Jedan slučajni mrav-prolaznik oprobao je ukus. Fantastično. Slađe nego normalni biljni nektar, koji se mora isisavati iz cvijeta. O svom bogatom nalazištu odmah je odaslao poruku u svoje okruženje. Nije prošlo mnogo vremena, a oko dva centimetra širokog medenog jezera okupilo se više stotina žutih šestonožaca, kako bi se pridružili gozbi. A po nekom njihovom pravilu, oni koji su došli prije, i namirili se, ustupali su svoje mjesto novopridošlim. Mravi-radilice, kojih, takođe, ima i među mravima, nakon što su se sami zasitili, uzimali su dio poslastice, kako bi je ponijeli onima koji ne izlaze iz njihove naseobine: larvama, dronovoma, trutovima i naravno mravljoj kraljici.
Iskonska poruka iz uzvišene knjige, uzmi koliko ti treba, a pomozi i drugima, stigla je do ovih sitnih stvorenja, i oni je primljenjuju.
Nažalost, mnogim ljudima ostala nepoznata.
Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen