Priča o Zejdu Ćoraliću
na svim jezicima svijeta
fotosi uz tekst: AP Photo/Amel Emric
Kad je vijest vijest!
Maleni Zejd Ćoralić iz Sarajeva je gluhonijemi dječak. Upisan
u osnovnu školu Osman Nakaš, i u razred ide sa djecom koja i čuju i govore. Da bi
dječak mogao normalno komunicirati sa ostalom djecom i normalno pratiti nastavu,
učiteljica Sanela Ljumanović je odlučila da i ona, i sva djeca u razredu, nauče
znakovni jezik. Vijest koja je u nekoliko dana obišla čitav svijet.
Kratkotrajnim googlanjem naišli smo na tekstove na 16 svjetskih jezika…
Tekstovi koji slijede objavljeni
su u medijima širom svijeta, na jezicima koji se govore u Velikoj Britaniji,
Austriji, SAD, Holandiji, Norveškoj, Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Italiji,
Mađarskoj, Španiji, Turskoj, Brazilu,, Kini, Belgiji, Bosni i Hercegovini…
Svi za jednog, jedan
za sve: Učenici naučili znakovni jezik
(preneseno sa:
sarajevo.co.ba)
U moru loših aktuelnosti iz Sarajeva stiže i jedna lijepa,
ohrabrujuća vijest, u kojoj glavnu ulogu imaju šestogodišnji Zejd Ćoralić i
njegova učiteljica Sanela Ljumanović.
Maleni Zejd Ćoralić iz Sarajeva je gluhonijemi dječak, kojeg
je majka i pored njegove posebne potrebe odlučila poslati u redovnu školu. Ova
odluka nije bila jednostavna s obzirom da niko u Osnovnoj školi ´Osman Nakaš´
ne poznaje znakovni jezik. Međutim, kako bi se Zejd što bolje snašao i uklopio
sa svojim školskim drugovima, pobrinula se učiteljica Sanela Ljumanović, koja
se, nakon što je pokušala doprijeti do Zejda koristeći svoje trikove i
raznolike načine komunikacije, ubrzo shvatila da ne napreduje u tom nastojanju,
pa je odlučila uraditi nešto, za naše uslove, potpuno nevjerovatno. Krenula je
u akciju i već nakon tri mjeseca je uspjela naučiti cijeli razred korištenju
znakovnog jezika. ´Zejd se zaista raduje svakom odlasku u školu, sretan je i
motivisan., kaže njegova mama Mirzana. Zejdovi drugovi iz razreda su sa
uzbuđenjem učili znakovni jezik, a sada su odlučili da ga približe i svojim
roditeljima. ´Drago mi je što učim Zejdov jezik, jer na taj način mogu da
komuniciram s njim i sa ostalom gluhonijemom djecom. Zabavno je.´, kaže Tarik
Sijarić, jedan od Zejdovih najboljih školskih drugova.
(sarajevo.co.ba)
Entire class learn
sign language so they can communicate with deaf friend
(preneseno sa:
metro.co.uk)
Six-year-old Zejd
Coralic from Sarajevo , Bosnia , is deaf.
Last year his mother decided to send Zejd to a normal school
but he was left unhappy because no one at school knew any sign language.
Local teacher, Sanela Ljumanovic, tried to help him
using her own tricks and signs to communicate but realised it just wasn’t
enough.
So she decided to teach Zejd’s entire class
sign-language so they could all communicate together.
Three
months on, the first-grade students at Osman Nakas primary school have all
mastered the basics of sign language.
Zejd’s self-esteem has also boosted since the sign language
classes started.
His mother,
Mirzana Coralic, said: ‘[Zejd] looks forward to going to school … now he is
happy and motivated.’
Zejd’s class mates love learning the language so much,
they’ve even started teaching their parents at home.
Tarik
Sijaric, one of Zejd’s best friends , said: ‘I like to learn Zejd’s language so
I can talk to him and to other deaf people. It is fun.’
Zejd’s teacher now hopes to introduce sign language to the
curriculum because it helps the children become aware of those disabilities.
Sanela said: ‘We are all happy as we are learning a new
language. The goal, however, is also to teach Zejd to read lips … he is a good
kid, a smart kid.’
(metro.co.uk)
Ganze Klasse lernt
Schulfreund zuliebe die Gebärdensprache
(preneseno sa: kosmo.at)
Eine ganze Schulklasse spricht das Fingeralphabet: Seit drei
Monaten lernen Schüler in Sarajevo wie man lautlos kommuniziert, um die
Integration ihres gehörlosen Mitschülers Zejd Ćoralić im Klassenunterricht
voranzutreiben.
Im vergangenen Jahr entschloss sich die Mutter des
gehörlosen Zejd Ćoralić, ihn in die Volksschule “Osman Nakaš” in Sarajevo zu
schicken. Trotz der vielen Anstrenungen seiner Lehrerin Sanela Ljumanović, Zejd
spielerisch Sprach-und Kommunikationsmethoden beizubringen, merkte sie schnell,
dass ihr dies nicht gelang.
Daraufhin ließ sich die Volkschullehrerin etwas ganz
Besonders für Zejd einfallen. Sie fand eine Möglichkeit, damit auch die
Schulfreunde von Zejd mit ihm kommunizieren können: Die gesamte Schulklasse
sollte die Gebärdensprache lernen, um den Schüler mit Hörschädigung besser in
die Klassengemeinschaft zu integrieren.
Mutter Mirzana Ćoralić freut sich über die Entwicklung:
„Zejd kann es morgens kaum erwarten, in die Schule zu gehen. Er ist glücklich
und motiviert.“
Seine Freunde waren so begeistertet von der Gebärdensprache,
dass sie diese sogar ihren Eltern zuhause beibrachten.
(kosmo.at)
Zbog jednog učenika,
ova učiteljica je cijelo odjeljenje naučila znakovni jezik
(preneseno sa: vijesti.me)
"Svi smo sretni što smo naučili novi jezik. Trenutno
nam je cilj da naučimo Zejda da čita sa usana. On je dobro i pametno dijete”
Kada je lani majka šestogodišnjeg Zejda Ćoralića iz Sarajeva
koji je gluvonijem odlučila da dječaka upiše u školu, nije
se radovala činjenici da niko u školi ne zna znakovni jezik.
Dječakova učiteljica Sanela Ljumanović se, piše
Tuzlanski.ba, trudila svim silama da dopre do Zejda koristeći neke svoje
trikove i načine komunikacije, ali je ubrzo shvatila da joj ne ide baš od ruke.
Odlučila je da uradi nevjerovatnu stvar za malog Zejda.
Naučila je cijelo odeljenje znakovni jezik kako bi svi lijepo mogli da
komuniciraju.
Nakon tri mjeseca, prvi razred Osnovne škole “Osman Nakaš”
naučio je osnove znakovnog jezika. Samopouzdanje šestogodišnjeg Zejda je odmah
poraslo!
"Zejd se raduje svakom odlasku u školu, sretan je i
motivisan”, rekla je njegova majka Mirzana Ćoralić.
Njegovi drugari iz razreda su toliko uzbuđeni što su naučili
znakovni jezik da su čak počeli da uče i svoje roditelje.
“Sretan sam što učim Zejdov jezik, jer na taj način mogu da
komuniciram s njim i sa ostalom gluvonijemom djecom. Zabavno je”, rekao je
Tarik Šijarić, jedan od Zejdovih najboljih drugara iz škole.
Zejdova učiteljica se nada da će se uvesti znakovni jezik u
nastavni plan i program, jer pomaže maloj djeci, a i na taj način oni postaju
svjesni šta čini taj invaliditet.
"Svi smo sretni što smo naučili novi jezik. Trenutno
nam je cilj da naučimo Zejda da čita sa usana. On je dobro i pametno dijete”,
kazala je njegova učiteljica.
(vijesti.me)
Ide u najbolji razred na svetu
Naučili znakovni jezik zbog druga!
(preneseno sa: alo.rs)
Drugari iz odeljenja su uradili neverovatnu stvar za
šestogodišnjeg Zejda Ćoralića iz Sarajeva, koji je gluvonem.
Ceo razred u Sarajevu naučio je znakovni jezik zbog
gluvonemog druga, a o ovom lepom gestu pisali su i svetski mediji.
Prošle godine, Zejdova majka je odlučila da ga pošalje u
redovnu školu, ali je nije radovala činjenica da niko u školi ne zna znakovni
jezik. Njegova učiteljica Sanela Ljumanović trudila se svim silama da dopre do
Zejda, koristeći neke svoje trikove i načine komunikacije, ali je ubrzo
shvatila da joj ne ide baš od ruke. Zato je odlučila da uradi neverovatnu stvar
za malog Zejda. Naučila je celo odeljenje znakovni jezik kako bi svi lepo mogli
da komuniciraju.
Nakon tri meseca, prvi razred OŠ „Osman Nakaš“ naučio je
osnove znakovnog jezika.
- Zejd se raduje svakom odlasku u školu, srećan je i motivisan - rekla je njegova majka Mirzana Ćoralić.
- Zejd se raduje svakom odlasku u školu, srećan je i motivisan - rekla je njegova majka Mirzana Ćoralić.
Njegovi drugari iz razreda su toliko uzbuđeni što su naučili
znakovni jezik da su čak počeli da uče i svoje roditelje.
- Srećan sam što učim Zejdov jezik, jer na taj način mogu da
komuniciram sa njim i sa ostalom gluvonemom decom. Zabavno je - rekao je Tarik
Šijarić, jedan od Zejdovih najboljih drugara iz škole.
Zejdova učiteljica se nada da će se uvesti znakovni jezik u nastavni plan i program, jer pomaže deci, a i na taj način oni postaju svesni šta čini taj invaliditet.
Zejdova učiteljica se nada da će se uvesti znakovni jezik u nastavni plan i program, jer pomaže deci, a i na taj način oni postaju svesni šta čini taj invaliditet.
- Svi smo srećni što smo naučili novi jezik. Trenutno nam je
cilj da naučimo Zejda da čita sa usana. On je dobro i pametno dete - istakla je
njegova učiteljica.
(alo.rs)
Sarajevo: Cijeli
razred naučio znakovni jezik zbog gluhonijemog druga
(preneseno sa: bosnjaci.agency)
In this photo taken
Thursday, Feb. 4, 2016, Bosnian boy Zejd Coralic, center, participates in a
class with other children at an elementary school in Sarajevo, Bosnia. In 2003,
Bosnia adopted laws that allow children with disabilities to be fully
integrated into society, including schools. Children with special needs are
supposed to have professional assistants who sit with them in class,
translating or otherwise helping them participate. But in practice,
impoverished Bosnia barely has enough money to keep normal schools functioning
and children with disabilities are left to the care and imagination of their
parents and the good will of school staff. (AP Photo/Amel Emric)
Prijatelji iz razreda odlučili su iznenaditi gluhonjemog
šestogodišnjeg Zejda Ćoralića. Uz pomoć učiteljice Sanele Ljumanović naučili su
znakovni jezik. Tako je nakon tri mjeseca cijeli prvi razred Osnovne škole
Osman Nakaš naučio koristiti se znakovnim jezikom.
Zejdova majka odlučila je upisati ga u školu u kojoj nitko
nije znao znakovni jezik. Njegova učiteljica Sanela Ljumanović, trudila se
svim silama uspostaviti komunikaciju sa Zejdom koristeći neke svoje trikove i
načine komunikacije, ali je ubrzo shvatila da joj to baš i ne uspjeva.
(bosnjaci.agency)
The extraordinary way
these first-graders included their deaf classmate
(preneseno sa: washingtonpost.com)
Mirzana Coralic’s 6-year-old son, Zejd, sat silently during
his first days of school in Bosnia, the
Associated Press reported.
Zejd is deaf and didn’t know sign language, and no one at
his school could communicate with him, the wire service reported. His teacher
tried to reach out to him, and then a parent had a novel suggestion: Why don’t
all of the kids in the first-grade class learn sign language together?
It took three months, but now this class in Sarajevo’s Osman
Nakas primary school knows the basics of sign language and communicates
with Zejd.
“I like to learn Zejd’s language so I can talk to him and to
other deaf people,” Tarik Sijaric, one of Zejd’s best friends, told AP. “It is
fun.”
Before enrolling, Coralic tried to learn sign language with
her son, but he was uninterested. “He looks forward to going to school,”
she told the wire service. “Now he is happy and motivated.”
The law requires Bosnian schools to provide individual
programming for students with disabilities and special needs, but “in reality,
students with disabilities who do attend school … often find minimal
accommodations or supports to help them succeed,” according to a 2010 report
from UNICEF. That same report notes that a lack of adequate teacher training
and societal stigma remain challenges for students with disabilities.
Anisa Setkic-Sendic teaches sign language to Zejd’s
class and is paid through donations from parents, rather than from the Ministry
of Education, AP reported.
“When he sees how much others insist on communicating with
him, it is motivating,” Setkic-Sendic told AP. “This should be normal.”
The next goal is for Zejd to learn how to read lips, said
his first-grade teacher, Sanela Ljumanovic.
“We are all happy as we are learning a new language,” she
told AP. “He is a good kid, a smart kid.”
(washingtonpost.com)
De hele klas leert
gebarentaal voor doof klasgenootje
(preneseno sa: libele.nl)
Een Bosnische juf
wilde koste wat kost voorkomen dat haar dove leerling Zejd Coralic zich eenzaam
zou voelen. Daarom leert de hele klas nu gebarentaal.
Afgelopen jaar besloot de moeder van Zejd hem naar een
normale school te sturen. Het jongetje had het daar moeilijk mee. Hij is doof
en hoewel de juf op haar eigen manier met hem probeerde te communiceren, was
dat niet genoeg. Daarom besloot ze alle klasgenootjes van Zejd gebarentaal te
leren zodat hij zich niet eenzaam en onbegrepen zou voelen.
