FAZ o popisu u BiH
Eskimi, Marsovci i drugi Bosanci
Frankfurter Allgemeine Zeitung je ovih dana u tekstu pod naslovom „Von Eskimos, Marsmenschen und andere Bosniers” – „Eskimi, Marsovci i drugi Bosanci”, dao komentar o početku popisa stanovnika u Bosni i Hercegovini.
Prvi popis stanovništva Bosne i Hercegovine nakon 1991.godine tiče se samih temelja ove države. Nacionalne partije strahuju za svoje beneficije, koji se dijele prema etničkom principu. Bez obzira na sve, EU zahtijeva nove brojke iz popisa, radi svojih potreba. Pri tome, neki ljudi lutaju, makar u razmišljanju, čak do Greenlanda.
Već dugo vremena jedno otvoreno pitanje uskoro će biti razjašnjeno: koliko stvarno Eskima živi u Bosni i Hercegovini. Nakon dugogodišnjeg sporenja oko modaliteta popisa, u utorak prvog dana oktobra, počeo je popis stanovnika u ovoj balkanskoj zemlji, prvi nakon 1991. godine, i sa određenom dozom sigurnosti pokazaće da u Bosni egzistiraju čak i Eskimi.
Nazvati popis stanovništva diskutabilnim, bilo bi u ovom momentu podcjenjivački. Dugo godina su stranke i političari tri najveće grupe naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) borili za to, da li bi do popisa uopšte trebalo doći. Kad su se stranke, pod pritiskom EU, čak i pod prijetnjom potpunog ukidanja novčanog finansiranja, usaglasile oko Ustava, nakon toga sporile su se još koju godinu da usaglase koja pitanja, kojim redosljedom i kako će biti formulisana.
Popis stanovništva na Balkanu je uvijek škakljivo pitanje, i u bivšoj Jugoslaviji u određenoj mjeri. Konačno, tamo su sa izuzetkom Slovenije i Crne Gore, posvuda bili ratovi oko pitanja kom narodu pripada koja teritorija, ko je gdje manjina, a ko većina. Najsuroviji rat bio je u Bosni i Hercegovini, gdje je između 1992. i 1995. godine poginulo 100 hiljada ljudi. Stotine hiljada osoba protjerane su, unakažene, silovane. Pri tome su nastale etnički potpuno čiste teritorije. U polovini države BiH, u Republici Srpskoj danas žive skoro samo Srbi. Ali, ni Sarajevo nije više multientnički „Jerusalem Evrope”, što je glavni grad Bosne i Hercegovine nekada stvarno i bio. Danas u ovom gradu dominiraju muslimani Bošnjaci, a preostali Srbi i Hrvati su samo manjina.
Da bi se Bosna i Hercegovina održala kao jedinstvena država, 1995. godine, pod posredovanjem Amerikanaca- zaključen je takozvani Daytonski mirovni sporazum, koji je u suštini doveo do završetka rata, uz- istovremeno- uspostavljanje jednog monstruoznog Ustava, zbog koga se Bosna i Hercegovina već godinama guši. Na osnovu Daytona- svako političko pitanje u ovoj državi mora biti podređeno etničkoj proporciji. Za obavljanje bilo koje političke funkcije nije najvažniji kriterij sposobnost, nego pripadnost jednom narodu.
Već dva desetljeća- zapadni političari pozivaju domaće političare da prevaziđu etnička pitanja i konačno razviju jedan bosansko-hercegovački patriotizam, dakle da svi budu Bosanci i Hercegovci. Ali, jedan takav sličan zahtjev, postavljen od strane Habzburgovaca, propao je prije ravno stotinu godina. „Bosanaca” do sada jedva da ima u Bosni i Hercegovini, a ni Ustav ih ne predviđa. Da bi bili izabrani za jednog od tri člana Predsjedništva, kandidati moraju biti ili Bošnjak, ili Srbin ili Hrvat, uz napomenu da kandidatkinje u Bosni i Hercegovini već odavno ne igraju nikakvu ulogu. Ko se izjašnjava kao Bosanac, prema Ustavu Bosne i Hercegovine nama pravo kandidovanja.
Kod popisa stanovništva građani mogu, ako već ne pripadaju ni jednom od tri vodeća naroda, jer su naprimjer iz mješovitog braka, ili su Židovi, ili Romi, izbjeći odgovor ili uložiti protest.
„Na pitanje o pripadnosti narodu, konfesiji, ili maternjem jeziku, ne mora biti odgovoreno, ali su popisani u obavezi da napišu jedan odgovor, pa čak ako se pri tome upišu i kao Marsovci” kaže Nora Selimović iz Uprave za Statistiku.
Već 1991. godine, kod popisa u tadašnjoj Jugoslaviji, pojednini popisani su se suprostavili tada već rastućem nacionalizmu, bjekstvom na Greenland, izjavljujući da su Eskimi. Još danas se na području bivše Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini, mogu susresti ljudi koji na pitanje o nacioanlosti iznervirani odgovaraju da pripadaju Eskimima. Prije su se mnogi pisali kao Jugosloveni, što bi moglo značiti da su takvi svoju državnu pripadnost stavljali iznad pripadnosti nekom narodu.
U Bosni i Hercegovini je 1991.godine bilo 5,5 procenata Jugoslovena, po veličini četvrta skupina. Velika većina od tada 4,36 miliona stanovnika u Bosni i Hercegovini izjasnilo se drugačije: 43,7 procenata su se izjasnili kao bosanski Muslimani u smislu pripadnosti jednom narodu, 32,1 kao Srbi i 17,4 procenta kao Hrvati. Koliko su se ovi procenti od tada promijenili, niko ne zna. Sigurno je samo da Bosna i Hercegovina danas ima manje stanovnika nego prije 22 godine i da za nacionalne političare je popis stanovništva ima veći značaj nego bilo koji parlamentarni izbori od kraja rata na ovamo. Konačno, radi se o temeljima moći. Na osnovu rezultata zadnjeg popisa od prije 22 godine, sve do sada dijeljena su ministarska mjesta i službe u Daytonskoj BiH. Sada sve strane pokušavaju mobilizovati njihove pripadnike da daju ispravnu pripadnost njihovom narodu.
Istorija popisa u BiH je, takođe, i istorija stalnih blokada. Godinama je trajalo da se Zakon o popisu usvoji od oba doma parlamenta. Bošnjačke stranke su prvo zahtijevale da popisa ne bude nikako. Kada se takav stav više nije mogao držati, zahtijevale su da su kod popisa uopšte ne postavlja pitanje o nacionalnosti, jer bi se na taj način službeno priznalo i cementiralo etničko čiščenje, masovna protjerivanja, kroz koja su najviše nastradali Bošnjaci. Brojevi iz 1991. godine odavno više ne prikazuju stvarnu sliku, oni samo otežavaju državne planove i učešću u strukturama evropskih fondova. Moćni vođa bosanskih Srba Milorad Dodik, predsjednik RS, zaprijetio je, pri tome, bojkotom, ako se njegovim Srbima ne dozvoli da se na popisu izjasne kao Srbi.
I dok bosanski Srbi na popis gledaju relativno opušteno, mnogi bošnjački i hrvatski političari djeluju nervozno. Broj bosanskih Hrvata se vrlo smanjo kroz iseljavanje u susjednu Hrvatsku. Za Bošnjake, koji su u ratu platili krvvi ceh, radi se o tome da zadrže brojčanu prevlast kao najveća narodna skupina u BiH. Bošnjački političari i islamski vjerodostojnici već mjesecima obasipaju pripadnike njihovog naroda da se na popisu izjasne kao Bošnjaci, i da ne podlegnu iskušenju da se popišu kao „Bosanci”, pa čak i kao „građani”. Uzbuđenje je izazvala jedna kampanja usmjerena prema najmanjoj djeci, koja još pojma nemaju o čemu stariji pričaju, da se sami izjašnjavaju kao Bošnjaci. U nekim gradovima provedena je navodno kampanja za jedan neutralni „Bosnierturm” – Bošnjački toranj, kao izlaz iz etnocentričnog lavirinta.
Kako bi se ograničili predviđene svađe oko ispravnosti rezultata, popis je pripremljen uz dogovor Evropske uprave za statistiku Eurostat, EU komisije, Komisije UN, Savjeta Evrope i drugih organizacija. Trećina od 23,5 miliona eura vrlo skupog popisa, biće finansirana od strane EU. Jedna internacionalna nadzorna delegacija dolazila je na desetine puta u BiH, kako bi sa nadležnim dogovorila tehničke detalje. Do sada je mnogo puta popis bio prolongiran zbog nepripremljenosti lokalne uprave. Prije godinu dana u 60 opština obavljen je probni popis kako bi se prepoznali izvori grešaka. Zbog rezultata toga probnog popisa, odmah je došlo je do svađe. U međuvremenu se čini da je učinjeno sve, što se tiče ljudskog faktora, da bi se izbjegle manipulacije bilo kakve vrste. Popisivači su obučeni. Svi formulari su sigurni od falsifikovanja, sa vodenim žigovima i kodovima. Građani koji primijete bilo kakvu neregularnost kod popisa, mogu još u vrijeme samog popisa to napisati na internet portalu, što naravno isključuje starije osobe, a pogotovo one na selu, koji nemaju pristup internetu.
Kod probnog popisa 2012. godine, čak trećina popisanih izjasnila se kao Bosanac. Ukoliko bi se tako pokazalo na pravom popisu, bila bi to prava senzacija. Osnovni temelji države bili bi poljuljani. Ali, ne zna se da li su rezultati test popisa bili stvarni, ili su b ili samo jedna lijepo lansirana manipulacija. Osim toga, za pretpostaviti je da će i kod popisa biti isto kao i na izborima. Mnogi građani BiH se godinama tuže kako su siti svega, jer u politici u BiH sve ide samo po etničkim principima. A na dan izbora, većina Bošnjaka, Srba i Hrvata bježi u sigurnost nacionalnih obilježja i bira nacionalnu umjesto neke neutralne opcije.
Zdenko Milinović, šef Uprave za statistiku BiH, tvrdi pri da se kod popisa više radi o drugim pitanjima, a ne samo o pripadnosti nekom narodu, naime o isteklim socio-ekonomskim podacima, koji su neophodni kao obračunska podloga za učešće u finansiranju iz Evropskih fondova. Bosanski publicist Damir Dizdarević izrekao je kritiku, kako ovih dana niko od nadležnih nije objasnio Bosancima i Hercegovcima, da izbjegavanje davanja podataka za pripadnost nekom narodu ili konfesiji nije nikakav bitan problem.
„Problem je ako neko ne zna strani jezik, ne zna raditi sa kompjuterom i ne zna koristiti internet, ili ne može slati djecu u školu...ili je nazaposlen”, piše Dizdarević
To bi bila pitanja važnija od popisa.
Može se i tako posmatrati, ali većina ljudi u BiH to tako ne vidi.
(izvor:FAZ)
Priredio: Smail Špago
Već dugo vremena jedno otvoreno pitanje uskoro će biti razjašnjeno: koliko stvarno Eskima živi u Bosni i Hercegovini. Nakon dugogodišnjeg sporenja oko modaliteta popisa, u utorak prvog dana oktobra, počeo je popis stanovnika u ovoj balkanskoj zemlji, prvi nakon 1991. godine, i sa određenom dozom sigurnosti pokazaće da u Bosni egzistiraju čak i Eskimi.
Nazvati popis stanovništva diskutabilnim, bilo bi u ovom momentu podcjenjivački. Dugo godina su stranke i političari tri najveće grupe naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) borili za to, da li bi do popisa uopšte trebalo doći. Kad su se stranke, pod pritiskom EU, čak i pod prijetnjom potpunog ukidanja novčanog finansiranja, usaglasile oko Ustava, nakon toga sporile su se još koju godinu da usaglase koja pitanja, kojim redosljedom i kako će biti formulisana.
Popis stanovništva na Balkanu je uvijek škakljivo pitanje, i u bivšoj Jugoslaviji u određenoj mjeri. Konačno, tamo su sa izuzetkom Slovenije i Crne Gore, posvuda bili ratovi oko pitanja kom narodu pripada koja teritorija, ko je gdje manjina, a ko većina. Najsuroviji rat bio je u Bosni i Hercegovini, gdje je između 1992. i 1995. godine poginulo 100 hiljada ljudi. Stotine hiljada osoba protjerane su, unakažene, silovane. Pri tome su nastale etnički potpuno čiste teritorije. U polovini države BiH, u Republici Srpskoj danas žive skoro samo Srbi. Ali, ni Sarajevo nije više multientnički „Jerusalem Evrope”, što je glavni grad Bosne i Hercegovine nekada stvarno i bio. Danas u ovom gradu dominiraju muslimani Bošnjaci, a preostali Srbi i Hrvati su samo manjina.
Da bi se Bosna i Hercegovina održala kao jedinstvena država, 1995. godine, pod posredovanjem Amerikanaca- zaključen je takozvani Daytonski mirovni sporazum, koji je u suštini doveo do završetka rata, uz- istovremeno- uspostavljanje jednog monstruoznog Ustava, zbog koga se Bosna i Hercegovina već godinama guši. Na osnovu Daytona- svako političko pitanje u ovoj državi mora biti podređeno etničkoj proporciji. Za obavljanje bilo koje političke funkcije nije najvažniji kriterij sposobnost, nego pripadnost jednom narodu.
Već dva desetljeća- zapadni političari pozivaju domaće političare da prevaziđu etnička pitanja i konačno razviju jedan bosansko-hercegovački patriotizam, dakle da svi budu Bosanci i Hercegovci. Ali, jedan takav sličan zahtjev, postavljen od strane Habzburgovaca, propao je prije ravno stotinu godina. „Bosanaca” do sada jedva da ima u Bosni i Hercegovini, a ni Ustav ih ne predviđa. Da bi bili izabrani za jednog od tri člana Predsjedništva, kandidati moraju biti ili Bošnjak, ili Srbin ili Hrvat, uz napomenu da kandidatkinje u Bosni i Hercegovini već odavno ne igraju nikakvu ulogu. Ko se izjašnjava kao Bosanac, prema Ustavu Bosne i Hercegovine nama pravo kandidovanja.
Kod popisa stanovništva građani mogu, ako već ne pripadaju ni jednom od tri vodeća naroda, jer su naprimjer iz mješovitog braka, ili su Židovi, ili Romi, izbjeći odgovor ili uložiti protest.
„Na pitanje o pripadnosti narodu, konfesiji, ili maternjem jeziku, ne mora biti odgovoreno, ali su popisani u obavezi da napišu jedan odgovor, pa čak ako se pri tome upišu i kao Marsovci” kaže Nora Selimović iz Uprave za Statistiku.
Već 1991. godine, kod popisa u tadašnjoj Jugoslaviji, pojednini popisani su se suprostavili tada već rastućem nacionalizmu, bjekstvom na Greenland, izjavljujući da su Eskimi. Još danas se na području bivše Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini, mogu susresti ljudi koji na pitanje o nacioanlosti iznervirani odgovaraju da pripadaju Eskimima. Prije su se mnogi pisali kao Jugosloveni, što bi moglo značiti da su takvi svoju državnu pripadnost stavljali iznad pripadnosti nekom narodu.
U Bosni i Hercegovini je 1991.godine bilo 5,5 procenata Jugoslovena, po veličini četvrta skupina. Velika većina od tada 4,36 miliona stanovnika u Bosni i Hercegovini izjasnilo se drugačije: 43,7 procenata su se izjasnili kao bosanski Muslimani u smislu pripadnosti jednom narodu, 32,1 kao Srbi i 17,4 procenta kao Hrvati. Koliko su se ovi procenti od tada promijenili, niko ne zna. Sigurno je samo da Bosna i Hercegovina danas ima manje stanovnika nego prije 22 godine i da za nacionalne političare je popis stanovništva ima veći značaj nego bilo koji parlamentarni izbori od kraja rata na ovamo. Konačno, radi se o temeljima moći. Na osnovu rezultata zadnjeg popisa od prije 22 godine, sve do sada dijeljena su ministarska mjesta i službe u Daytonskoj BiH. Sada sve strane pokušavaju mobilizovati njihove pripadnike da daju ispravnu pripadnost njihovom narodu.
Istorija popisa u BiH je, takođe, i istorija stalnih blokada. Godinama je trajalo da se Zakon o popisu usvoji od oba doma parlamenta. Bošnjačke stranke su prvo zahtijevale da popisa ne bude nikako. Kada se takav stav više nije mogao držati, zahtijevale su da su kod popisa uopšte ne postavlja pitanje o nacionalnosti, jer bi se na taj način službeno priznalo i cementiralo etničko čiščenje, masovna protjerivanja, kroz koja su najviše nastradali Bošnjaci. Brojevi iz 1991. godine odavno više ne prikazuju stvarnu sliku, oni samo otežavaju državne planove i učešću u strukturama evropskih fondova. Moćni vođa bosanskih Srba Milorad Dodik, predsjednik RS, zaprijetio je, pri tome, bojkotom, ako se njegovim Srbima ne dozvoli da se na popisu izjasne kao Srbi.
I dok bosanski Srbi na popis gledaju relativno opušteno, mnogi bošnjački i hrvatski političari djeluju nervozno. Broj bosanskih Hrvata se vrlo smanjo kroz iseljavanje u susjednu Hrvatsku. Za Bošnjake, koji su u ratu platili krvvi ceh, radi se o tome da zadrže brojčanu prevlast kao najveća narodna skupina u BiH. Bošnjački političari i islamski vjerodostojnici već mjesecima obasipaju pripadnike njihovog naroda da se na popisu izjasne kao Bošnjaci, i da ne podlegnu iskušenju da se popišu kao „Bosanci”, pa čak i kao „građani”. Uzbuđenje je izazvala jedna kampanja usmjerena prema najmanjoj djeci, koja još pojma nemaju o čemu stariji pričaju, da se sami izjašnjavaju kao Bošnjaci. U nekim gradovima provedena je navodno kampanja za jedan neutralni „Bosnierturm” – Bošnjački toranj, kao izlaz iz etnocentričnog lavirinta.
Kako bi se ograničili predviđene svađe oko ispravnosti rezultata, popis je pripremljen uz dogovor Evropske uprave za statistiku Eurostat, EU komisije, Komisije UN, Savjeta Evrope i drugih organizacija. Trećina od 23,5 miliona eura vrlo skupog popisa, biće finansirana od strane EU. Jedna internacionalna nadzorna delegacija dolazila je na desetine puta u BiH, kako bi sa nadležnim dogovorila tehničke detalje. Do sada je mnogo puta popis bio prolongiran zbog nepripremljenosti lokalne uprave. Prije godinu dana u 60 opština obavljen je probni popis kako bi se prepoznali izvori grešaka. Zbog rezultata toga probnog popisa, odmah je došlo je do svađe. U međuvremenu se čini da je učinjeno sve, što se tiče ljudskog faktora, da bi se izbjegle manipulacije bilo kakve vrste. Popisivači su obučeni. Svi formulari su sigurni od falsifikovanja, sa vodenim žigovima i kodovima. Građani koji primijete bilo kakvu neregularnost kod popisa, mogu još u vrijeme samog popisa to napisati na internet portalu, što naravno isključuje starije osobe, a pogotovo one na selu, koji nemaju pristup internetu.
Kod probnog popisa 2012. godine, čak trećina popisanih izjasnila se kao Bosanac. Ukoliko bi se tako pokazalo na pravom popisu, bila bi to prava senzacija. Osnovni temelji države bili bi poljuljani. Ali, ne zna se da li su rezultati test popisa bili stvarni, ili su b ili samo jedna lijepo lansirana manipulacija. Osim toga, za pretpostaviti je da će i kod popisa biti isto kao i na izborima. Mnogi građani BiH se godinama tuže kako su siti svega, jer u politici u BiH sve ide samo po etničkim principima. A na dan izbora, većina Bošnjaka, Srba i Hrvata bježi u sigurnost nacionalnih obilježja i bira nacionalnu umjesto neke neutralne opcije.
Zdenko Milinović, šef Uprave za statistiku BiH, tvrdi pri da se kod popisa više radi o drugim pitanjima, a ne samo o pripadnosti nekom narodu, naime o isteklim socio-ekonomskim podacima, koji su neophodni kao obračunska podloga za učešće u finansiranju iz Evropskih fondova. Bosanski publicist Damir Dizdarević izrekao je kritiku, kako ovih dana niko od nadležnih nije objasnio Bosancima i Hercegovcima, da izbjegavanje davanja podataka za pripadnost nekom narodu ili konfesiji nije nikakav bitan problem.
„Problem je ako neko ne zna strani jezik, ne zna raditi sa kompjuterom i ne zna koristiti internet, ili ne može slati djecu u školu...ili je nazaposlen”, piše Dizdarević
To bi bila pitanja važnija od popisa.
Može se i tako posmatrati, ali većina ljudi u BiH to tako ne vidi.
(izvor:FAZ)
Priredio: Smail Špago
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen