Na njemačkoj televiziji premijerno je prikazan film „Winnetous Wiber“ („Žene Winnetoua“).
Duh Winnetoua i njegovog jarana Olada Shatterhanda živi i dalje i stiže ponovo na filmske ekrane. Ovog puta kroz jedan moderni, savremeni film, u kome pet žena putuju u Hrvatsku kako bi obišle mjesta i tragove, na kojima su prije skoro pola vijeka snimani filmovi sa njihovim omiljenim junakom. U današnja vremena, jedna sasvim normalna i realna stvar, da neko putuje na zanimljivo putovanje tragom omiljenog filmskog, televizijskog junaka, ili idola. Za generacije današnjih šezdesetogodišnjaka, Winnetou je onoga vakta bio baš to. I glavni junak i idol, kao što su nekoliko godina kasnije bili Elvis, ili Beatlesi.
Knjige njemačkog pisca Karla Maya za mnoge su bile prva velika svjetska literatura s kojom su se susretali. Nekima je francuski glumac Pierre Brice, u ulozi Winnetua, bio ono što su kasnijim generacijama bio James Bond, oličenje pobjede dobra nad zlom.
Ono što je za ovaj film posebno interesantno je pitanje, kako i zbog čega su žene došle na ideju da krenu tragovima Winnetoua. U stvari, kroz čitavu seriju filmova o Winnetouu, Apaški poglavica i Old Shatterhand rješavaju probleme dobra i zla, a u isto vrijeme ni u jednom tom filmu se ne pojavljuje ni jedna njihova žena, sa njima, ili između njih. Onoga vremena tome pitanju se nije posvećivalo puno pažnje, ali danas, u ova moderna vremena, ta situacija nekima daje prostora i za nekakva drugačija razmišljanja.
Prije desetak godina, u Njemačkoj je snimljen film „Der Schuh des Manitus“ („Cipela manitua“), koja je Winnetoua prikazala u pink odjeći, i prilično ženstvenog, što je kod onih pravih ljubitelja Indijanaca, Winnetoua i žestokih momaka, pa čak i kod samog glumca Pierre Bricea izazvalo zgražanje. Uprkos svemu, film je zabilježio rekordnu posjetu u kinoma, naravno i rekordnu zaradu.
Međutim, sada se iz filmskih krugova čuje i vijest da bi u narednom periodu trebalo početi snimanje reprinta pravih filmova o Winnetouu. Sa novim glumcima, po starim scenarijima, naravno sa novom tehnikom. Uostalom, kao što se to već uradilo i sa čitavim nizom nekadašnjih popularnih filmskih ostvarenja.
Da se vratimo filmu o Winnetovim ženama, sa početka teksta. Kratki opis radnje:
Žanr je komedija. Majka, Maren Bogner, glumi je Nina Kronjäger, živi sama sa svojom kćerkom, želi sa njom da obiđe mjesta u Hrvatskoj, na kojima su snimani njeni omiljeni filmovi o Winnetouu. Na tom putu, njih dvije prati i jedna majčina prijateljica, po imenu Gabrielle, jedna poslovna žena, puna stresa. Konačno, priključuje im se i krhka Elisabeth, kako bi u Srebreno jezero prosula pepeo njenog umrlog muža. Pored Nine Kronjäger (47), u filmu glume i Josephin Busch (28), Floriane Daniel (42), Maren Kroymann (64) i Teresa Weißbach (33).
Film je u stvari neka vrsta realyti showa, kao borba u džungli, jer žene same lutaju po planinama i rijekama, jašu na konjima, provode romatične večeri kraj logorskih vatri u podnožju hučećih vodopada, prolaze ispod bijelih stjenovitih planina, po beskrajnim širinama, jedna prava avantura dječijih sjećanja. Kao u pravom životu, glumice su prvo morale pronaći sebe u toj divljini, pa sebe pronaći unutar grupe, a uz to, od ranog jutra do kasne večeri boraviti zajedno.
Snimanje je trajalo pet sedmica. Bilo je vrlo uzbudljivo, jer su svih pet glumica vrlo različiti karakteri, kao i uloge, koje su glumile. Uprkos svemu, nije došlo do kraha između njih, kako su to neki očekivali, a završilo se i bez egoističnih sukoba.
Film je jedna dobra turistička reklama za našeg prvog susjeda.
