In memoriam: Muhamed Mujić 1933. – 2016.

In memoriam: Ugasio se najljepši cvijet iznjedren iz mostarske fudbalske bašče

Navijači Veleža u Mostaru i rasuti širom svijeta, ali i svi ljubitelji fudbala, s velikom tugom primili su vijest da se juče, u 83. godini, ugasio najljepši cvijet iznjedren iz mostarske fudbalske bašče. Muhamed-Hamić-Mujić. Najbolji fudbaler Veleža, Mostara i BiH svih vremena i jedan od najboljih jugoslovenskih fudbalera.

Zaiskrile su suze u očima svih Veležoljubaca, posebno onih koji su imali tu čast i privilegiju da Hamića gledaju na zelenom tepihu na stadionu pod Bijelim brijegom. Bio je fudbaler kakav se rijetko rađa, sportista od glave do pete, iza koga nikad za vrijeme njegove blistave karijere nije ostala nijedna ružna mrlja. Njegova tehnika u baratanju loptom bila je dovedena do savršenstva, a svaki postignuti gol malo remek-djelo.

Bio je, to treba posebno naglasiti, prvi igrač izvan „velike četvorke“ (Crvena Zvezda, Partizan, Hajduk i Dinamo) i iz Bosne i Hercegovine, koji je zaigrao u reprezentaciji Jugoslavije, čiji je dres nosio 33 puta. Bio je i kapiten „plavih“, čije su boje tada branili i takvi velikani, kao što su bili Šoškić, Jusufi, Galić, Skoblar, Jerković, Kovačević, Šekularac, Durković, Belin… Na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 1962. godine, zadivio je fudbalski svijet svojim igrama za pamćenje, pa je, na kraju prvenstva, na kome je reprezentacija Jugoslavijue zauzela četvrto mjeto, izabran u najbolji tim SP-a.

Bio je omiljen na svim stadionima na kojima je igrao, poštovan i od protivničkih navijača. Mnogi su bili skloni tvrdnji da se takva fudbalska veličina rijetko rađa. U Veležu je bio autoritet, kakav nikad nijedan igrač nije imao.

Poslije prestanka blistave fudbalske karijere, bio je jedno vrijeme trener i „tehniko“ Veleža, prenoseći svoje bogato iskustvo na mlade igrače.

Kasnije se potpuno udaljio od fudbala, a poslije rata imao je dosta zdravstvenih problema i operacija. Posljednja operacija srca trajala je sedam i po sati. Ipak, najteži udarac doživio je nakon prerane smrti unuka.

Kada sam ga posljednji put vidio na Rondou, nedaleko od njegove kuće, 2. decembra 2015. godine, rekao mi je da se nikako ne može pomiriti s gorkim saznanjem da njegovog unuka više nema.

„Ne prestajem plakati. Suze stalno teku, duša jeca i ne vjerujem da ću još dugo izdržati“, govorio mi je tada, i ne sluteći da je to naše posljednje viđenje, Najveći, koga je ova vala ikad imala. Toliko veliki da se treba ustati i nakloniti na pomen njegovog imena.

Od juče smo siromašni za velikana fudbalske igre. Divnog čovjeka i druga. Ime Muhameda-Hamića Mujića sijaće vječito na fudbalskom nebu, a najmanje što bi Velež mogao učiniti da mu se oduži je da stadionu koji se planira graditi da ime Muhamed Mujić.

Posljednji ispraćaj Muhameda-Hamića Mujića biće u ponedeljak, 22. februara, u 15,30 sati na Gradskom groblju Sutina.
Hamiću, za sve bezbrojne radosti, uživanje u tvojim igrama i golovima, ali i višedecenijsko druženje, veliko HVALA.

Počivaj u miru i neka Ti je laka mostarska zemlja.

Fazlija Hebibović

(novasloboda)

VREMEPLOV: Muhamed Mujić prvi kapiten reprezentacije bivše Jugoslavije iz BiH

Reprezentacija bivše Jugoslavije je učestvovala na sedam svjetskih prvenstava. Do dresa reprezentacije je bilo teško doći, ali još teže postati kapiten ako niste iz klubova velike četvorke. Međutim, to je prvo uspjelo Muhamedu Mujiću iz Veleža (po mnogima najboljem fudbaleru koji je rođen na bh. prostorima), 1962. na Svjetskom prvenstvu u Čileu.

Mujić je bio kapiten prekaljenim asovima tipa Šekularca, Šoškića, Jusufija, Skoblara... Jugoslavija je na kraju zauzela četvrto mjesto, a na slici u gornjem redu stoje s lijeva Dražen Jerković, Milutin Šoškić, Vlatko Marković, Vladimir Durković, Vladica Popović, Fahrudin Jusufi, čuče Željko Matuš, Muhamed Mujić, Milan Galić, Dragoslav Šekularac i Josip Skoblar.

Mujić je boje najbolje državne selekcije (1956. - 1962.) branio 33 puta, a u listu strijelaca upisao se 18 puta. Najbriljantniju partiju u Veležovom dresu pružio je u okršaju sa zagrebačkim Dinamom u sezoni 1955/56 kada su "Rođeni" na stadionu Pod Bijelim brijegom deklasirali "modre" sa (6:1), a Mujić bio strijelac pet golova.

(sportavaz.ba)

Muhamed Mujić (1933-2016)

FK Velež

Poštovani članovi, prijatelji i simpatizeri Veleža, s velikom tugom obavještavamo Vas da je danas prestalo kucati srce po mnogima najboljeg fudbalera Veleža, i jednog od najbolji trenera u historija našeg kluba, Muhameda Mujića. Povodom ovog nenadoknadivog gubitka FK Velež svim članovima obitelji Mujić izražava iskrenu sučešće.

Inače, Muhamed Mujić je rođen u Mostaru 25.04.1933, godine. Mostaru, bivši je jugoslavenski (bosanskohercegovački) fudbaler, Smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih hercegovačkih fudbalera. Bio je višestruki reprezentativac i učesnik na olimpijskom turniru 1956. u Melburnu (srebrna medalja) i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu (četvrto mjesto).

Karijeru je marta 1948. u omladinskoj ekipi mostarskog Veleža, a za prvi tim je debitovao 1950. - kao 17-godišnjak. Od 1952, kad je Velež postao prvoligaš, odigrao je 212 prvenstvenih utakmica, a u sezoni 1955/56. bio je najbolji prvoligaški strijelac - 21 gol (zajedno sa Veselinovićem i Ognjanovom).

Tokom svoje blistave karijere, Mujiće je odigrao brojne utakmice za nezaborav. Ipak, za fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih pet golova u pobjedi Veleža nad Dinamom na stadionu pod Bijelim brijegom u sezoni 1955./56 sa visokih 6:1.

Jedno vrijeme je s uspjehom igrao je u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux iz Bordoa (1962-1963), zatim je bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), a poslije toga ponovo je otišao u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Zatim se vratio u Mostar i karijeru završio u Veležu 1968, gdje je kasnije bio trener i tehnički rukovodilac.
Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju (1953-1956) i pet utakmica i dva pogotka za ,,B" selekciju (1955-1957), odigrao je 32 utakmice i postigao 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Madarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu, istina je da nakon toga Mujić odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.

(fkvelez)