Kad se čovjek vraća sa godišnjeg
odmora, ili iz posjete Mostaru, obično na povratku sa sobom ponese
ono što je trenutno aktuelno, u proljeće trešnje, u ljeto smokve i
grožđe, u jesen lozu, a u zimu pršut i vino. Svako godišnje doba
ima svoje plodove. Doduše, jednom davno, prije dvadesetak godina iz
Mostara sam muajem ponio jednu dvolitru vode sa česme, kako bih
napojio tadašnju mladu raju, rođenu daleko od Mostara, i koji do
tada nisu imali prilike niti da vide Mostar, niti da se napiju
Radobolje. Nakon ispijene čaše vode iz Mostara, svakom djetetu sam
ostavio poruku kako mu niko više neće moći reći „da se nije
napio Radobolje“, što u Mostaru ima poseban značaj. Eto, meni je
i to nekada padalo na pamet.
Kako godine prolaze, sada
se u prtljagu na povratku iz Mostara sve češće nađe po neka
knjiga. Obično bi za vrijeme posjeta Mostaru prohodao po knjižarama,
ili čak i uličnim prodajnim štandovima i tragao kako za starijim,
tako i za novim knjigama, koje do tada nisam vidio, ili bi mi
iznenada iskrsle pred oči.
U zadnje vrijeme me
posebno veseli, da se među knjigama koje se nalaze u mom prtljagu
sve češće nalaze knjige koje je pisala raja. Neke knjige kupim, a
posebno me veseli da sve češće dobijem knjigu na poklon sa
posvetom, direktno naslovljenom na mene. Takve vrste knjiga kod mene
imaju posebnu težinu i značaj.
Za dosta tih knjiga sam
znao još u vrijeme kad su nastajale, a u nastanku nekih sam direktno
učestvovao, bilo kao saradnik, prevodilac, ili kao učesnik u
prikupljanju sredstava za štampanje.
Posebno mi je drago kad mi
se neko od raje obrati sa molbom za pomoć oko prikupljanja građe za
knjigu. Svoje dosadašnje tekstove, kojih sam na hiljade postavio na
razne blogove, vrlo rado ustupam kolegama, kako bi upotpunili neke
svoje tekstove.
Ljetos su se u dvije
objavljene knjige našla tri moja komplena autroska teksta, što me
posebno veseli.
Pojedinačno
o knjigama sa posvetom, biće govora na ovom mjestu u narednom
periodu.
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen