Iris Schmidbauer (25) spušta pogled prema dole. Okean ključa 20 metara ispod nje. Totalna napetost. I tišina. Zatim prvo uzleti, vješto juri u dubinu, savršeno zaroni. Odmah zna: Moglo je i malo drugačije.
Proljeće 2016. na Filipinima. To je trebao biti trostruki salto naprijed sa poluokretom. Dva puta joj je skok ispao naopako. Pri prvom skoku se uplašila kad je prva skočila i u vodu upala na glavu. Vratila se ponovo gore na skakaonicu, bez straha, izvela isti skok, ovog puta bez problema. "Nakon toga dobila sam malo više samopouzdanja", kaže Schmidbauer, "mislila sam da mi se tako nešto više nikada neće dogoditi."
I tada se desila gotovo fatalna greška: letila je dolje brzinom od 70 km/h, udarila je leđima po površini vode. "Moja prva misao je bila, nadam se, da se u bolnici više neću probuditi."
Imala je sreću, sama je izišla iz vode. "Iskašljala sam malo krvi, imala sam krvave napuklinee kože i ozljedu vrata", kaže ona. Rane brzo zarastu, ali psiha ne. "Imala sam noćne more i u početku nisam imala želju da više ikad skačem", kaže sada 25-godišnjakinja. "S druge strane, u početku sam imala cilj, napraviti karijeru u ovom sportu, i znala sam da to mogu učiniti."
Bila je u pravu. Sad zasad je izostavila trostruke skokove, dugo se borila protiv nesigurnosti, velikom voljom, i uspjela da postane najbolja njemačka skakačica sa litica. Schmidbauer je jedina predstavljala svoju zemlju na posljednja dva svjetska prvenstva i jedina je Nijemica koja je uskočila u "Red Bull Cliff Diving World Series".
„To je zapravo nešto neprirodno. Svaki instinkt vam govori: “Ne, ne skačite dolje, to vam neće uspjeti. Ali znala sam da to mogu, kad sam spremna, prevladavanjući strah, jer to je uzbuđenje”, opisuje ona. "Fascinirana sam onim što se sve može učiniti na putu prema dolje."
Svako ko se usudi i želi učiniti nešto slično, mora početi rano, prvo je što bi čovjek pomislio. Out Iris Schmidbauer, međutim, bio je drugačiji: sve je započelo na drvenom tornju kod kuće na jezeru Ammersee, nedaleko od Münchena. Kada je imala 13 godina, nagovorila je roditelje da je odvedu u München na probni trening skokova u vodu. Godina 2013. joj je bilo presudno iskustvo: Prvi put je gledala skakanje s litice, kao dio svjetskog prvenstva u plivanju u Barseloni. „Mislila sam kaka je to cool“, kaže ona, „ali nisam ni pomislila da bi to učinila i sama. Samo jednom skočiü dolje – i to bi bilo to."
Onda se 2014. godine odvažila da ode takmiöenje sa 15-metarske skakaonice za početnike – i kad je izronila, više nije bilo povratka.
Međutim, u Njemačkoj su joj rekli: 18 godina? Prestara za bilo kakav početak. U Engleskoj joj je pružena šansa. Preselila se u Plymouth, studirala je sportsku terapiju i trenirala kao 19.godišnjakinja sa djecom. A na platformi je već bila na svom prvom Svjetskom kupu u februaru 2016. godine: "Ako stvarno želite nešto i vjerujete u sebe, onda vas ne treba zastrašivati i morate imati hrabrosti da to isprobate."
I zato ni sada neće dopustiti da padne. 2019. godine je putovala na Novi Zeland. Cilj: početak sezone 2020. Tada je došla Corona. Ostala je tamo, naučila surfati, živi u zajedničkom stanu u Aucklandu, pronašla je klub, trenira i nada se skorom takmičenju.
Razapeta između sreće gotovo normalnog života, bez ograničenja i nostalgije i brige za domom. Budući da joj je radna viza istekla, čaka na izdavanje nove, ali ne smije raditi sa vizom za posjete.
Bake i djedovi je trenutno podržavaju: "Znam da oni to vole raditi, ali zapravo želim stati na svoje noge."
Nikad se nije usudila napraviti taj trostruki skok, najlakši od svih, od one kobne 2016. godine. Schmidbauer: "Ali sada sam spremna nadvladati svoj strah."
Iris Schmidbauer je poznata gledaocima skokova u Mostaru: Na skokovima Red Bull Cliff Diving sa Starog mosta u Mostaru, 23. augusta 2019. godine, osvojila je 9. mjesto.
(BamS)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen