Internet životinja

Naučnici će u jednom bliskom vremenskom periodu mnoge različite životinjske vrste opremiti predajnicima, kako bi prikupljati različite podatke okolo čitave zemljine kugle.

Ovakav živi internet mogao poslužiti za ranije otkrivanje nadolezećih prirodnih katastrofa.

Mnogi istraživači se godinama bave istraživanjem kretanja različitihnih životinjskih vrsta, koje se prate putem  markica, predajnika, kamera i malih aviona. I pored svega što se na taj način saznaje, veliki broj pitanja ostaje nerazjašnjen, kao naprimjer izbor rute kretanja, ili međustanica za odmor. Zagonetka je što jedan ogromni broj ptica ugiba tokom godine, ali gdje umiru i gdje nestaju mrtve ptice, niko ne zna. Za mnoge ptice je nepoznanica gdje one zimuju. Zbog toga se ptičije vrste opremaju mini predajnicima, kojima se prati svaki pokret.

Jedna specijalna antena trebala bi u junu slijedeće godine biti montirana na internacionalnoj svemirskoj stanici, koja bi naučnicima trebala pomoći u projektu Icarus (International Cooperation for Animal Research Using Space), kako bi se mnogobrojne nadolazeće nove informacije koji mogle bolje obradiiti. Međutim, od ovog prijekta se očekuje mnogo više. Između ostalog, životinje opremljene ovakvim predajnicima mogle bi biti žive mjerne stance, koje bi slale podatke o vjetrovima, vremenskim uslovima, temperaturama, ozonu, ili ugljen dioksidu. To bi pomoglo čovječanstvu da poboljša klimatske modele, ali i da predviđa prirodne katastrofe. Jedna ovakva mreža živih senzora, raspoređena preko čitave planete, predstavljala neku vrstu interneta životinja.

Icarus bi ustvari bio jedna hightech varijanta na polju istraživanja, koje se vraća u devetnaesto stoljeće, kada su istraživači počeli ptice obilježavati sa malim prstenovima na nogama, što je tada omogućavalo da se izvuku značajni rezultati . A to je i danas osnova za mnogobrojna osnovna saznanja o ptičijem svijetu. To nije bilo ništa drugo, nego neka varijanta GPSa dvadesetog stoljeća. Opremanje ptica predajnicima krenulo je u godinama ovog stoljeća, a njihovo praćenje je bilo tehnički veoma otežano, jer su se podaci najčešće morali ručno obrađivati.

Nova tehnika dovela je do toga da su novi predajnici od težine 250 grama došli na svega 20 grama,ali to je za manje životinje još uvijek preteško. U okviru Icarus projekta naučnici su razvili jednu novu vrstu predajnika koji nije veći od jedne najmanje kovanice, i nije teži od 5 grama. To omogućuje njegovo ugrađivanje kod malih tica kao što su sjenice, kukavice, ili kosovi. Prema riječima naučnika, do 2020. godine trebao bi se razviti jedan novi mali predajnik, kojim bi se mogli opremati čak i leptirovi, ili skakavci.

Samo kretanje životinja je na svoj način zagonetka. Neke se kreću u potrazi za hranom, ili vodom, u potrazi za partnerom, ili bježe od neprijatelja.

Kod golubova pismonoša već je uz pomoć GPS istraženo koja između njih odlučuje u kojem će se prvcu kretati čitavo jato, a pri tome je otkrivena jedna čitava hijerarhija.

Kod majmuna je putem predajnika istražena pojava teritorijalnih konflikta, pri čemu su utvrdili postojanje prednosti domaćeg terena.

A dugotrajno je istraženo da se životinje prilagođavaju promjenama klime i eroziji životnog prostora.

Senzori će omogućavanje mjerenje i drugih relevantnih podataka, kao što su mjerenje tjelesne temperature, što bi moglo pomoći u otkrivanju raznih infekcija kod životinja, ili čak lokaciju na kojoj se nalaze određene životinje. Uz to bi životinje mogle prikupiti i podatke do koji čovjek vrlo teško, ili nikako ne može doći, ko naprimjer podaci o vjetrovima na Himlajima. A postoje dokazi da su slonovi na Sri Lanki osjetili dolazak cunamija 2004. godine. Također koze, satima prije izbijanja vulkana mjenjaju pravac svoga kretanja. A i to bi se uz pomoć ovakvih predajnika moglo pratiti.

Genetičari također, dugi niz godina pomoću tehnike DNA sekvenciranja sakupljaju velike količine podataka. Biolozi također očekuju na sličnu poplavu informacija od ptica i sisavaca. Što više životinja bude opremnljeno predajnicima biće lakše prepoznati pojedine obrazace. A neke stvari će se morati uraditi i mimo volje životinja. Sa jedne strane, na ovaj način će se pomoći očuvanju nekih ugroženih vrsta, a krivolovcima otežati posao, a sa druge strane, ćivotinjama će predstavljati opterećenje, da budu uhvaćene, zbog potreba ugradnje predajnika. Ali u svakom slučaju, sam postupak neće obuhvatati tako veliki broj pojedinačnih životinja, kao što je to bio slučaj kod, naprimjer postavljanja prstenova kod ptica, a uz pomoć tako prikupljenih informacija biće omogućana puno zaštita ostalih.

(izvor:sdz)

(spagpos)