Do danas, 20.aprila, nisam imao pojma
da brojka 420 ima neko posebno značenje. Prvo ugledah fotografiju sa
plakatom sa jedne fudbalske utakmice kod nas, i ispod slike tekst,
koji me uputi da se radi o nečem specifičnom, i na traganje za
objašnjenjem o ovom broju. Nakon ukucavanja broja 420 na Google,
dobih ponudu o bezbroj različitih tekstova, na raznim svjetskim
jezicima, a onda potražih info na našim jezicima, i slijedila je
također ponuda velikog broja tekstova, koji objašnjavanje značenja
ovog broja. Uglavnom, radi se o datumu, 20. april, i dešavanjima
koja su se desila toga datuma. Naravno, o svemu više u tekstu koji
slijedi:
(tekst koji slijedi objavljen je na
portalu radiosarajevo.ba, dana 20. aprila 2019. godine)
Dan kanabisa - od njeg nikad niko
nije umro niti se unesrećio
Brojevi 420, 4:20 i 4/20 samo su neki
od simbola 20. aprila, međunarodnog dana proslave pušenja kanabisa
kojeg svaki štovalac ove biljke obilježava na raznolike
načine.
Priča kaže da su tzv. 'Waldosi' davne 1971. prvi upotrijebili termin, i to u kontekstu 'potrage za blagom', odnosno zaboravljene lokacije posađenog usjeva Indice za koji je doduše postojala mapa, no ne i točno odredište. Steve Capper, Dave Reddix, Jeffrey Noel, Larry Schwartz i Mark Gravich - studenti iz kalifornijskog San Rafaela - napravili su svojevrsnu konspirativnu skupinu 'Waldos' sa svrhom pronalaska lokacije, te su se sastajali kod kipa Louisa Pasteura pored srednje škole u 4:20. Šifra im je bila '4:20 Louis'. Nakon neuspješne potrage izraz su skratili na 4:20 i legenda je mogla započeti.
Priča kaže da su tzv. 'Waldosi' davne 1971. prvi upotrijebili termin, i to u kontekstu 'potrage za blagom', odnosno zaboravljene lokacije posađenog usjeva Indice za koji je doduše postojala mapa, no ne i točno odredište. Steve Capper, Dave Reddix, Jeffrey Noel, Larry Schwartz i Mark Gravich - studenti iz kalifornijskog San Rafaela - napravili su svojevrsnu konspirativnu skupinu 'Waldos' sa svrhom pronalaska lokacije, te su se sastajali kod kipa Louisa Pasteura pored srednje škole u 4:20. Šifra im je bila '4:20 Louis'. Nakon neuspješne potrage izraz su skratili na 4:20 i legenda je mogla započeti.
Kultni magazin 'High Times' odgovoran
je za širenje priče, a Steven Hager od nje je učinio i svojevrsni
kult povezan s bendom 'Grateful Dead' koji je također pomogao u
promociji, pošto su iz relativno obližnjeg Palo Alta, predgrađa
San Francisca. U početku je izraz korišten kao šifra za pušenje
trave i eskivacija policijskih patrola, kasnije kao poštapalica
Patricka Reddixa koji ju je podijelio s basistom benda Philom Leshom.
Sve ostalo je povijest. Zanimljivo, kanabis je iste 1971. u UN-ovoj
Konvenciji o psihotropnim supstancama ušao u tzv. 'Schedule I'
razred - s tvarima za koje ne postoji nijedan dokaz da imaju
medicinske blagodati i benefite. Propast pokreta Djece cvijeća
stvara okvire za rastući aktivizam.
Takvi argumenti posve su deplasirani
pošto je biljka i dio tradicionalne narodne medicine širom svijeta
i predmet preko 2.000 naučnih studija. Problem nastaje nakon Prvog
svjetskog rata - zbog niske cijene i netopivosti u vodi. Prohibicija
i zabrana alkohola donose velike profite ilegalnim izvorima i
kriminalnim interesnim skupinama, no glas naroda ovaj puta pobjeđuje
ustaljene zakone. Automatski dolazi potreba za novom zabranom, a 'na
tacni' se ponudila nepoznata 'halucinogena biljka iz Meksika pod
nazivom Marijuana, od koje tinejdžeri doslovno polude'. Harry J.
