Planina kraljeva

Mount Aiguille je jedna od najpoznatijih planinskih stijena Francuske. O tome govori i njena istorija.

Kao zub sjekutić, izdiže se na samom rubu planinskog masiva Vercors. Dugo vremena smatrana je za nedokučivu, a danas već postoji 30 staza, kojima se može uspeti na njen plato na vrhu.

Jedan od najpoznatijih penjača na ovu stjenovitu planinu je svakako Bernard Angelin, koji se do sada na ovu planinu popeo 1660 puta. Prvi put se popeo 18. maja 1975. Godine. I pored toga, on o tome ne govori kao o nekom trijumfu, ili pobjedi stijene. On više govori o njegovoj unutarnjoj povezanosti sa planinom koja je stoljećima važila kao „Mont inaccessible“, nepristupačna planina, kao neosvojivi monolit, na kome se dogodio jedan od osnovnog mitova alpinizma.

Mount Aguille je znak raspoznavanja zapadnog planinskog masiva Alpi. Visok je 2087 metara, a nadvisuje dolinu Trieves Tal, južno od Grenoblea. Formu zahvaljuje eroziji, a nekada davno to je bio blok krečnjaka i dio glavnog planinskog vijenca, koji se od sjevera ka jugu naslanja na Vercors.

Danas zahvaljujući skoro ravno nagetojm platou više liči na luk broda, koji se iz okeana drži za jednu stijenu.

Jasno je da je jedna ovakva stijena kroz istoriju budila pohlepnost. Nekada davno, kada je stijenu tokom svog putovanja vidio kralj Karl VIII, bio je toliko oduševljen, smatrajući da se radi o raju zemaljskom. Izdaoje naredbu da se u ime Francuske mora izvesti uspon na stijenu. I došlo je do toga. Svega nekoliko sedmica prije nego što je Christpoh Kolumbus kroz vode Karibika kročio na tlo Bermuda, kapetan Chatelen Antoine de Ville se zajedno sa njegovom ekspedicijom popeo na vrh stijene. Bilo je to 26. juna 1492. godine. Nakon povratka uspon je opisao kao „strašni i užasni” put. I tako se de Ville nakon povratka nedobrovoljno upisao kao prvi predak alpskog penjanja.

Nakon njeg,a proteklo je nekoliko vijekova, tačnije, drugi uspon se desio tek 1834. godine. A kako je već rečeno, danas do vrha vodi tačno 30 različitih puteva, u zavisnosti od stepena težine uspona. Godišnje se na vrh popenje oko hiljadu alpinista, naravno uz pomoć vodiča, bez kojih bi jedan ovakav uspon bio nemoguć.

Stijena ima i svoje prirodne branioce. To su divokoze, koje baš i nisu oduševljene prisustvom bilo koga, a alpinisti koji su se već penjali pričaju da nije rijedak slučaj, da divokoze nogama ruše sitno kamenje koje bi trebalo prestrašiti penjače i odvratiti ih od uspona.

Na vrhu stijene nalazi se plato dužine 500 metara, a širine 100 metara. U augustu 1957. godine ovdje se spustio pilot Henri Giroud sa njegovim avionom Piper J-3. On je kasnije još jednom ponovio ovaj podvig. Anegdota slične vrste ima mnoga, a jedna govori o prvom skijaškom spustu sa stijene obavljenom 1992. godine u čast 500 godine prvog uspona. Spust nije mogao biti izveden u potpunosti, jer je zadnjih 50 metara skijaš pomoću sajle bio spušten u dolinu. Naravno, rekorder u broju uspona je već pomenuti Bernard Angelin, za koga smatraju da će dostići i dvijehiljaditi uspon. Angelin preko sedmice radi kao profesor sporta, a svaki vikend je na stijeni, a kako kaže, ova planina mu je potreba, kao i vazduh za disanje.

Jedna interesantna priča vezana je za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je 3. jula 1944. godine sa ove stijene proglašeno ponovno nastajanje Republike Francuske, uz očekivanje da će doći do iskrcavanja saveznika u Provence, a kako je iskrcavanje kasnilo, nacisti su protjerali ustanike sa stijene, a žestoko se osvetili civilnom stanovništvu.

U narednom periodu. planira se izgradnje lifta i odmarališta sa tri hiljade kreveta. Sve je to posljedica razvoja turizma u obližnjem Grenobleu, a kako zimska sezona traje sve kraće, na taj način oživjeće se i ljetni turizam, kroz uspone na okolne planine.

Mount Aguille od 1970. godine pripada Parc Naturel Regional du Vercors.

(izvor:sdz)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)