Nadamo se da će film, na neki način, naći put i do naših gledalaca.
Smail Špago
novasloboda.ba
Duh Winnetoua i njegovog jarana Olada Shatterhanda živi i dalje i stiže ponovo na filmske ekrane. Ovog puta kroz jedan moderni, savremeni film, u kome pet žena putuju u Hrvatsku kako bi obišle mjesta i tragove, na kojima su prije skoro pola vijeka snimani filmovi sa njihovim omiljenim junakom. U današnja vremena, jedna sasvim normalna i realna stvar, da neko putuje na zanimljivo putovanje tragom omiljenog filmskog, televizijskog junaka, ili idola. Za generacije današnjih šezdesetogodišnjaka, Winnetou je onoga vakta bio baš to. I glavni junak i idol, kao što su nekoliko godina kasnije bili Elvis, ili Beatlesi.
Knjige njemačkog pisca Karla Maya za mnoge su bile prva velika svjetska literatura s kojom su se susretali. Nekima je francuski glumac Pierre Brice, u ulozi Winnetua, bio ono što su kasnijim generacijama bio James Bond, oličenje pobjede dobra nad zlom.
Ono što je za ovaj film posebno interesantno je pitanje, kako i zbog čega su žene došle na ideju da krenu tragovima Winnetoua. U stvari, kroz čitavu seriju filmova o Winnetouu, Apaški poglavica i Old Shatterhand rješavaju probleme dobra i zla, a u isto vrijeme ni u jednom tom filmu se ne pojavljuje ni jedna njihova žena, sa njima, ili između njih. Onoga vremena tome pitanju se nije posvećivalo puno pažnje, ali danas, u ova moderna vremena, ta situacija nekima daje prostora i za nekakva drugačija razmišljanja.
Prije desetak godina, u Njemačkoj je snimljen film „Der Schuh des Manitus“ („Cipela manitua“), koja je Winnetoua prikazala u pink odjeći, i prilično ženstvenog, što je kod onih pravih ljubitelja Indijanaca, Winnetoua i žestokih momaka, pa čak i kod samog glumca Pierre Bricea izazvalo zgražanje. Uprkos svemu, film je zabilježio rekordnu posjetu u kinoma, naravno i rekordnu zaradu.
Međutim, sada se iz filmskih krugova čuje i vijest da bi u narednom periodu trebalo početi snimanje reprinta pravih filmova o Winnetouu. Sa novim glumcima, po starim scenarijima, naravno sa novom tehnikom. Uostalom, kao što se to već uradilo i sa čitavim nizom nekadašnjih popularnih filmskih ostvarenja.
Da se vratimo filmu o Winnetovim ženama, sa početka teksta. Kratki opis radnje:
Žanr je komedija. Majka, Maren Bogner, glumi je Nina Kronjäger, živi sama sa svojom kćerkom, želi sa njom da obiđe mjesta u Hrvatskoj, na kojima su snimani njeni omiljeni filmovi o Winnetouu. Na tom putu, njih dvije prati i jedna majčina prijateljica, po imenu Gabrielle, jedna poslovna žena, puna stresa. Konačno, priključuje im se i krhka Elisabeth, kako bi u Srebreno jezero prosula pepeo njenog umrlog muža. Pored Nine Kronjäger (47), u filmu glume i Josephin Busch (28), Floriane Daniel (42), Maren Kroymann (64) i Teresa Weißbach (33).
Film je u stvari neka vrsta realyti showa, kao borba u džungli, jer žene same lutaju po planinama i rijekama, jašu na konjima, provode romatične večeri kraj logorskih vatri u podnožju hučećih vodopada, prolaze ispod bijelih stjenovitih planina, po beskrajnim širinama, jedna prava avantura dječijih sjećanja. Kao u pravom životu, glumice su prvo morale pronaći sebe u toj divljini, pa sebe pronaći unutar grupe, a uz to, od ranog jutra do kasne večeri boraviti zajedno.
Snimanje je trajalo pet sedmica. Bilo je vrlo uzbudljivo, jer su svih pet glumica vrlo različiti karakteri, kao i uloge, koje su glumile. Uprkos svemu, nije došlo do kraha između njih, kako su to neki očekivali, a završilo se i bez egoističnih sukoba.
Film je jedna dobra turistička reklama za našeg prvog susjeda.
Nadamo se da će film, na neki način, naći put i do naših gledalaca.
Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen