Muzički centar Pavarotti obilježio 24. godišnjicu postojanja

 

Muzički centar “Pavarotti” Mostar u četvrtak je obilježio 24. godišnjicu svoga postojanja, a obilježavanje je započelo nastupom Plesnog studija “Flash” i Dječjeg zbora “Pavarotti”, a u nastavku programa nastupio je jazz trio “Playground”.

Kroz protekle 24 godine, Pavarotti centar je realizovao veliki broj projekata iz oblasti kulture i umjetnosti, a kroz kontinuirani rad svojih kreativnih radionica i seminara razvija i podstiče vannastavne aktivnosti za djecu i mlade.

Prema riječima direktorice MC “Pavarotti” Tajme Guzin, 1. decembra se navršilo 24. godine od osnivanja te kulturne ustanove. Ovogodišnji jubilej biće skromnije obilježen, dok je za 25. godišnjicu planiran bogat program, koji će se protegnuti kroz čitavu 2022. godinu.

“Planiramo 25 godina obilježavati tokom čitave godine određenim manifestacijama. Tako planiramo postaviti retrospektivnu izložbu od otvaranja Pavarottija do danas, a koja će biti stalna postavka i biće multimedijalna. Planira se održavanje niza koncerata, izložbi, radionica i ostalih kulturnih sadržaja”, kazala je Guzin u izjavi za Fenu.

Najavila je kako slijedeće godine, takođe, planiraju upriličiti školu fotografije, školu gitare i školu klavira, kao i likovnu radionicu.

U koordinaciji s ekipama iz Italije, Mađarske, Latvije, Srbije i Hrvatske, “Pavarotti” će raditi na projektu „Kreativna Evropa“. Riječ je o programu Evropske komisije namijenjen kulturnom i audiovizualnom sektoru, a program doprinosi očuvanju i promicanju evropske kulturne i jezične raznolikosti, te daje podršku jačanju konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija kroz finansiranje suradnji, mreža, platforma, inicijativa.

Guzin je podsjetila kako je Grad Mostar dobio nagradu za interkulturalni dijalog euromediteranske regije za 2021. godinu, a taj interkulturalni dijalog Mostar je predstavio kroz MC Pavarotti.

“To je još jedan dokaz da mi od otvaranja Centra do dan danas uspijevamo promovisati tu ideju. U stvari mi je živimo. Mi se apsolutno ne trudimo smisliti taj interkulturalni dijalog kroz aktivnosti koje bi vodile k tome, već mi jednostavno u Muzičkom centru Pavarotti to i živimo”, kazala je Guzin.

MC Pavarotti je kulturna ustanova, osnovana na inicijativu muzičara svjetskog renomea, poput Luciana Pavarottija, Briana Enoa, članova benda U2 i mnogih drugi, koja njeguje i promoviše kulturu kao univerzalnu ljudsku vrijednost.

(NovaSloboda)

Koliko nas ima na dunjaluku?

 

7.920.278.000

Svjetska populacija u 2021. godini porasla za 82 miliona ljudi

Na kraju 2021. godine svjetska populacija je porasla za oko 82 miliona ljudi. Prema podacima Njemačke fondacije za svjetsku populaciju (DSW), u noći 1. januara na Zemlji će živjeti oko 7.920.278.000 ljudi. Međutim, relativni rast se skoro prepolovio u posljednjih 50 godina. Svjetska populacija trenutno raste za 1,09 posto svake godine. Između 1965. i 1970. bilo je najviše 2,05 posto, prema podacima Ujedinjenih naroda. Razlog za to su prvenstveno niže stope fertiliteta, navodi DSW.

“U svijetu prosječan broj djece po ženi je 2,3. Sa stopom fertiliteta od 2,1, svjetska populacija ne bi nastavila rasti."

Populacija se povećava u regijama sa posebno velikim brojem tinejdžerskih trudnoća i nastavlja sa rastom. U Africi južno od Sahare, na primjer, stopa fertiliteta je i dalje u prosjeku 4,7, a u Africi u cjelini 4,3. Sredinom vijeka samo na jugu kontinenta živjelo je 2,1 milijardu ljudi, duplo više nego danas.

Kina trenutno ima najveću populaciju (1,44 milijarde), ali Ujedinjene nacije procjenjuju da će taj broj do kraja stoljeća pasti na nešto manje od jedne milijarde.

Proračuni pokazuju da će Indija prestići Kinu kao najmnogoljudnija zemlja do 2027. godine. Posebno naseljene zemlje Indija, SAD, Indonezija, Pakistan, Brazil i Nigerija porasti će za oko 900 miliona ljudi do 2100. godine.

Korona takođe utiče na rast stanovništva. Kako je Institut za demografska istraživanja Max Planck (MPIDR) u Rostocku otkrio u studiji, očekivani životni vijek pao je prošle godine u 31 od 37 ispitanih zemalja, a posebno naglo za više od dvije godine u Rusiji i Sjedinjenim Državama. Njemačka sa gubitom od 0,36 godina života nalazi se na 30. mjestu (muškarci 0,43, žene 0,38 godina).

U 31 zemlji, u kojima je očekivani životni vijek pao u 2020. godini, izgubljeno je više od 222 miliona životnih godina. U Sjedinjenim Državama rast stanovništva pao je na najniži nivo u istoriji zemlje, iz razloga pandemije. U dvanaest mjeseci od 1. jula 2020. godine stanovništvo je poraslo za nešto manje od 393.000, na ukupno 331,9 miliona ljudi.

(faz)

(NovaSloboda.ba)

Autobus bez vozača

 

Testnim autobusom upravlja kompjuter. Sve funkcioniše bez problema, samo da nije pogrešno parkiranih automobila.

Ovaj autobus prevozi putnike, bez vozača. "EASY-Shuttle", kako je nazvan, šest mjeseci je vozio kroz banjski gradić Bad Soden-Salmünster u okrugu Main-Kinzig, u Njemačkoj, upravljen jednim kompjuterom.

Prevozno udruženje RMV (Rhein-Main-Verkehrsverbund) ga je koristio za testiranje autonomne vožnje, bez vozača, u javnom prevozu.

Kako je saopštio iz RMV, vozilo na električni pogon sa osam sjedišta vozilo je javnim putevima i prevozilo putnike do banje, na kružnoj relaciji dugoj 1,3 kilometra. Bile su predviđene i usputne stanice, na primjer, kod banje Spessart-Therme i na sajmištu. Vozilo bez vozača je u dobrih 160 dana rada prešlo 3.000 kilometara i prevezlo 3.000 putnika, kako je saopšteno, probna vožnja je organizovana zajedno sa okrugom Main-Kinzig, sa dva prevozna preduzeća i gradom Bad Soden-Salmünsterom.

Prevoznici su nakon testne vožnje dali svoju pozitivnu ocjenu. Za vozilo se kaže da se dobro integrisalo u javni saobraćaj. Međutim, putnici se nisu morali baš oslanjati na bus sa automatskim upravljanjem: jer, pri brzini od jedanaest kilometara na sat, bus je bio samo dva puta brži od pješaka. Međutim, autonomno vozilo je naišlo je na dobar prijem kod putnika, saopšteno je iz udruženja. Istraživanje je pokazalo da se devet od deset putnika osjećalo sigurno. Osam od deset bi vrlo rado i ubuduće putovalo bez vozača. "Posebno nas je radovalo što su se putnici osjećali sigurno u autonomnom vozilu u redovnom saobraćaju", rekli su iz RMV.

Testna vožnja na javnim putevima veliki je korak ka cilju da se autonomna vozila u budućnosti koriste za dopunu autobusa i vozova u lokalnom saobraćaju. Prije toga, autonomni autobusi su već bili testirani na privatnim područjima bez drugog saobraćaja, na primjer u okruženju dvorca Eberbach, kao i u krugu centralne tramvajske radionice Frankfurtskog transportnog preduzeća. Shuttle koji se koristio u ovom banjskom mjestu dobio je ime "EASY", što je skraćenica za „Electric Autonomous Shuttle for You“, "Električni autonomni šatl za vas".

Iskustva iz ovog pilot projekta sada se naučno evaluiraju, i to od strane istraživača sa “Frankfurter University of Applied Sciences”, Frankfurtskog univerziteta primijenjenih nauka, bivše Visoke škole u Franjfurtu.

(faz)

prevod: Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Sedamnaestogodišnjak postao prvak svijeta u brzopoteznom šahu

 

Sedamnaestogodišnji Nodirbek Abdusattorov je postao prvak svijeta u brzopoteznom "rapid" šahu i skinuo s trona legendarnog Magnusa Carlsena.

Mladi Uzbekistanac je posljednjeg dana Svjetskog prvenstva u Varšavi napravio veliko iznenađenje i pobijedio vjerovatno najboljeg šahistu u historiji te na kraju osvojio titulu.

Abdusattorov je u 13 mečeva upisao sedam pobjeda, pet remija i jedan poraz i postao najmlađi prvak u historiji te osvojio nagradu u iznosu od 60.000 dolara.

Carlsen će imati priliku da se revanšira već na novom turniru, koji počinje danas na istom mjestu. Nakon "rapid" verzije, u kojoj takmičari imaju 15 minuta plus dodatnih 10 sekundi po potezu, od danas počinje Svjetsko prvenstvo u "blitz" šahu, u kojem takmičari imaju 3 minute na raspolaganju za igru.

Carlsen drži svjetsku titulu u "blitzu", kao i u "normalnom" šahu.

(chess.com)

SP za žene u šahu, u sjeni SP muškaraca

Čestitke šahovskoj kraljici Alexandri Kosteniuk na osvajanju FIDE Svjetsko prvenstvo u brzopoteznom “rapid” šahu 2021!

Da se Svjetsko prvenstvo u šahu za žene održava istovremeno, od publike i ljubitelja šaha oocjenjeno je kao ne baš sjajan potez. Prema komentarima, žene su trebale dobiti svoje vrijeme da zablistaju, a ne da budu sporedna stvar i da se 95% publike ljuti kada im stream ode sa Carlsena, Caruane, Nake, Nepo itd. Nažalost, mnogima se to čini kao dosadno ometanje.

(komentar sa twitter/chess.com)

2021 FIDE World Rapid & Blitz Championship: All The Information - Chess.com

Magnus Carlsen odbranio titulu svjetskog prvaka u šahu

Norveški velemajstor Magnus Carlsen odbranio je titulu prvaka svijeta.

Na Svjetskom šahovskom prvenstvu FIDE u Dubaiju Carlsen je porazio Jana Nepomniachtchija iz Rusije, osvojivši jedan poen koji mu je bio potreban da pređe prag od sedam poena neophodan za pobjedu na turniru koji se održava u okviru svjetske izložbe Expo 2020.

Carlsen je osvojio 60 posto od nagradnog fonda svjetskog prvenstva vrijednog dva miliona eura.

(klix/20211210)

Magnus Carlsen odbranio titulu svjetskog prvaka u šahu (klix.ba)

Big Ben će ponovo zazvoniti na početku Nove godine

 

U Londonu će u novogodišnjoj noći prvi put nakon dugo vremena čuti zvona svjetski poznatog sata.

Big Ben je dugo ćutao, a sada će zvono toranjskog sata, koji od 2017. miruje zbog popravki, najaviti početak godine, kako je u utorak objavio britanski parlament.