Anslinger, čovjek čija je karijera doslovno posrnula nakon blamaže
sa zabranom alkohola, dobiva novu priliku i izglasava famozni
Marijuana Tax Act iz 1937. godine. Zanimljivo, istovremeno država
daje poticaje za uzgoj konoplje, naročito pred II svjetski rat.
William Randolph Hearst prepoznaje poveznicu konoplje i marijuane, te
pod snažnim utjecajem DuPont multinacionalne kompanije i
Anslingerove borbe putem sve moćnijih medija promovira ovu biljku
kao 'veliko zlo'.
Godine 1941. posve je uklonjena iz
farmakoterapije i državnog popisa lijekova SAD-a. Koliko su
argumenti bili bizarni i smiješni dovoljno govori navod zastupnika
Johna Dingella u kongresu tijekom vijećanja protiv konoplje: 'Znamo
da je to navika koja se širi, čuli smo iz novina. Broj žrtava od
te teške ovisnosti je iz godine u godinu sve veći. Cannabis je
prokletstvo koje proždire naciju'. Jedino gradonačelnik New Yorka
Fiorello La Guardia uviđa kako je u toku novi 'lov na vještice' te
radi odvojenu studiju o materiji u kojoj zaključuje da 'ne postoje
dokazi da marihuana kreira zločine, agresivno ponašanje, seksualne
delikte, promjene ličnosti ili otpornost organizma na istu kao što
to navode mediji i pojedini političari' te je stavlja ispod
ovisnosti o alkoholu, cigaretama i kocki. Gotovo dvadeset i pet
godina je trajala 'tabuizacija' konoplje, a američka vojska ponukana
izvještajima da konoplja stvara agresiju, zločine i poremećaje
ličnosti naručuje studiju od Arthur DLC kompanije da bi biljku
koristili kao oružje protiv neprijatelja u Vijetnamu. Istu ipak ne
upotrebljavaju jer studija dokazuje kako su te osobine 'ili
izmišljene ili znanstveno neponovljive'.
Godine 1970. dolazi konačno oružje
protiv konoplje - zakon CDAPCA (Sveobuhvatni akt prevencije
zlouporabe i kontrole droge) uz CSA dodatak (Controlled Substances
Act). Konoplja je klasificirana u I. Klasu - Superteške droge koje
uništavaju organizam i psihu, bok uz bok kokainu i heroinu. Primjera
radi, IV. Klasa bio je Pentazocin (stotine ljudi u prvoj godini umrlo
od nuspojava). Intrigira dodatak kako je kanabis do tog dana bez
ijednog poznatog smrtnog slučaja ili fizičke ovisnosti. Do danas
traje bespoštedna bitka oko legalizacije biljke, čak i na nivou
industrijske i medicinske uporabe.
Kanabis nije profitabilna biljka i ne
postoji niti jedan razuman razlog za zabranu. Naglasimo - niko nikada
nije zbog nje umro, postao fizički ovisan ili se unesrećio.Nalazi
se oduvijek na našim poljoprivrednim zemljištima, hranili smo stoku
s njom i prisutna je kao dio prirode. Kada to objektivno promatramo -
nema realnog razloga za zabranu, osim novčanog interesa i korupcije.
Imao sam rak, trebao sam ulje za tretman, a oni opet nisu dopuštali
iako nisu imali nikakav drugi lijek. Jedino ih zanima jesam li ja
uzgajao 'travu' pa Vas spreme u zatvor, a to što sam bolestan i
nemaju lijeka - nema veze! Sažeto rečeno - u zatvoru završite zbog
bolesti, a tretman je odbijen. Ovo ponavljam kao papagaj - kada bi
svi jednog jutra nakon buđenja zapalili joint, mislim da bi to bio
bolji svijet. Taj dan ne bi bilo bijesa na cesti, ne bi vrištali
jedni na druge kod kuće jer bi shvatili da za to nema razloga.
Stalno smo pod velikim stresom. Suluda situacija je da je alkohol
dopušten, a kanabis nije. Iskreno, nemam apsolutno ništa protiv
piva ili vina, ali protiv žestokih pića? Naravno da imam,
uništavaju organizam. Pa čak je suludo i razmišljati o činjenici
da su cigarete legalne, alkohol reklamiran, neispitane farmaceutske
supstance u slobodnoj prodaji, a kanabis je zabranjen', riječi su
Ricka Simpsona s kojim je autor ovog teksta Ratko Martinović
razgovarao u više navrata i dobar zaključak teksta. Sretan 420!
(radiosarajevo.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen