće i diskretno sačekalo da se vidi sa kim se to kćerka vraća sa korza. Je li sa drugaricama, ili je prati nakav...? Majka je to morala prva vidjeti. Bolje ona lično, nego da joj ujutro za kahvom to kaže komšinica. A ujedno, ako treba reagirati, bolje odmah, na licu mjesta. Korzo i izlasci te vrste davno su otišli u historiju. Danas su druga vremena. Korzo se još može pronaći samo na forumima, pod rubrikom nostalgija, ili u pričama starijih."

"Platani su u Mostar došli sa Austrijom i sa drvoredima na Stefanijinom šetalistu, ili kako bi to danas rekli, od gimnazije do Balinovca. Po platanima su ljetne bašče dobijale ime, platani, dva platana, tri platana."

"Izlasci su bivali na korzo. Sa korza se išlo ili u kino ili bi se sjelo negdje, ako bi bilo love. Ako nema love, onda na zid na korzu, do deset uvečer i lagano prema kući, usput bi se pričalo sa rajom, javilo kući i ostajalo u dvorištu, tiho bez galame do ponoći, ljeti i dalje. Upoznavanje sa curama je bilo ili na korzu ili na igranci. Randes bi u pravilu bio negdje u blizini kuće gdje cura stanuje i išlo bi se redovno preko korza, a onda do velikog parka. U početku držanje za ruke, kasnije zagrljeni."

(tekst priredio Gugo/20221018)

(ilustracije, fotografije iz arhive cidom.org)

(spagos)