Nakon demontaže skele, po prvi put se mogu ponovo vidjeti kazaljke sva četiri sata.

Od 2017. godine se izvode obimni građevinski radovi na zgradi londonskog parlamenta.

Elisabeth Tower visok 96 metara sa čuvenim satom, godinama je bio okružen skelama.

Viktorijanski sat će se koristi tek od proljeća, a u novogodišnjoj noći, zvona će posljednji put pokrenuti privremeno korišteni mehanizm.

Nakon restauracije, sat od 11,5 tona iz viktorijanskog doba ponovo u funkciji tek na proljeće.

Sat Big Bena je uklonjen je tokom restauracije kako bi se spriječila oštećenja od prašine i krhotina. Hiljadu ili više dijelova je odvezeno u specijalizovanu kompaniju na sjeverozapadu Engleske, na čišćenje i popravku.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Prva pominjanja pojma Bosna na starim kartama

Kako bolan nema...: Zenički profesor u Bečkim arhivima pronašao riječ 'Bosna'

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Radio Sarajevo, dana 26 12. 2021. godine)

Gotovo da nema dana proteklih mjeseci, a da se ne dovodi u pitanje teritorijalni integritet i historijat države Bosne i Hercegovine.

Paradoksalno je da ti napadi najčešće dolaze ni manje ni više nego upravo iz naše zemlje, odnosno iz jednog, manjeg dijela, koji se danas, spletom kojekakvih historijskih okolnosti, zove entitet RS.

Negatore Bosne i Hercegovine najviše boli činjenica da ova zemlja itekako ima bogatu historiju. Ti lažni falsifikatori države BiH ovih su dana pretrpjeli novi, težak udarac.

Naime, zenički profesor Sead Lužić došao je do fenomenalnog otkrića. Analizirajući čuvene Bečke arhive, koji su pisani od 14. do 18. vijeka, uočio je na starim geografskim kartama, koje se nalaze u Bečkom (i drugim) arhivima, postojanje riječi "Bosna".

Radiosarajevo.ba: Prije svega velike čestitke na Vašem velikom otkriću. Odakle ideja za zavirite u čuvene Bečke arhive i tragate za dijelovima historije naše zemlje?

Lužić: Zahvaljujem se na čestitkama. Moj aktivan angažman na traganju po domaćim i svjetskim arhivama i bibliotekama počeo je otprilike prije nešto više od godinu dana. Krenulo je sa FB stranicom 'Orahovica u prošlosti', gdje sam pokušao rasvijetliti prošlost ovog mjesta nadomak Zenice u kojem sam rođen, kroz razne historijske izvore, pisane tragove, knjige, karte, predaje, dokumente, novinske članke, itd.

Odmah sam uvidio da je baviti se prošlošću nekog malog mjesta, odnosno mikrohistorijom izuzetno teško iz mnogo razloga, a prvenstveno zbog nedostatka podataka. Činilo se da se tu nema mnogo toga istaknuti. Međutim, nakon godinu dana intenzivnog istraživanja skupio se toliki broj podataka da sam počeo da pišem knjigu, za koju se nadam da će uskoro izaći iz štampe.

Moram ovdje odmah istaći da je ogroman broj evropskih i svjetskih arhiva i bilioteka pristupio digitalizaciji svoje građe, i mnogo toga je besplatno dostupno svakome ko ima pristup internetu, te mi je time posao pronalaska željene građe mnogo olakšan. Tragajući u ovim arhivima za geografskim kartama na kojima je ucrtano mjesto Orahovica, uvidio sam da na internetu postoji na desetine hiljada skeniranih karata u visokoj rezoluciji kojima se besplatno može pristupiti.

Istražujući po njima, pronašao sam više od stotinu karata na kojima je ucrtano ovo malo mjesto, počevši od 1680. godine, pa nadalje. Možete i sami zaključiti da je bio mnogo teži zadatak pronaći neko selo na karti, nego Bosnu. Usput sam, naravno, arhivirao one najstarije i najzanimljivije karte s imenom “Bosna” koje je nešto teže pronaći.

Mnoge od njih nisu dostupne javnosti, već se čuvaju po muzejima i arhivima. Ipak, naišao sam na stotine karata s ucrtanom Bosnom, počevši od 14. stoljeća, pa nadalje.

Naglasio bih da Bečki arhiv, odnosno Austrijski državni arhiv (Österreichisches Staatsarchiv) nije jedino mjesto gdje se može istraživati kartografska građa. Mnogo veći dostupni izvori na internetu su, npr. kolekcija od 112 000 karata Davida Rumseya, Hungaricana projekat kojima je ustupio kartografsku građu i Austrijski državni arhiv, potom Nacionalna biblioteka Francuske, kartografska građa univerziteta Harvard, itd.

Radiosarajevo.ba: Šta vam je bio cilj kada ste se odlučili na ovaj korak i da li ste se iznenadili otkrićem?

Lužić: Htio sam povodom Dana državnosti BiH da mlađim naraštajima i na ovaj jednostavan način usadim misao da nisu “repa bez korijena”, da Bosna postoji veoma dugo i da ne nasjedaju na pogrešne informacije o tome koje nam se svakodnevno nude na internetu.

Postoji ogromna mašinerija koja danonoćno radi na tome, postavlja veoma kvalitetno urađene video klipove na Youtube i društvene mreže o historiji južnoslovenskih zemalja. Pokoji stidljivi glas iz Bosne se sporadično pojavi da kaže da to i nije baš tako, ali je jasno da se mlađi svijet u moru lažnih informacija ne snalazi baš najbolje, i prihvataju stvari zdravo za gotovo.

Radeći u školi s djecom uviđam da, nažalost, svake godine stižu generacije koje nisu navikle na dugotrajna istraživanja, koje nemaju kontinuitet u radu i znanju, koje nemaju strpljenja i jednostavno žele da im se informacija servira na neki dopadljiv način.

Između ostalog i zbog toga sam odlučio da na svakoj karti zumiram ime “Bosna”, i da napišem godinu izdanja, naziv i autora karte, i sve to pretvorim u fotografiju pogodnu za dijeljenje na društvenim mrežama. Nije to velika stvar, niti sam očekivao neke pretjerane reakcije, ali se pokazalo kao veoma interesantno.

Radiosarajevo.ba: Smatrate li da omladina u školama i fakultetima danas dovoljno uče o bogatoj historiji naše zemlje?

Lužić: Ja bih ovdje više stavio fokus na to kako treba učiti. Kao što rekoh, mi stariji moramo shvatiti način razmišljanja novih generacija. Velika većina djece više ne čitaju knjige da bi stekli neko znanje, osim zadataka vezanih za školske obaveze, gdje se minimalno angažuju. Po mom mišljenju informacije za koje smatramo da su bitne moramo ponuditi na neki dopadljiv, zanimljiv i dinamičan način koji će im pobuditi znatiželju za istraživanjem.

Tekst slabo ko čita, pogotovo ako je duži i ako se čitalac ne identifikuje s njim. Uvidio sam to i na svojoj FB stranici, gdje mlađi naraštaji rado učestvuju u raspravama o nečemu što im je blisko, recimo o svom prezimenu ili učešću njihovih djedova i pradjedova u Prvom ili Drugom svjetskom ratu, gdje su usput ponešto naučiti i o tim ratovima o kojima nerado čitaju iz knjiga.

Ipak, ne kažem da treba premjestiti svo znanje na internet, već im tamo ponuditi informaciju koja će ih zaintrigirati i natjerati na istraživanje. Djeca su radoznala, željna istraživanja, rado učestvuju u raznim projektima, žele se dokazivati, ali im se znanje jednostavno mora nuditi na drugačiji način blizak njihovim iskustvima.

Radiosarajevo.ba: Svakako da je ovo još jedan udarac negatorima države BiH. Imate li neku poruku za njih?

Lužić: Negatore države najviše boli ta država koju negiraju. Što je više ima, što je nekom draža i ljepša, to je njihov bol veći. Stoga moramo o našoj domovini stalno isticati lijepe stvari i razvijati domoljublje. Moramo naučiti i sebe i druge da je Bosna već hiljadu i više godina bila vrijedna truda, zalaganja, odricanja i borbe naših predaka, i da je i dalje vrijedna. Onaj ko nema domovinu zna koliko mu treba kad se negdje u tuđini nađe sam i neprihvaćen. Ma kakva da je domovina, draža je od bilo koje uljepšane, sređene i našminkane tuđine.

Biografija: Sead Lužić

Sead Lužić je rođen 1978. godine u Orahovici kod Zenice.

Pohađao je osnovnu školu u Orahovici i Nemili, Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, a studij završio u Zenici na Pedagoškom fakultetu.

Od 2001. godine radi u školi, gdje je predavao bosanski jezik, engleski jezik, islamsku vjeronauku, ali i radio kao nastavnik razredne nastave.

Od 2006. godine je zaposlen u OŠ “Skender Kulenović” Zenica na poslu nastavnika razredne nastave. Oženjen je i ima dvoje djece.

(RadioSarajevo)

(tekst koji slijedi objavljen je na facebook stranici Bosn i Hercegovina Fotoenciklopedija, dana 29. decembra 2021. autor je Senad Lužić)

Poštovani članovi grupe,

moj intervju za portal radio Sarajevo izazvao je mnogo polemike, pa bih ovdje razjasnio par stvari, ako mi administratori dozvoljavaju.

Naime, na ovoj stranici sam u dva navrata objavio kolekciju starih geografskih karata s istaknutim pojmom "Bosna" na njima. Karte izazvaše interes novinara, pa me priupitaše malo o njima.

Ispod navedenog intervjua se naredala ogromna količina komentara, većinom ljudi koji nisu ni pročitali intervju. Ne ulazeći u novinarske podnapise i uvod koji su samostalno napisali, poenta mog malog istraživanja su prva pominjanja pojma Bosna NA STARIM KARTAMA, a ne prvo spominjanje u historijskim izvorima, čija je Bosna, je li bila samostalna ili nije, ko su joj vladari, itd.

Drugi cilj je bio pedagoške naravi, istaknuo sam nove mogućnosti potrage za podacima u digitalnim bibliotekama i arhivima za mlađi naraštaj, što svakako treba iskoristiti dok su još besplatno dostupne, a neke se i gase.

Jedan dio komentara je bio tipa "eto tebe su našli da puste u Bečki arhiv", pa evo i link za one koji žele biti ja u "Das Österreichische Staatsarchiv", (naravno, nije sav arhiv digitaliziran). Link je tu, i ne treba nikakva registracija:

https://www.archivinformationssystem.at/detail.aspx

Ko hoće istraživati "Österreichische Nationalbibliothek", može ovdje:

https://onb.digital/

Koga zanimaju karte, (neki su mi prigovorili da su falsifikati), ima ih "koliko i krivih drva u šumi", pa evo ovdje, recimo:

https://www.davidrumsey.com/

https://maps.arcanum.com/de/

https://maps.hungaricana.hu/en/

https://gallica.bnf.fr/html/und/cartes/cartes?mode=mobile

- Na kraju bih još istakao i kartu italijanskog kartografa Fra Maura iz 1450. (za koju me optužiše da sam je sam nacrtao), koja se smatra najvećim spomenikom srednjovjekovne kartografije, evo linka za pregled u visokoj rezoluciji:

http://www.davidrumsey.com/ll/thumbnailView.html?startUrl=%2F%2Fwww.davidrumsey.com%2Fluna%2Fservlet%2Fas%2Fsearch%3Fos%3D0%26lc%3DRUMSEY~8~1%26q%3DFra%20mauro%26sort%3DPub_List_No_InitialSort%2CPub_Date%2CPub_List_No%2CSeries_No%26bs%3D10#?c=0&m=0&s=0&cv=0&r=0&xywh=11131%2C9247%2C819%2C1513

- Je li na njoj geografski pojam, rijeka Bosna, regija Bosna, država Bosna, horion Bosna - šta god da je, meni je u srcu, taman i da je ćevabdžinica Bosna!

Eto toliko, i lijep pozdrav svim domoljubima.

(Senad Lužić/facebook/20211229)

Zimska berba

 

Rano ujutro, na minus 12 stepeni, vinogradari u Radebeulu u Saksoniji bili su na nogama - berba ledenog vina!

Zahvaljujući zahlađenju, smrznuto grožđe se moglo trgati pojedinačno i ručno na površini od 0,25 hektara.

Presuje se još dok je zamrznuto.

Sok mora da sazrijeva mjesecima, prije nego što konačno zablista, slatko i zlatno, u čaši kao ledeno vino.

(bild)

(spagos)

Zimski solsticij na Stonehenge

 

Uprkos rastućem broju infekcija u Velikoj Britaniji, stotine ljudi je došlo da gleda izlazak sunca na dan zimskog solsticija kod spomenika kamenog doba u Stonehengeu. Zbog pandemije, tokom prošle godine, nijednom posjetiocu nije bilo dozvoljeno da prisustvuje događaju, koji označava najnižu podnevnu visinu sunca na sjevernoj hemisferi. Impozantni kameni krug na jugozapadu Engleske orijentisan je prema izlasku sunca zimskog i ljetnog solsticija.

"Ljudi koji su izgradili Stonehenge bili su farmeri, sami su uzgajali hranu, znali su da dani postaju sve duži, stvari postaju sve bolje i da će uz malo sreće njihovi usjevi ponovo rasti", rekla je kustosica Heather Sebire. Događaj, na koji ljudi koji sebe nazivaju paganima ili druidima, redovno dolaze i izvode rituale koji su napravljeni po uzoru na njih, ove godine je i uživo prenošen online. Posetioci su morali nositi maske i od njih se tražilo da prije dolaska urade antigen test.

(mag)

(NovaSloboda.ba)

Sa stranica stare strane štampe: Dobrotvorna svečanost u Mostaru 1916. godine

 

U austrijskom časopisu “Das interesaante Blat”, “Interesantni list”, od 9. novembra 1916. godine, objavljen je tekst pod naslovom “Das “Hilali Ahmer” svečanost u Mostaru”.

“Svečanost „Hilali Ahmer“ u Mostaru

U Mostaru je 4. oktobra, u povodu imendana našeg cara, održana dobrotvorna svečanost "Hilala Ahmer", čija je čista dobit upućena za potrebe “Crvenog polumjeseca2. Svečanost je protekla vrlo dobro, a na njoj su učestvovali prvi društveni krugovi iz grada. Uspjeh manifestacije bio je iznenađujuće velik, a iznos doniran za potrebe Crvenog polumjeseca bio je 25.000 kruna. Aktivni odbor na čelu sa gradonačelnikom Mujagom Komadinom bio je u potpunosti zadovoljan rezultatima njihovog rada.”

Fotografija: Svečanost u dobrotvorne svrhe u Mostaru, u povodu imendana našeg cara: gradonačelnik Mujaga Komadina (x) s odborom za svečanost "Hilali Ahmer", koja je donijela neto dobit od 25.000 kruna.

(prevod: Smail Špago)

Hilal Ahmar, turski Hilal-i Ahmer, u prevodu Crveni polumjesec, dobrotvorna organizacija, ekvivalent Međunarodnom Crvenom krstu, je neprofitna organizacija koja pruža hitnu pomoć, pomoć u katastrofama.

Crveni polumjesec je simbol koji u većini muslimanskih zemalja zamjenjuje simbol crvenog križa i predstavlja Međunarodnu organizaciju Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

Crveni polumjesec na bijeloj pozadini se prvi put počeo koristiti u Osmanskom carstvu za vrijeme rusko-turskog rata između 1876. i 1878. godine. Prema legendi, to je učinjeno jer je znak crvenog križa umanjivao moral turskih boraca u borbi protiv kršćanskih Rusa.

Međunarodna organizacija Crvenog križa je 1878. godine prihvatila korištenje drugih simbola u nekršćanskim zemljama, a simbol crvenog polumjeseca je službeno priznat 1929. godine kada je uvršten u član 19. Ženevske konvencije.

Na samom početku primjene novih odredbi, simbol crvenog polumjeseca su koristile samo Turska i Egipat, dok ga danas koriste skoro sve zemlje s muslimanskom većinom, kao i Palestina.

Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Smeće ne nestaje. Ono samo završi negdje drugo

 

Kese za kupovinu, boce za vodu, stiropor, mikročestice - prema nedavnoj studiji, oko 3760 tona plastike pluta samo na površini Mediterana. To je "šokantna količina", pišu naučnici iz Grčkog centra za istraživanje mora (HCMR) u svojim rezultatima predstavljenim u časopisu "Frontiers in Marine Science". Šokantno prije svega, zato što, osim plutajuće plastike, veliki dio materijala tone na morsko dno i tamo ostaje.

Mediteran je Hotspot, žarište zagađenja plastikom jer su mnogi dijelovi obale gusto naseljeni.

