Veliki odmor je obično bio iza trećeg
časa, a trajao je 15 ili 20 minuta. Bio je predviđen da se đaci
malo provjetre i ispušu u školskom dvorištu, naravno, ako nije
padala kiša. Bilo je i onih koji su u vrijeme velikog odmora
ostajali u razredu. Sjedeći. A u tih 20 minuta velikog odmora
dešavala su se čuda. Odigrala bi se utakmica na male, otišlo u
prodavnicu, kupio sendvič, pojeo sendvič, ili jednostavno proteglo
noge, negdje u blizini škole. Bilo je vremena prokomentarisati
utakmicu, film, ili neko zbivanje iz svijeta zabave. Moglo se
prokomentarisati nešto iz tekuće nastave, mogla se prepisati zadaća
iz matematike, ili sastav za lektiru. Sve se to znalo razgoditi u tih
dvadesetak minuta, i na vrijeme, prije zvona, ponovo biti ponovo u
klupi, u isčekivanju narednih časova. Uglavnom, sve se zasnivalo na
određenoj fizičkoj aktivnosti, što su vjerovatno i pedagozi
predviđali u planiranju nastavnog procesa, jer trebalo je tu silnu
sakupljenu energiju u mladom organizmu potrošiti vani, a ne u
razredu.
O tome svjedoči i prva crno bijela
fotografije pokupljena sa interneta.
Kakvi su danas veliki odmori, teško je
reći nekome, ko se nalazi na nekoj malo većoj vremenskoj distanci
od škole i đačkih obaveza. Fotografije iz medija, druga
fotografija, pokazuju nešto sasvim drugo. I govore same za sebe!
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen