Čudno je to koliko stare fotografije mogu ispričati priča i bez toga da imaju bilo kakav popratni tekst.
Naime, skupljajući i arhivirajući stare fotografije Mostara, naišli smo na nekoliko njih, za koje se može reći da su snimane isti dan, možda i u vremenskom razmaku od samo nekoliko minuta, ili se na dvije različite fotografije nalaze iste osobe, motivi ili događaji.
Ova činjenica i nije neko veliko čudo, kad se uzme u obzir da su krajem 19.og i početkom 20.og vijeka rijetki imali fotografske aparate, pa su fotografi običavali jedan te isti motiv snimati u nekoliko navrata, ne znajući koja će fotografija uspjeti sve dok se film ne razvije. Ako bi uspjelo više njih – svaku su stavljali u opticaj.
Na svoje su staklene fotografske ploče bilježili prošlost, a za vjerovati je da su slike razvijali širom Evrope (Budimpešta, Beč, Trst), jer potrebne opreme nije bilo u ovom kraju Balkana. Stoga su se i događale razne greške, od toga da je razvijena fotografija urađena naopako (u inverziji) ili su se potpisivala imena jednih gradova na slikama koje su predstavljale sasvim drugi objekat u drugom mjestu. Mnoge slike su naknadno retuširane, pa su fotografi dali oduška svojoj umjetničkoj mašti bojeći krovove u crveno (iako su u Mostaru poznati krovovi od bijelih kamenih ploča), ili nošnje u paleti kričavih boja. Za sad ćemo zaobići ovu temu grešaka na fotografijama i možda se vratiti na nju nekom drugom prigodom.
Turska svadba na mostu u Mostaru 1900.
Ali, krenimo redom s fotografijama koje smo najavili na početku.
Prva u seriji onih koje prikazuju motiv snimljen u razmaku od samo nekoliko minuta je snimak „turske svadbe“ (naime, tako glasi naslov fotografije na njemačkom jeziku), a koja se odigrava na mostu Franje Josipa nekih 1900.ih godina. Na slici se vidi razdragana kolona svatova, koju predvode tri konjanika, od kojih je krajnje lijevo barjaktar s turskom i iznad nje još jednom (nepoznatom) zastavom ili je to možda samo bijela svilena marama kao znak da je u pitanju svadba. Vidi se novi hotel Neretva otvoren 1892. godine, Banja još nije bila izgrađena, a na Musali je mnogo drveća. Na mjestu gdje će kasnije biti izgrađena Banja, ljudi iz okolnih sokaka žure kako bi ugledali mladu i mladoženju. Jasno razaznajemo da je tadašnji most građen iz dva dijela, prvi (onaj do Musale) se oslanja na dvije kamenom građene stope, dok je ostatak mosta oslonjen na dvije betonske kolone. Most je imao običnu željeznu ogradu, kraj koje je mnoštvo radoznalaca koji prate kolonu. Većina muškaraca imaju standardnu muslimansku nošnju s čakširama priljubljenim uz listove nogu, a prema gore široke i komotne. Mnogi imaju silahe oko pasa, gdje su se u ono doba čuvale sve dragocjenosti, novac, lične isprave, a na glavama svi redom imaju fesove. Među radoznalima uz ogradu mosta se ističu djeca, u prvom planu trojica od kojih jedan gleda u kameru, a druga dvojica pogledom prate konjanike. Oni su ujedno i poveznica s drugom slikom, na kojoj vidimo iste te dječake u prvom planu. Onaj s prve slike opet gleda u kameru, jer mu je očigledno ona mnogo zanimljivija od svadbe, dok druga dvojica naslonjeni na ogradu i dalje posmatraju kolonu. Konjanici i zastava su isti i na ovoj fotografiji i možemo sa sigurnošću utvrditi da su ove dvije slike nastale u razmaku od jedne ili dvije minute.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Naime, skupljajući i arhivirajući stare fotografije Mostara, naišli smo na nekoliko njih, za koje se može reći da su snimane isti dan, možda i u vremenskom razmaku od samo nekoliko minuta, ili se na dvije različite fotografije nalaze iste osobe, motivi ili događaji.
Ova činjenica i nije neko veliko čudo, kad se uzme u obzir da su krajem 19.og i početkom 20.og vijeka rijetki imali fotografske aparate, pa su fotografi običavali jedan te isti motiv snimati u nekoliko navrata, ne znajući koja će fotografija uspjeti sve dok se film ne razvije. Ako bi uspjelo više njih – svaku su stavljali u opticaj.
Na svoje su staklene fotografske ploče bilježili prošlost, a za vjerovati je da su slike razvijali širom Evrope (Budimpešta, Beč, Trst), jer potrebne opreme nije bilo u ovom kraju Balkana. Stoga su se i događale razne greške, od toga da je razvijena fotografija urađena naopako (u inverziji) ili su se potpisivala imena jednih gradova na slikama koje su predstavljale sasvim drugi objekat u drugom mjestu. Mnoge slike su naknadno retuširane, pa su fotografi dali oduška svojoj umjetničkoj mašti bojeći krovove u crveno (iako su u Mostaru poznati krovovi od bijelih kamenih ploča), ili nošnje u paleti kričavih boja. Za sad ćemo zaobići ovu temu grešaka na fotografijama i možda se vratiti na nju nekom drugom prigodom.
Turska svadba na mostu u Mostaru 1900.
Ali, krenimo redom s fotografijama koje smo najavili na početku.
Prva u seriji onih koje prikazuju motiv snimljen u razmaku od samo nekoliko minuta je snimak „turske svadbe“ (naime, tako glasi naslov fotografije na njemačkom jeziku), a koja se odigrava na mostu Franje Josipa nekih 1900.ih godina. Na slici se vidi razdragana kolona svatova, koju predvode tri konjanika, od kojih je krajnje lijevo barjaktar s turskom i iznad nje još jednom (nepoznatom) zastavom ili je to možda samo bijela svilena marama kao znak da je u pitanju svadba. Vidi se novi hotel Neretva otvoren 1892. godine, Banja još nije bila izgrađena, a na Musali je mnogo drveća. Na mjestu gdje će kasnije biti izgrađena Banja, ljudi iz okolnih sokaka žure kako bi ugledali mladu i mladoženju. Jasno razaznajemo da je tadašnji most građen iz dva dijela, prvi (onaj do Musale) se oslanja na dvije kamenom građene stope, dok je ostatak mosta oslonjen na dvije betonske kolone. Most je imao običnu željeznu ogradu, kraj koje je mnoštvo radoznalaca koji prate kolonu. Većina muškaraca imaju standardnu muslimansku nošnju s čakširama priljubljenim uz listove nogu, a prema gore široke i komotne. Mnogi imaju silahe oko pasa, gdje su se u ono doba čuvale sve dragocjenosti, novac, lične isprave, a na glavama svi redom imaju fesove. Među radoznalima uz ogradu mosta se ističu djeca, u prvom planu trojica od kojih jedan gleda u kameru, a druga dvojica pogledom prate konjanike. Oni su ujedno i poveznica s drugom slikom, na kojoj vidimo iste te dječake u prvom planu. Onaj s prve slike opet gleda u kameru, jer mu je očigledno ona mnogo zanimljivija od svadbe, dok druga dvojica naslonjeni na ogradu i dalje posmatraju kolonu. Konjanici i zastava su isti i na ovoj fotografiji i možemo sa sigurnošću utvrditi da su ove dvije slike nastale u razmaku od jedne ili dvije minute.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen