Mittwoch, 3. Februar 2016

Novi serijal: Mostar očima stranih putopisaca prije stoljeća


Oduvijek je Bosna privlačila brojne putnike-putopisce svojom ljepotom, a Hercegovina svojom krševitošću. Hrlili su iz svih krajeva Evrope, oduševljavali se dašku Orijenta, onom tajnovitošću koju ne mogaše iskusiti u svojim domicilnim zemljama, miješanju slavenskog i turskog, svim ljepotama arhitekture, prirode, drukčijoj gastronomiji, nošnjama i običajima.
I premda ih nije uvijek dočekivala ljepota i blistavost, i premda su se nagutali prašine putujući, na uzglavljima svojih postelja zgnječili brojne škorpione, trijebili s odjeće sveprisutnu gamad, tjerali komarce i popadače, susretali se sa zatucanim vjerovanjima, pa ponekad i s otvorenim animnozitetom prema strancima, ipak su se iznova vraćali, stalno preporučivali prijateljima posjetu ovim krajevima i oduševljeno prenosili u knjige svoje utiske. Konačno, lijepih krajolika, prekrasnih mostova i impozantnih građevina, mogli su pronaći i u zemljama od kud su poticali.
Ali, razliku su činili – ljudi. Ovdje su se prvi put susretali s iskonskom dobrodošlicom, prostodušnošću i otvorenom gostoljubivošću koji su već tada nestajali iz njihovih društava. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže protutnjati nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftini made in China suvenir, donijeti kući brdo digitalnih fotografija koje nikad više neće ni pogledati ili postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter.
Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput prigristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. On se interesovao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, ulazio im u domove, zanimala ga je istgorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila iznad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude. Slikao je likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih stavio u knjigu ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koji je zapadni svijet gajio prema ovoj zemlji.
Mnogi od tih putopisaca su bili prekaljeni putnici po zemljama širom globusa. Svjesni su bili svih raznolikosti koje nam je Bog podario, svjesni raznih jezika, vjera, raznih ljudi i običaja. A kod nas ih je privlačilo što se sve to ne krije, što se vjera, koja je drukčija od njihove, ne obavlja u zatvorenim, tajnim krugovima, nego je ona izložena na ulici, vidljiva svakome koga zanima. Općenito gledano, Bosnu i Hercegovinu su doživjeli kao stranu kulturu, istočnjačku, egzotičnu i fascinantnu, za razliku od Bliskog istoka, gdje im je sve bilo drukčije od onoga što je prosječan Evropljanin očekivao.
Moramo ovdje napomenuti da ćete naići na mnoge dijelove tekstova koji su isti, slični ili podsjećaju jedni na druge. Dosta putopisaca je jednostavno prepisalo neke utiske i opise svojih prethodnika, ali se to ne može uzeti za veliko zlo, jer u to doba obaviještenost je bila veoma slaba, pa su se koristili rijetki putopisi do kojih se moglo doći.
Pred vama je novi serijal priloga o istoriji Mostara. Pokušaćemo vam u narednih tridesetak nastavaka predstaviti naš grad kako su ga doživljavali brojni strani posjetioci. Izabrali smo vam najzanimljivije dijelove iz njihovih opsežnih tekstova, koji će vam dočarati onovremene običaje, ljude, kako je izgledao grad prije sto i više godina. Prostora, a ni vremena nema za predstavljanje svih detalja, a, one koje to zanima upućujemo gdje se to može pročitati.
Najstarije spominjanje Mostara i njegovog poznatog mosta kao putopisni žanr, nalazimo u putopisu Francuza A. Poulleta iz daleke 1658. godine, dvije godine prije posjee poznatog Evlije Čelebije. Poullet smatra da je most grandiozniji i ljepši čak i od čuvenog mosta Rialto u Veneciji. U brojnim putopisima se navodi kako je porijeklo mosta rimsko, u ponekima autori dvoje oko porijekla – rimsko ili tursko, dok je tek Robert Michel 1909. godine jasno naznačio da je građen za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog.
Iako je većini vas poznato većina istorije našeg grada, preporučujem da prilikom čitanja svakog priloga ne izgubite iz vida godinu u kojoj je tekst nastao – biće vam daleko zanimljivije.
Krenimo na putovanje po prošlosti grada očima stranaca.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen