Sjećaš li se Nine?

(tekst koji slijedi postavljen je na facebook stranici Rodjeni, 12. aprila 2019)

Sjedim u "Palmi" naslonjen na teret života, očiju zagledanih u daljine kao u maglu sjećanja.
Preko puta mene sjede neke raspoložene za priču plavuše, crnke, crvenokose... Sanje, Maje, Azre, Tanje ...neke nove Emine, krhke mostarske orhideje koje i pogled bez osmijeha može da povrijedi.
Dok čekam kafu, kradom gledam ih. Kao da lijepa Emina iz grada nikad nije ni odlazila. Mostar je pun Emina kao sto je hram Afrodite kurtizane pun ljudskih pogleda.
Za jednim stolom sjedi sama nasmijana žena. Prepoznah je: - Nina Galic. Ona mala "Saca" sto je kod tetke na Carinu dolazila i uvijek s nama išla na utakmice kad igra Velez.
Dok mi prilazi, pita me:
- Sježaš li se Nine?
- Otkud ti ?
-Čuj otkud? Ja sam ti, bolan, vječno zaljubljena u Mostar, Velež i šampite iz "Palme". Moja prva ljubav zaborava nema.
Motaju mi se slike iz djetinjstva pred očima, prevrću s lica na naličje i odlaze u temu.
Da, dobro se sjećam Nine. Vitka, dugokosa, uvijena u šal kašmirski, našminkana bojom purpura, uvijek u uskom Veležovom dresu i preuskoj minici kao neka boginja što na Veležovim utakmicama lebdi pred očima navijaca i mami uzdahe. Sjećam se i dana kad je otišla u Ameriku i tamo postala holivudska zvijezda.
I evo sad, nakon toliko godina, Nina je opet s nama, spremna i raspoložene da organizuje "Crvene noci" po Americi i da promoviše nase "Rodjene".
Neka te sreća prati, draga nasa Nina, i tvoju porodicu, posebno tvoju majku koja te je takvu rodila i odgojila.

(Senad Skopak/Rodjeni)