Bilo u pokvarenom televizoru, staklenim ili plastičnim flašama, u našem otpadu se u svakom slučaju kriju skupe sirovine. Mnogo toga se reciklira. Onaj ko reciklira ide korak naprijed, i iz otpada dobija skupocjene materijale.
Primjer: jedan mobitel, u prosjeku se koristi se dvije do tri godine. Sa televizorima je slično, samo malo duže, kao i sa frižiderima, kod kojih se nekada utikač mora konačno izvući iz utičnice. Pri tome stari uređaji sadrže skupocjene metale, kao što je bakar, pa čak i zlato. Zakonom su trgovine obavezane na preuzimanje i odlaganje starih uređaja.
Mnogi proizvođači primjenjuju te sirovine ponovo. Tako funkcioniše klasična reciklaža.
Kreativni stvaraoci postavljaju skulpture, kao što je ovaj “slon”, na slici u prilogu.
Drugi iz dijelova kompjutera proizvode nakit.
Ako se sa nekim od uređaja ne može više surfati u internetu, barem nije loše izgledati ovako šik.
(geo)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen