Sa stranice Cidom: Fenjer i mum

U vrijeme prvog i jedinog hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića, zvanog u narodu jednostavno galib Alipaša – pobjednik Alipaša, u Mostaru su učestale krađe, posebice noću. Bijaše to doba prije ulaska austrougarske vojske u Mostar. Obijane su poglavito radnje, a bogami i privatne kuće kad bi lopovi saznali da su ostale bez nadzora. Pojavi se jednog dana telal objavljujući najnoviju naredbusvijetlog Vezira – „nakon jacije ne smije se ići po gradu bez fenjera. A koga se uhvati bez fenjera bit će sproveden u apsanu istu večer, a sutradan će mu suditi osobno vezir“.
Jedne večeri, nedugo nakon objave naredbe, uputi se starac Orle nakon klanjanja u Šarića džamiji na nekakvo sijelo na Luku. Hodeći bezbrižno s fenjerom u ruci, na po puta ga zaustavi noćna straža i između sebe odvedoše pretpostavljenom. Ovaj se, poznajući Orlu kao čestita i ugledna građanina, začudi što ga kulugdžije privedoše.
- Kamo fenjer, efendija?
- Evo ga u ruci.
- A kamo ti mum?
- E, o mumu telal ništa ne reče, nego samo da se nosi fenjer, a ja, Allaha mi, ne smijem mimo naredbe.
Sutradan izađe telal na ulice vičući da je obaveza svakoga po noći nositi fenjer i mum u njemu. Do nekoliko starca opet privedoše, ovaj put pred pašu osobno.
- Kamo fenjer i mum?
- Evo ih, presvijetli pašo – pokazuje starac fenjer i mum u fenjeru.
- A, što ne užeže mum, aja li?
- Evo mene, a eno i čaršije, telal ništa ne reče da se mum treba upaliti, a ja se pokoravam tvojoj volji, svijetli pašo.
Sljedećeg dana telal već izvikivaše novu naredbu da se uza se po noći mora nositi fenjer i mum, a mum treba upaliti.
- E vala kad se treba toliki hizmet činiti neću ni na sijela više hoditi po noći – odluči starac Orle. Fotografija radnog naziva: Siromašan čovjek - fotograf Stjepan Tomlinović, 1900-ih

(Tibor/cidom)