Osim toga, razmjena vode s Atlantikom je relativno niska. Koristeći novi model, naučnici su izračunali da oko 17.600 tona plastike godišnje završi u Mediteranu. Od toga 3760 tona pluta na površini, a oko 2800 tona potonu na dno mora, ostatak se izbaci po mediteranskim plažama, poput ove, na slici, sjeverno od Bejruta u Libanonu. U svijetu se procjenjuje da u okeanima ima više od 250.000 tona plastičnog otpada.

(welt)

Starta 70. novogodišnja turneja Četiri skakonice

                               

Najvažniji zimski događaj za skijaške skakače ove godine se održava po 70. put.

Datumi: Između 28. decembra u Oberstdorfu i 6. januara u Bischofshofenu u Salzburger Landu skakaće se u osam, od ukupno deset dana.

Takmičenja će se održati u Oberstdorfu (29. decembar, 16:30), Garmisch-Partenkirchenu (1. januara, 14:00), Innsbrucku (4. januar, 13:30) i Bischofshofenu (6. januara, 17:30 sati).

Dan prije takmičenja, u isto vrijeme, na svim skaonicama će se održati kvalifikacije.

Dani odmora su 30. decembar i 2. januar.

Modus: za razliku od skokova tokom čitavog Svjetskog kupa, najboljih 30 iz prve runde, neće u drugoj rundi skakati obrnutim redoslijedom, već u nokaut duelima: Na ovom takmičenju najbolji se sastaje sa 50., drugi sa 49. - itd. U finale ulazi 25 pobjednika duela i pet najboljih drugoplasiranih.

Ukupni pobjednik novogodišnje turneje Četiri skakaonice ove će godine uz pobjednički trofej, Zlatnog orla, dobiti i pet puta veću novčanu nagradu nego što je to dosada bio slučaj, rekli su organizatori. Ukupni pobjednik je do ove godine za svoj uspjeh osvajao 20.000 švajcarskih franaka, a ove godine taj iznos će biti 100.000 franaka.

Samo trojica skakača su u istoriji pobijedili na sve četiri skakaonice u istoj sezoni.

Prvi je to prije tačno 20 godina napravio Njemac Sven Hannawald, zatim u sezoni 2017/2018. četiri pobjede je ostvario Poljak Kamil Stoch, a godinu poslije to je uspio i Japanac Ryoyu Kobayashi.

Prošle sezone "Zlatnog orla" je osvojio Poljak Kamil Stoch, što mu je bio treći trijumf (2017, 2018, 2021) na novogodišnjoj turneji.

Rekordni pobjednik Turneje: Finac Janne Ahonen osvojio je turneju ukupno pet puta između 1999. i 2008. Jens Weißflog je pobijedio četiri puta između 1984. i 1996. godine.

Turneju po običaju prenosi TV, i prvog i drugog dana na pojedinoj skakonici.

(sport)

(NovaSloboda.ba)

Za zaštitu okeana

 

Ispred sjedišta Evropske komisije u Briselu demonstriraju predstavnici pokreta za zaštitu okeana, Ocean Rebellion, koji nose maske s ribljom glavom, uz odijelo i aktovku.

Njihova kampanja sa sloganom "Ako umre more, mi ćemo umrijeti s njim" usmjerena je protiv kvota ulova koje su dogovorili ministri poljoprivrede EU prethodne sedmice.

Prema tim kvotama, naprimjer, njemačkim ribarima će u Sjevernom moru biti dozvoljeno da ulove manje plave ploče i laksa, ali više haringe.

Ekolozima ovaj kompromis nije dovoljan, upozoravaju na prekomjerni izlov naših mora.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Svijet odozgo – Nagrađene dron fotografije 2021

 

Nije ćilim, nije ni ruta. Radi se o šareno obojenim kontejnertima, koji čekaju utovar.

Fotografija pod nazivom "Caleidoscopio" autora Paola Crocetta, u kategoriji "Apstract", inspirisana je šarenim mustrama naroda Navaho. Svijetle boje kontejnera i dijagonale nastale igrom svjetla i sjene ostvaruju zanimljiv pogled.

"Red Chillies Harvesting","Berba crvenog čilija" autora Tanveer Hassan Rohana: Fotografija iz kategorije "Ljudi" prikazuje žene koje sijeku crveni čili u fabrici za sušenje. Nakon toga čili ide na konzerviranje.

"Budisti se mole" autora Khanh Phana: Ova fotografija iz zraka iz kategorije "Ljudi" prikazuje budiste kako se mole u Hoang Phap pagodi (Vijetnam) povodom njihove Nove godine.

Pale hiljade svijeća i mole se cijelu noć

(web)

(spagos)

Sjećanje na jednu zimu

 

Mostar okovan ledom 1963.

byEmica

Od samih jutarnjih sati vazduh je mirisao na nešto neobično. Sprema se ružna hava-govorili su stariji- Kad počne padati s juga, zna podobro i da zatrpa.

Od kako znam za sebe pa do tog dana nismo znali šta je veliki snijeg. Zalepršao bi mostarskim ulicama, po Humu bi se malo zabijelilo, a sjeverac bi šibao i zaprašivao oči ledenim kapljicama. Začula bi se dječija graja, izlazili bismo iz avlija i nestrpljivo čekali da napada. Sat-dva je bilo dovoljno da napada 5-6 cm , sasvim dovoljno da se možemo grudvati. Ali, naša sreća ne bi trajala dugo, Kažu samo: Snijeg je mekan, brzo će se otopiti. I zaista, ono malo što bi palo se brzo pretvaralo u bljuzgavicu po kojoj je malo ko znao hodati. Na površini voda, pa zdrobljeni snijeg, a ispod toga skrivene klizave ledene ploče. Obavezno bi u kuću ulazili mokri i promrzli, rumenog lica i crvenog nosa.

Snijeg je tog dana do podne napadao, padao je u velikim laptima.. Majka nam nije dala izlaziti, govorila je : Neka dok stane. Napadao je više nego smo ikad zapamtili.Mi smo po sobi skakutali od radosti i iščekivanja, provirivali radoznalo kroz prozorsko staklo, a po staklu su se zaustavljale i lijepile pahuljice raznih oblika. Na prozorskoj dasci velika tegla u kojoj je potopljena smreka izvodila svoj beskonačni ples, podizala se prema gore do limunovih kriški, a zadim spuštala do dna. Majka bi nam sprovodila uobičajeni ritual ispijanja smreke: C vitamin, morate popiti da budete zdravi! Nije nas trebala ni uvjeravati, niti moliti, jer nam je bio drag karakterističan miris smrčeve smole.

Nekakva tišina je zavladala u toj zimskoj idili. Pogled na baštu je bio savršen. Sve je obuklo bijelu odoru, čak su i pečine prema Bjelušinama zabijelile, nije se iz njih nazirao onaj , za nas, tajanstveni i strašni mrak.Pokoja sjenica i vrabac bi sletjeli na snijeg , pokupili mrvice hljeba koje im je majka istresla sa stoljnjaka i odlepršale bi ostavljajući trag svojih tankih nožica na netaknutom snijegu.Ogoljele grane šipka, smokve i bajama su se savile od silnog tereta, Dobili smo dozvolu da uživamo u snijegu. Našoj radosti nije bilo kraja. Bašta je bila bojno polje. Grudve su letjele , pravili se grudobrani, bilo je tu cirlika, smijeha, plača, dovikivanja, dozivanja.Niko nije osjećao studen, samo je bilo bitno da ima snijega.

Samo da ne okrene kiša - govorio je otac,- jer ako pane prije noći, sve će smrznuti.

Njegovi strahovi su se obistinili, a našoj radosti je došao kraj. Kiša je počela da pada, ali kako je snijeg podosta napadao, nije ga mogao potpuno otopiti, Tu veče smo zaspali kasno sa željama da kiša prestane i ne otopi onaj naš divni snijeg.

Rano ujutro, kako smo se počeli buditi, prvi pogledi su se usmjeravali na prozorska stakla. Sve je bilo bijelo, ali čudno, sablasno bijelo. Prozorska okna su bila zaleđena, nismo vidjeli šta se dešava napolju. Čuli smo tihi razgovor oca i majke. Led..govorili su, sve je sleđeno. Bojažljivo smo provirivali kroz odškrinuta vrata, srebrenasti odsjaj nam je zaslijepio oči. Sa krovova su se spustile podugačke ledenice, Ni traga snijegu, sve se pretvorilo u veliku ledenu ploču koju je otac bezuspješno pokušavao da razbije. Majka je po ledenoj kaldrmi razbacivala topao lug da se može doći bar do drva i uglja. Nekakav strah se uselio u naše dječije duše. Zimska radost nam je naglo preko noči prekinuta, a sad nam ne dozvoljavaju da napravimo ni koraka. Tek kasnije sam postala svjesna zašto...pa mostarci nisu znali hodati ni po snijegu a kamo li po ledu.. Obavezno bi za svaki snijeg bilo po nekoliko preloma i podosta nezgodnih padova.

Te zime se led dosta dugo zadržao, Mostar je bio "okovan srebrom" i po tome se pamti ta duga mostarska zima. Ledene vretenice su se posljednje otopile. I danas se sječam da nam je majka na čizme navlačila vunene čarape , a oni koji su stanovali u sokacima prema Neretvi ili Bjelušinama su na čizme stavljali "potkovice". E , to je posebna priča. To su bile kožne trake sa ekserima koje su se obavjale oko cipela da se ne bi kliznuli i pali. Živa se te zime dosta dugo zadržala ispod nule, popucale su stare olovne vodovodne cijevi, zaledili se sokaci, ali je grad živio svoj život. Ono što mi je ostalo u pamčenju vezano za tu ledenu zimu je tegla sa smrekom u prozoru, ledenice i očev odlazak u bolnicu na duže ispitivanje pred operaciju.

Dva mjeseca kasnije, kad je izašao iz bolnice, pričao nam je zgode i nezgode na relaciji doktor - pacjent. Ali, o tom - potom! Jednom i o tom.

(Emica/facebook/20211226)

Led nije vječan

 

Nakon završene skijaške karijere Felix Neureuter se sada bori za zaštitu Alpa. Jer promjene klime su stigle i na ove visoke planine.

Dolazi iz svestrane porodice koja u svom porodičnom stablu ima ne samo uspješne entuzijaste zimskih sportova, već i poznate slikare i pionire glaciologe.

Felix Neureuther je rođen 1984. u München-Pasingu, Njemačka, bivši je njemački skijaš. Sin je poznatih riditelja, skijaških zvijezda Rosi Mittermaier i Christiana Neureuthera, specijalizirao se za discipline slaloma i veleslaloma. Na svjetskim prvenstvima osvojio je pet medalja, tri u slalomu i dvije u ekipnoj konkurenciji. Sa 13 pobjeda u pojedinačnim trkama u Svjetskom kupu, najuspješniji je njemački alpski skijaš.

Uz foto-knjigu "Naši Alpi - Jedinstveni raj i kako ga možemo sačuvati" Neureuther je sada pronašao svoju novu ulogu. A šta slijedi iza ovoga? Želi li naslijediti Reinholda Messnera, koji je stalmo upozoravao na zaštitu Alpi? „Bilo bi drsko upoređivati se s njim“, kaže on. "Ali potrebno je da se öuje mnogo prominentnih glasova, i koji äe skrenuti pažnju na mnogostruke probleme."

