"A se lezi Ljubljen u Vrhbosni rozden i u Vrhbosni zakopan na svojini, na plemenitoj...
Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah, razmisljah, oklijevah.
Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radzaju nova
i nova godisnja doba.
I u sobi gdje bjeh bjese prozor, a iza prozora beskraj...
Al ja uporno gledah u
pod...
I misljah mojom smerti sve tce to konecno stati. Al nije i moja smert sve
starsa i sve tjesnja je.
Kam mi usjece Drazeta a zapis upisa Husan - ne da pokazu da bjeh vetc da me vislje neima..."
Ljeta gospodnjeg 1258.
Iz knjige "Oblici bosanskih duša", autora Nenada Tanovića, 1994. godine, poezija pisana u stilu epitafa sa stećaka...
(Meliha/20221021)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen