Japan: Zanimanje „ubacivač“

Zanimanje „izbacivač“ odavno nam je poznato. A šta bi onda trebao da radi jedan „ubacivač“?

Nježno, bez sile, u bijelim rukavicama, u podzemnoj željeznici u Tokiju, svoj posao rade zaposleni, čije se radno mjesto zove „ubacivač”.

Tokijskom podzemnom željeznicom se preveze nevjerovatnih tri milijarde putnika u toku jedne godine, ili 7,8 miliona putnika svakog dana. A sve to na 13 linija. Nigdje na svijetu se sistem podzemne željeznice ne koristi više, nego u Tokiju. Ako se tome doda podatak da region Tokio-Yokohama broji 38 miliona stanovnika, onda je to svakako i za korištenje podzemne željeznice veoma veliko iskušenje.

Da bi u podzemnim stanicama sve teklo kako treba, kako zbog ulaska i izlaska iz vagona ne bi dolazilo do zastoja, i da bi se održao red vožnje, koga se japanska željeznica pridržava do u minut tačno, prilikom ulaska u vagona, na vratima se mora malo i „pripomoći”. Zbog toga i postoje „ubacivači”. Oni nose umiforme i bijele rukavice, i učtivo guraju putnike u prepune vagone. Najčešće su to radnici sa polovinom radnog vremena, jer je njihov posao najbitniji u jutrnjim satima, prilikom odlaska putnika na posao, kada se nježnim guranjem brinu da svi uđu u vagone i na vrijeme stignu na posao.

Do 1930. godine, ovakvih ubacivača je bilo i u podzemnoj željeznici u New Yorku. Oni su tamo imali službeni naziv „Subway Pushers”, ali nisu ni približno bili nježni, kao ovi iz Tokija, pa su vrlo brzo dobili nadimak „pakeri sardina”.
(izvor:PM)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)