Misija spašavanja Alpi je vjerovatno u njegovim genima. Tokom svojih istraživačkih putovanja, Felix Neureuther je sreo neke svoje pretke. Ne samo slikare istog prezimena, već Hermann Schlagintweita i njegovu braću Adolfa i Roberta, koji su bili njegovi direktni preci. Ušli su u istoriju kao prirodnjaci sredinom 19. vijeka tako što su prvi izmjerili glečere na Alpima, a kasnije i gleöere na Himalajima, i odredili njihovu brzinu kretanja. Stare karte pomažu današnjoj nauci da shvati razmjere povlačenja i nestajanja glečera.

Kako se to uklapa sa činjenicom da u svojoj knjizi predstavlja svoje omiljene planinske ture i takođe podstiče ljude da idu u Alpe? Ne bi li najvećem prirodnom području na kontinentu trebalo dati mir i tišinu od ljudi?

„Naprotiv“, kaže Neureuther. “Ko ne doživi ljepotu Alpa i raznolikost vrsta neće učiniti ništa da ih sačuva. Mi ljudi smo dio Alpa, oni su i naš životni prostor. Posebno mlada generacija, koja cijeli dan visi ispred svojih smartfona, mora se prvo približiti prirodi da bi onda poželjela da je spašava."

Felix Neureuther i Michael Ruhland sada su objavili knjigu “Naše Alpe - jedinstveni raj i kako ga možemo sačuvatui”, fotografije je napravio Bernd Ritschel.

Istovremeno su snimili i dokumentarac za TV kanal "National Geographic" pod naslovom "Spas za Alpe".

Na slikama:

Felix Neureuther na posljednjih nekoliko metara do najvišeg vrha Njemačke, 2962 metra visokog Zugspitzea

Kralj ljepote - Veličanstveni Matterhorn smatra se vrhuncem čežnje među alpskim vrhovima.

Taschachferner glečer u Oetztalskim Alpama u Tirolu jedan je od mnogih dramatičnih primjera efekata klimatskih promjena. Od 1970. godine glečerski jezik se povukao za više od 250 metara.

Više od 30.000 životinjskih vrsta živi u Alpama. Na slici: jastreb mišer u jednoj impresivnoj pozi.

Led nije vječan: Alpe su najvažniji i najveći vodeni rezervoar u Evropi. Kroz topljenje glečera je postao vrlo ugrožen.

Iskustva u prirodi doprinose svijesti – Dreitorspitze u Partenkirchenu biomje Neureuterova prva zahtjevnije tura.

(stern)

prevod: Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Geografija na dlanu - Priča o talijanskom roniocu i delfinu

 

(tekst koji slijedi objavljen je na facebook profilu “Geografija na dlanu” dana 26. decembra 2021.)

Čuveni italijanski ronilac Enzo Maiorca zaronio je u more kod Siracusa sa svojom ćerkom Rosanom, koja je bila na brodu.

Dok je ponirao, osetio je da ga nešto lagano udari po leđima. Okrenuo se i ugledao delfina. Onda sam shvatio da on ne želi da igra, već nešto govori.

Životinja je zaronila, a Enco je sledio. Na dubini od oko 15 metara našao se još jedan delfin uhvaćen u napuštenu mrežu.

Majorka je brzo zatražio od svoje ćerke ronilački nož. Za nekoliko minuta uspeli su da oslobode delfina, koji je poslednjom snagom ispustio „gotovo ljudski krik“ (kako je to rekao sam Majorka).

Delfin može da preživi pod vodom do 10 minuta, a zatim se udavi. Oslobođeni, još uvek ošamućeni delfin, Enco, Rosana i prvi delfin izvukli su se na površinu. A onda se ispostavilo da je to delfin ženka koja je nekoliko trenutaka kasnije na svet donela malog delfina.

Otac-delfin je napravio krug, doplivao do Enca, dodirnuo mu obraz (kao poljubac) - gest zahvalnosti ... i otplivao.

Nakon svega što se dogodilo, Enco je rekao: „Dok čovek ne nauči da poštuje prirodu i da razgovara sa životinjskim svetom, nikada neće saznati svoju pravu ulogu na Zemlji!“

Priča se odigrala 2009.

(Geografija na dlanu/facebook/20211226)

Uzbudljiva priča o ženki delfina, koje je nosila mlade, koju je spasio legendarni italijanski ronilac Enzo Maiorca – inspirisala je film 'The Big Blue' iz 1988. godine – i inspiriše nove generacije da se brinu o okeanu… sa korisnicima društvenih mreža koji strastveno dijele ovu objavu na Facebooku. Priča govori o gotovo čudesnom spašavanju delfina zarobljenog u ribljim mrežama od strane pokojnog sicilijanskog ronioca, čiji je partner s nevjericom posegnuo za ljudima i odveo Enza i njegovu kćer do trudnog sisara. Je li priča o Enzu Maiorci i spašavanju delfina istinita? Neki su se pitali koliko je ovo visoka priča… ali prema istraživanju SAPeople, osnove same priče su istinite, iako su neki detalji (kao što je delfin koji ga ljubi na rastanaku) možda malo izmišljeni!

Enzo je govorio i o "bijesu" koji je tada osjetio zbog "ilegalnog masovnog pokolja kitova u Taijiju, zajedno s onim koji je ilegalno počinila japanska kitolovska flota u utočištu za kitove u Južnom okeanu". Enzo (čije se prezime također piše kao Maiorca, Mallorca i Majorka) preminuo je 2016. u 85. godini, ali je zauvijek ovjekovječen u filmu “The Big Blue”, prikazu prijateljstva i rivalstva između šampiona u skokovima u vodu Jacquesa Mayola (kojeg glumi Jean-Marc Barr ) i Enzo (glumi Jean Reno). Bio je poznat širom Mediterana kao “King of the Abyss”, 'Kralj ponora'.

(spagos)