Zelfvertrouwen
Drie maanden later hebben al zijn klasgenootjes de basis van gebarentaal onder de knie. Volgens juf Sanela Ljumanovic is het zelfvertrouwen van Zejd sindsdien met sprongen vooruit gegaan. “Hij vindt het weer leuk om naar school te gaan. Hij is vrolijk en gemotiveeerd”, zegt zijn moeder tegen de Britse Metro.
Drie maanden later hebben al zijn klasgenootjes de basis van gebarentaal onder de knie. Volgens juf Sanela Ljumanovic is het zelfvertrouwen van Zejd sindsdien met sprongen vooruit gegaan. “Hij vindt het weer leuk om naar school te gaan. Hij is vrolijk en gemotiveeerd”, zegt zijn moeder tegen de Britse Metro.
Slim kind
Zejds klasgenootjes hebben er zelfs zoveel lol in, dat ze hun ouders thuis ook gebarentaal leren. De juf hoopt nu dat alle kinderen van de school vanaf groep drie gebarentaal krijgen. “Iedereen vindt het leuk om een nieuwe taal te leren. Het doel is ook om Zejd te leren liplezen. Hij is een goed, slim kind.“
Zejds klasgenootjes hebben er zelfs zoveel lol in, dat ze hun ouders thuis ook gebarentaal leren. De juf hoopt nu dat alle kinderen van de school vanaf groep drie gebarentaal krijgen. “Iedereen vindt het leuk om een nieuwe taal te leren. Het doel is ook om Zejd te leren liplezen. Hij is een goed, slim kind.“
(libele.nl)
Male ljudine! Prvašići
naučili znakovni jezik zbog gluhonijemog prijatelja
(preneseno sa:
zadovoljna.dnevnik.hr)
Zejd Čoralić ima 7
godina i prvašić je u sarajevskoj osnovnoj školi 'Osman Nakaš'. Za razliku od
mnogih drugih vršnjaka, on obožava ići u školu, a za to su zaslužni i njegovi
prijatelji iz razreda
Prema zakonima Bosne i Hercegovine, djeci s poteškoćama mora
biti omogućena integracija u društvo, a u školama bi se trebala provoditi
integracije djece s posebnim potrebama uz pomoć asistenata.
Mirzana Čoralić odlučila je svog gluhonijemog
sina Zejda upisati u osnovnu školu 'Osman Nakaš', a
učiteljica Sanela Ljumanović ni sekunde nije dvojila je li to
ispravan potez. U tom trenutku nitko u školi, uključujući Zejda, nije znao
znakovni jezik, ali to se uskoro promijenilo.
Zahvaljujući učiteljici znakovnog jezika Anisi
Šetkić-Sendić svladao ga je cijeli Zejdov razred. Tečaj financiraju
roditelji djece. Meni je zaista žao što je situacija takva da roditelji moraju
rješavati o kojima bi trebalo brinuti društvo odnosno država, kaže Anisa.
Sviđa mi se što učim njegov jezik jer mogu pričati i s njim i s drugim ljudima koji ne čuju, rekao je Tarik Sijarić, jedan od Zejdovih najboljih prijatelja.
Sviđa mi se što učim njegov jezik jer mogu pričati i s njim i s drugim ljudima koji ne čuju, rekao je Tarik Sijarić, jedan od Zejdovih najboljih prijatelja.
Zejd se sjajno uklopio u novu okolinu i sada obožava ići u
školu, piše AP i prenosi Radio Sarajevo. Njegovi prijatelji odlučili su
znakovni jezik proširiti i izvan škole pa sad kod kuće podučavaju svoje
roditelje, a čiteljica Sanela kaže kako bi željela da on postane dio nastavnog
plana i programa.
Trenutno nam je cilj da naučimo Zejda da čita sa usana. On je dobro i pametno dijete, zaključila je.
Trenutno nam je cilj da naučimo Zejda da čita sa usana. On je dobro i pametno dijete, zaključila je.
(zadovoljna.dnevnik.hr)
Hele klassen lærte
seg tegnspråk for å kunne kommunisere med Zejd (6)
-Nå er han veldig glad og motivert, sier Zejds mor.
(preneseno sa: dagbladet.no)
(Dagbladet): I høst begynte seks år gamle Zejd Coralic fra
Sarajevo i Bosnia Herzegovina på skolen. I forveien hadde seksåringens mor,
Mirzana Coralic, spurt skolen om de ville ta imot hennes sønn. Zejd er døv og
avhengig av at skolen kan legge til rette for ham, skriver nyhetsbyrået
AP.
Sanela Ljumanovic, en av lærerne på skolen, meldte seg frivillig til å ta imot Zejd, uten egentlig å tenke så mye på det.
Alle lærte tegnspråk
Sanela Ljumanovic, en av lærerne på skolen, meldte seg frivillig til å ta imot Zejd, uten egentlig å tenke så mye på det.
Alle lærte tegnspråk
Så kom skolestart i september og Zejd satt med store øyne i
klasserommet, uten mulighet til å kommunisere med noen av de andre. Ingen på
skolen, selv ikke Zejd, kunne tegnspråk.
Ljumanovic forsøkte å kommunisere med Zejd på sin egen måte, men en av foreldrene i klassen foreslo at alle sammen lærte seg tegnspråk.
Som sagt, så gjort. Nå er alle i klassen så gode i tegnspråk at de kommuniserer godt med sin døve klassekamerat.
- Jeg liker å lære Zejds språk sånn at jeg kan snakke med ham og andre døve. Det er gøy, sier Tarik Sijaric, en av Zejds beste venner.
Betales av foreldre
Ljumanovic forsøkte å kommunisere med Zejd på sin egen måte, men en av foreldrene i klassen foreslo at alle sammen lærte seg tegnspråk.
Som sagt, så gjort. Nå er alle i klassen så gode i tegnspråk at de kommuniserer godt med sin døve klassekamerat.
- Jeg liker å lære Zejds språk sånn at jeg kan snakke med ham og andre døve. Det er gøy, sier Tarik Sijaric, en av Zejds beste venner.
Betales av foreldre
- Zejd gleder seg til å på skolen. Nå er han glad og
motivert, forteller Zejds mor.
Hun forsøkte å lære ham tegnspråk før han begynte på skolen, men da var han ikke interessert.
Fra 2003 har bosniske barn med funksjonshemminger hatt mulighet til å gå på vanlige skoler. I prinsippet skal barna med ekstra behov ha en profesjonell assistent i klasserommet, men i praksis har Bosnia bare såvidt råd til å holde skolene i drift. Dermed blir barn med funksjonshemminger overlatt til omsorgen og fantasien til sine foreldre og de ansatte ved skolen.
- Burde være normalen
Hun forsøkte å lære ham tegnspråk før han begynte på skolen, men da var han ikke interessert.
Fra 2003 har bosniske barn med funksjonshemminger hatt mulighet til å gå på vanlige skoler. I prinsippet skal barna med ekstra behov ha en profesjonell assistent i klasserommet, men i praksis har Bosnia bare såvidt råd til å holde skolene i drift. Dermed blir barn med funksjonshemminger overlatt til omsorgen og fantasien til sine foreldre og de ansatte ved skolen.
- Burde være normalen
Anisa Setkic-Sendic er tegnspråklæreren til Zejd og hans
klassekamerater. Hennes lønn betales av bidrag fra foreldre i klassen.
Setkic-Sendic sier at Zejds historie er et unntak i det bosniske samfunnet.
- Når han ser hvordan de andre insisterer på å kommunisere med ham, så er det motiverende. Dette burde være normalen, sier Setkic-Sendic.
Det neste målet er å lære Zejd å lese på leppene.
- Han er en god gutt. En smart gutt, sier lærer Ljumanovic.
Setkic-Sendic sier at Zejds historie er et unntak i det bosniske samfunnet.
- Når han ser hvordan de andre insisterer på å kommunisere med ham, så er det motiverende. Dette burde være normalen, sier Setkic-Sendic.
Det neste målet er å lære Zejd å lese på leppene.
- Han er en god gutt. En smart gutt, sier lærer Ljumanovic.
(dagbladet.no)
Le parole degli altri
(preneseno sa:
lastampa.it)
La classe di Zejd
Coralic fa lezione di linguaggio dei segni. Perché nessuno sia escluso.
In una scuola elementare di Sarajevo, Bosnia. Foto Ap/Amel Emric Alcuni diritti
riservati. Ti è piaciuto ...
(LaStampa)
Siket kisfiúért az
egész osztály megtanulja a jelnyelvet egy szarajevói iskolában
(preneseno sa hir.ma)
Egy siket kisfiúért az egész osztály megható dolgot tett,
hogy tudjanak vele kommunikálni.
Az egyik szülő javaslatára az egész osztály elkezdte
megtanulni a jelnyelvet, hogy megértsék társukat.
Az anyuka Mirzana Coralic nagyon hálás az iskolának a nem
mindennapi gesztusért. Elmondása szerint nagyon nehéz volt neki, amikor be
kellett iratnia a kisfiát a helyi iskolába, de most már tudja jó sulit
választott Zejdnek. – írja a brit Metro.
A Szarajevó mellett lévő iskolában tárt karokkal fogadták a
kisfiút, a tanára Sanela Ljumanovic rögtön igent mondott.
A kisfiú nem ismerte még a jelnyelvet, amikor elkezdte a
sulit, így elég nehéz volt megértetnie magát.
Ekkor egy szülő azt javasolta, hogy az egész osztálynak meg
kéne ismerkednie a jelnyelvvel.
(hir.ma)
Todos los alumnos de
una clase aprenden lengua de signos para comunicarse con un compañero sordo
Tras tres meses aprendiendo todos sus compañeros pueden
comunicarse con Zejd Coralic
(preneseno sa: abc.es)
Gracias al esfuerzo e interés de sus compañeros Osman Nakas
ya puede comunicarse con ellos a través de la lengua de signos. La profesora
Sanela Ljumanovic decidió ayudar a sus alumnos de la clase de primaria de la
escuela Osman Nakas en Bosnia, tras darse cuenta de que Zejd Coralic seis
años y sordo se estaba quedando aislado.
Desde 2003 todos los niños con discapacidades deben estar
completamente integrados en las aulas de Bosnia.
Ljumanovic comentó, según recoge The
Independent: «Estamos muy contentos. El objetivo también es enseñar a Zejd
a leer los labios... es buen chico, un niño inteligente».
La madre de Zejd explicó que antes el niño no tenía «muchas
ganas de ir a clase. Ahora está feliz y muy motivado». «Cuando él vio cómo los
demás insistían en aprender para comunicarse con él, más motivado estaba»,
comentó Anisa Setkic-Sendic, la profesora de lengua de signos.
«Me gusta aprender el lenguaje de Zejd's porque así puedo hablar
con él y con el otras personas sordas», dice Tarik Sijaric, uno de los mejores
amigos de Zejd.
(abc.es)
İşitme engelli küçük
çocuğun içinizi ısıtacak hikayesi
(preneseno sa:haberkita.com)
Mirzana Coralic, mahallesindeki okula işitme engelli oğlunu yazdırmak
istedi. Bir kişinin bile işaret dili bilmediği okulda, öğretmen Sanela
Ljumanovic hiç düşünmeden gönüllü oldu.
Zejd altı yaşında ve Bosna Hersek’in başkenti Saraybosna’da
yaşıyor. Ayrıca Zejd işitme engelli bir çocuk. Geçtiğimiz yıl annesi Mirzana
Coralic, Zejd’i okula göndermeye karar verdi.
Ama bir sorun vardı.Okulda; Okul öğretmeni Sanela Ljumanovic
ve Zejd de dahil okuldaki hiç kimse işaret dilini bilmiyordu.
Durumun farkında olan öğretmen yardımcı olmak konusunda
gönüllü oldu.Böylece hep birlikte iletişim kurabilmek için Zejd, öğretmenleri
ve bütün sınıfı işaret dilini öğrenmeye başladı.
Üç ay sonra Zedj'in tüm sınıf arkadaşları temel işaret
dilini öğrendi ve Zedjle iletişime başladılar.
Zejd’in öğretmeni Ljumanovic, işaret dilini müfredata koymak
istediğini, çünkü bunun çocukların bu engellerin farkına varmalarını
sağladığını söylüyor.
2003 YILINDA KARAR ALINMIŞTI
2003 yılında Bosna Hersek'te engelli çocukların farklı
okullarda değil, diğer çocuklarla aynı okullarda yanlarında bir asistanla eğitim
görmeleri kararı alındı ama pratikte bu kaynak yetersizliğinden ötürü
uygulanamadı. Engelli çocukların kaderi öğretmenlerin ve ebeveynlerin
gayretlerine kaldı.
Zejd’in tüm öğretmenleri, tüm sınıfın işaret dilini
öğrenmesinin küçük çocuğun özsaygısını inanılmaz artırdığını söylüyor.
(HaberKita.com)
Crianças aprendem a
língua dos sinais para se comunicar com colega surdo
(preneseno sa:
catracalivre.com.br)
Alunos de uma escola na Bósnia estão aprendendo a
língua dos sinais para que possam se comunicar com um colega surdo.
A professora Sanela Ljumanovic resolveu ajudar as crianças
de uma escola primária em Sarajevo onde trabalha depois de perceber
que o garoto Zejd Coralic estava ficando isolado das outras crianças.
Desde 2003, as leis locais decretaram que pessoas com
deficiência devem ser totalmente integradas na sala de aula.
"Estamos todos felizes por aprender uma nova língua. O objetivo, no entanto, é também ensinar
Zejd a ler os lábios ... ele é um garoto bom e esperto”, declarou a professora.
(catracalivre.com.br)
班里收了一个失聪的学生后,这个班全部学生学起了手语...
(preneseno
sa: aoweibang.com)
事情发生在波黑的首都塞拉耶佛。在去年,一名妈妈决定将自己7岁的儿子Zejd Coralic送去读小学。但最后没有一间学校收留他。
因为Zejd Coralic是一名聋人,而这些学校里没人懂手语。
在最后,当妈妈问到其中一家学校的时候,这家学校回复说他们愿意教Zejd。
于是到了9月的时候,就看到了一个安静的小男孩和其他小朋友一起坐在了课室里。在这个时候,学校里任何一个人都还不会手语,包括这名小男孩Zejd自己,也不懂手语。
老师决定用自己的技巧和手势给Zejd传授知识和沟通,但渐渐的他们发现这样并不足够。
这时候,有人建议:为什么不让教室里所有的孩子一起学手语?这样大家以后都可以沟通了。
(Google
prevod sa kineskog:
Klasa
je dobila gluhe student nakon razredu svi učenici da uče znakovni jezik ...
Ono
što se dogodilo u Bosni i Hercegovini glavni grad Sarajevo. U posljednjih
godinu dana, a 7-godišnja majka je odlučio njegov sin Zejd Ćoralić šalju u
osnovnu školu. Ali na kraju nema nikoga da ga u školi.
Jer
Zejd Ćoralić je gluva, a ove škole niko razumije znakovni jezik.
Na kraju,
kada je moja majka pitala jedna od škole, ova škola je odgovorio da su oni bili
spremni da predaju Zejd.
Onda
je došao septembra, kada je video miran dečak i druga djeca sjedi u učionici. U
ovom trenutku, bilo jedna škola ipak neće potpisati jezik, uključujući i ime
malog dječaka Zejd sebi, ne znam jezik znakova.
Nastavnik
je odlučila da koristi svoje vještine i pokrete da Zejd predati znanje i
komunikaciju, ali postupno su otkrili da to nije dovoljno.
Ovaj
put, predloženo je: Zašto ne sve učionice sa svojom djecom uče znakovni jezik?
Tako da možemo komunicirati u budućnosti.)
(aoweibang.com)
Une institutrice
apprend la langue des signes à ses élèves pour qu'ils puissent communiquer avec
un de leurs amis qui est sourd
(preneseno sa: lameuze.be)
Zejd Coralic est un jeune garçon de Sarajevo (Bosnie).
Jusque-là, rien de très interpellant. Sauf que cet enfant est sourd. Plutôt que
de parler uniquement avec lui grâce à la langue des signes, son institutrice a
réalisé un acte pour le moins étonnant : elle a appris ce langage à toute
sa classe.
Cette institutrice au grand cœur se nomme Sanela Ljumanovic.
Durant plusieurs semaines, elle a enseigné la langue des signes à ses élèves.
Et ces derniers ont rapidement réalisé d’énormes progrès.
Tous les élèves viennent d’ailleurs de passer leur diplôme
(master) avec succès. Ils connaissent donc les règles de base de ce langage.
L’institutrice espère à présent qu’ils pourront ajouter une ligne de plus à
leur CV.
Quant à Zejd Coralic, il prend du plaisir à communiquer avec
ses amis. Bref, tout le monde sort gagnant !
(lameuze.be)
Bajka o Različitima i Istima
(preneseno iz teksta pod istim naslovom,
objavljenog u Oslobođenju, autor Boris Dežulović)
…Nevjerojatna
priča iz sarajevske osnovne škole Osman Nakaš, u koju je ove jeseni krenuo mali
gluhonijemi dječak Zejd Ćoralić, i u kojoj su problem Zejdove drugačijosti
riješili tako što su njegove drugarice i drugovi iz Prvog 2 razreda, svi do
posljednjeg, uključujući i učiteljicu Sanelu Ljumanović – naučili znakovni jezik
gluhonijemih.
Svi su se
roditelji složili s prijedlogom Zejdove majke i učiteljice Sanele, i angažirali
učiteljicu znakovnog jezika da njihovu djecu nauči jezik Zejdove tišine.
Učiteljicu, naravno, ne plaćaju ni škola, koja nema tih para, ni država, koja
nema tih ambicija: plaćaju je sami roditelji, ili barem oni koji to mogu,
dogovorivši se da se nikad ne sazna koji mogu, a koji ne.
Priču o Zejdu i
Prvom 2 razredu sarajevske osnovne škole Osman Nakaš objavili su, naravno,
Amerikanci. Priča o Zejdu i njegovom razredu u Bosnu je tako stigla tek na
kraju, nakon što su je prenijele sve svjetske agencije, novine, portali i
društvene mreže, kad je priča već sedam puta obišla svijet i kad više nije
imala gdje.
Dobre vijesti,
jebiga, čak i kad iz Bosne dolaze, u Bosnu stižu posljednje, a bolje vijesti iz
Bosne od rata se nije javilo ni čulo. Ne bi, eto, ni sad, da Zejdovi drugovi
nisu naučili jezik nejavnih i nečujnih.
I drugdje u
svijetu, istina, priča o mališanima koji su iz otvorenih dječjih srca – ali i
otvorenih umova svojih roditelja – naučili znakovni jezik, kako bi rastvorili i
srce, um i svijet svog gluhonijemog prijatelja, bila bi mala velika priča o
solidarnosti, dječjoj a ljudskoj, ali u Bosni i Hercegovini priča o Zejdu mnogo
je više od istinite bajke o ljudskosti i solidarnosti. Malo je u tom svijetu,
tamo iza sedam brda i sedam dolina, zemalja poput Bosne, u kojoj se ta mala
velika, poučna i istinita priča pripovijeda kao bajka, a piše kao ustav.
Mali Zejd odrasta
kao drugačiji u zemlji u kojoj je svatko u nekom trenutku, na nekom mjestu,
drugačiji. On je manjina u zemlji u kojoj je svatko u nekom trenutku, na nekom
mjestu, manjina. U toj zemlji svega, eto, ima, samo nema mjesta ni trenutka u
kojemu bi Zejd bio većina.
U toj zemlji, da
ovo nije bajka, razred bi lako riješio problem Zejdove drugačijosti. U njoj,
naime, Isti ne uče jezik Drugačijih, niti Većina uči jezik Manjine. U
njoj je na Manjini Drugačijih da uče jezik Većine Istih. Ako pak ne mogu, oni idu van iz razreda, u škole i
domove za Drugačije.
U toj zemlji, kad bi nekome palo na pamet predložiti Većini
da uči jezik Manjine, bio bi optužen za podrivanje temeljnih demokratskih
vrijednosti i uspostavu terora Manjine nad Većinom. U toj zemlji, naime, demokracija je kad većina ima
samo prava, a manjina samo obaveze.
U toj zemlji, da ovo nije bajka, i oni poput Zejda znali bi
riješiti problem svoje drugačijosti. Ne bi im, da ovo nije bajka, na pamet
padalo upisivati se u školu Istih i miješati s onima koji ne razumiju jezik
Drugačijih. Tražio bi Zejd televiziju na znakovnom jeziku i svoj entitet,
općinu, kanton i federaciju gluhonijemih, tamo gdje bi Drugačiji bili Isti. Ne
bi se gluhonijemi miješali niti sa slijepima.
Mali Zejd Ćoralić sa svojim je roditeljima, učiteljicama,
drugaricama i drugovima – shvatili ste – srušio sam državni poredak Bosne i
Hercegovine, sve kanone na kojima je taj sistem građen i na kojima dvadeset
godina počiva. Ideja da većina nauči jezik manjine, da bi je shvatila,
razumjela i naučila suživjeti s njom, protivi se svakom pojedinačnom smislu
dejtonske Bosne i Hercegovine, one u kojoj se čak i djeca što čuju i govore u
školama dijele po jezicima koje čuju i govore. Priča o cijelom jednom školskom
razredu koji je naučio jezik jednoga od njih takvoj je Bosni i Hercegovini najopasnija
koju je ona ikad čula: ne postoji, naime, bosanski, hrvatski ili srpski
znakovni jezik, nema ga ni engleskog ni arapskog ni turskog.
Najšokantnije je stoga to što četiri mjeseca nakon početka
školske godine, suprotno svemu čemu nas uče arhitekti shaken-not-stirred Bosne
i Hercegovine, nijedno od djece koja su naučila znakovni jezik nije postalo
gluhonijemo! Sve Zejdove drugarice i drugovi isti su i isto što su bili u
septembru, isti im je identitet i isti im je jezik, samo su, eto, bogatiji za
još jedan jezik.
Zato sam se, eto, na priču o malom Zejdu i herojima iz Prvog
2 razreda osnovne škole Osman Nakaš vulgarno i prvoloptaški sjetio vica o
gluhonijemom Sulji, iz zemlje u kojoj je hendikep manjine oružje većine, a
slabost slabijeg snaga jačeg, i u kojoj priča o malim herojima iz osnovne škole
Osman Nakaš može stotinu puta biti istinita, ali je ipak samo bajka. Zemlje iza
sedam brda i sedam dolina, u kojoj se jednakost različitih shvata jedino kad je
Različiti jednak lopov kao i onaj Isti.
I u kojoj na
kraju, jasno, samo on najebe.
(oslobođenje)
(priredio:spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen