Jedno sjećanje na Asima

Sula i Asim

Duško i Asim

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu tacno.net 17. aprila 2019, autor Gradimir Gojer)

Asim Hadžajlić bio je jedinstvena žurnalistička pojava u nekadašnjoj Jugoslaviji, a ne samo u Mostaru i Hercegovini. Taj nevjerojatno revnosni  novinar koji je bio dopisnikom niza printanih medija, dakako iz svoga Mostara, imao je dvije ogromne strasti: novinarstvo i sport. Teško je odrediti šta je u Hadžajlićevom slučaju imalo primat, jer  je  Asim od najranijeg djetinjstva ne samo gutao sve novine do kojih bi došao, nego je i bio njihov izuzetno prilježan kolekcionar. A niti jedna grana sporta prisutna u gradu na Neretvi i Radobolji nije bila nepokrivena Hadžajlićevom žurnalističkom stahanovštinom. Sjećam se kako je, ne dočekavši kraj neke utakmice čak i u poodmaklim godinama trčao, bukvalno trčao na drugi kraj Mostara da novinarski zabilježi sljedeći sportski događaj.

Bio je prava enciklopedija mostarskih sportova i mostarskih sportskih kolektiva. Interesantno, on koga sam svakoga jutra na mostarskim ulicama i u kavanama susretao sa naramcima posljednjih novinskih izdanja koja bi sa autobuske ili željezničke stanice pravo stizala u Hadžajlićeve ruke, karijeru je završio kao radijski novinar i urednik na nekadašnjem Radio Mostaru.

Bio je revnosan u izvještavanju, realan procjenitelj događaja o kojima je izvještavao, a svome peru višak duše je davao pišući komentarske tekstove, posebno one iz oblasti sporta. Ovaj pregalac pisane riječi nije znao za kašnjenja na radni zadatak, nije poštovao subote i nedjelje, niti bilo kakva praznovanja, bio je po dvadeseti četiri sata vojnikom novinarskoga poziva.

Danas kada za svaki potrebni podatak možemo koristiti blagodeti interneta, prisjećam se kako je u mojoj mladosti Asim Hadžajlić bio pravi internet od kojeg smo u svakom trenu mogli dobiti stoprocentno tačne podatke.

Takve novinare, poslije odlaska sa životne scene časnog Asima Hadžajlića, kroničara i komentatora nisam često susretao.

(tacno.net)