Četa za spasavanje - Rudnik Mrkog Uglja Mostar

(iz jedne korespondencija na facebooku, sa stranice Jožica Scoria)

 

Naselje Rudnik je u davna lijepa vremena bilo centar mnogih dogadjanja...U dvorišti rudarske kuglane radilo ljetno kino...u velikoj sali igranke, dočeci novih godina...na čuvenom igralištu "Krušna mrva" kod Stevine kuće igrao se nogomet u okviru Radničkih sportskih igra....dobra vremena....

 

U velikoj sali bilo je kino i oržavale se predstave amaterskog rudarskog pozorista, tu je bio i jedan od prvih televizora u gradu; u dvoristu kuglane igranke, naravno samo muzika uzivo. Ono sto nesto u zivotu vredi su sjecanja na lijepe stvari.

 

Uz one starije od mene a i mladje - tu u sali sam gledao se prvi meč Muhammed Ali - Sony Liston u neko doba noći....

 

Kad bi zidovi te sale mogli da govore, mnogo toga bi ispričali. Ja se sječam isto mnogih dogodaka, dočeka novih godina najviše, tombola, plesa , dana rudara i tada porcije janjetine, nošenja ručka tati na posao, jer je trebalo raditi, nije imao vremena doči kuči, a tek rudarski fijaker. U toj sali su bile organizirane i svadbe, koncerti (tada vodio pjevački zbor,svirao trubu u orkestru rudnika, osnivač pleh glazbe u Laškom), kino predstave, pozorišne,i još mnogo,mnogo toga.Lijepo se sječati, jer smo i mi djeca pri tom uživali.

 

A sjetih se još nečega. Sjećate se vi rudarska djeca prvomajskih izleta u Gradniće? Išlo se kamionom, sjedili odrasli naklupama, a mi djeca po podu.Vozio Parađik, zaustavilo se kod Zelenike na kiselo mlijeko i vodu, pa dalje, a tamo janjetina. Nikome nije štetio grafit od novinskog papira.

 

Hvala gđo.Scoria na povratnoj informaciji!! Usput,pokazao sam sliku svojim roditeljima, otac je siguran (kao što je i Rade Rajković već napisao), da su na slici Alija Tipura (sasvim desno,stoji iznad Vašeg oca), kao i Martin Zelenika (stoji sasvim lijevo), dok je čovjek u bijeloj košulji-Pavo Ćorić, otac Bana Ćorića i Drage(pokojnog) Ćorića, obadvojica su radila takođe na -Rudniku!!! Otac(moj) , takođe kaže da ih sve poznaje, ali se ne može sjetiti imena i prezimena, pa ako nešto saznam idućih dana,t o ću obavezno i-postirati!! Pozdrav i sve Ma sigurno da Vas poznaju,to su mi i rekli, a normalno da Vašeg oca izuzetno poznaju!! Inače moj otac je Danilo Janjić, a majka Janja!! Sada smo i komšije, na Strelčevini sa Banom i Zdenokom Ćorić..Pozdrav!! najbolje, i hvala još jednom na ovim fotografijama!!!
Inače smo bili komšije i na Rudnku, u istoj zgradi stanovali sa Banom,Acom Turkaljem, Mehom Vejzovićem, Salkom Hadžiomerovićem, Ivicom Bulićem, Krešom Grbešićem, Jurom Tomljenovićem, Mišom Martinovićem, Dragom Aćimovićem kao i Angelom (djevojaćki Pandža, ćerkom poznatog rudara Mate Pandže) a udatom

 

Moji se roditelji sasvim dobro, odlično sjećaju i Vas i Vašega oca!!! Za informaciju (ne Vašu,nego onih koji će ovo eventualno čitati),Vaš otac je bio šef mjereništva (takozvana "crtaona"), a sa njim su radili neki Buturović i Šimun Škobić,otac ..."ovovremenskog" advokata Marinka Škobića!! Inače mi(Janjići) smo stanovali u rudarskoj zgradi, odmah do"štreke", a evo spiska jednog dijela stanara koji su živjeli u toj zgradi neko vrijeme, a neki su još i sada tu!!! Stanari redom: Marić Ante, Ivica Bulić, Mišo Krčmar, pa mi(Janjići), Pušić Rade ( iza nas uselio 1984), Salko Hadiomerović, Neđo Savić, Krešo Grbešić, Meho Vejzović, Jusup Bjelopoljak, Beba Rajković (,sada Željko Pandža), Angela Kožul (djevojački Pandža, ćerka poznatog Mate Pandže), Nika Kovačević, Mile Šetka, Mišo Martinović, co Turkalj i Jure Tomljenović (pišem imena muških članova, ne znači da ovako zanemarujem i stavljam u podređeni položaj njihove-žene) Svi ovi ljudi su radili nekada na -Rudniku,i tamo zaradili svoje penzije,i othranili i iškolovali svoju djecu!!!Inače,mom ocu je drago da se još neko sjeća te "ekipe" sa Rudnika i onoga dobrog i plemenitog vremena i zajedničkog života,kada je i život i čitav svijet imao nekog smisla,usprkos svim nedaćam i neimaštine,koje je bilo i u ono vrijeme,ali se tada cijenio,rad,znanje,čovjek,kao humano biće i vrijednost,generalno govoreći,iako mnogima to izgleda iz ove perspektive-prepatetično,ali nije to tada tako bilo,nego upravo ovako kako i pišem-jedan život,težak,ali dostojan-čovjeka,u punom smislu te riječi ¡!! Još jednom veliki pozdrav i sve najbolje!!!

 

Da se pridružim...Treći s lijeva je Šimun Škobić, otac advokata Marinka Make Škobića i Stanka Škobića....Jožice ovo Scoria mene nije zavaralo  jer se ja sjećam da se u Mostaru pisalo Škorja.....Pošto je Miške nabrojao stanare u zgradi do "štreke" evo danastavm dalje prema kapiji: u mojoj zgradi Ivan i Anica Kvesić - roditelji Marijana Kvesića, Smajo i Hava Kekić sa sinovima Salkom, Ramizom i Namikom i Havinim sinom Hajrudinom Hajrom Handžićem, Janja Bošnjak majka Vlade i Ante, moji roditelji Dragutin i Rista, Ivan i Kata Krešić,Đuro i Iva Mihić, Meho i Fatima Maksumić, Šćepan i Cvija Škoro, Kasnije Blago i Stoja Jurić, a poslije njih Boro i Nada Kudra....u slijedećoj zgradi Anđelić Čedo i Ruža, a poslije njih moji kumovi Uroš i Anica Brković, Mumin i Mejra Stranjak, Sulejman i Naza, Mahmutčehajić, Martin i Anica Prskalo, Martin i Anica Zelenika, Anica Cvitanović, porodica Vilić, a poslije njih Abdulmumin Marić i Ajna....pa u slijedećoj zgradi Ćemalović Meho i Dika, porodica Ćavar, iznad njih Baležić Mujo i Hašima, Omer i Bisera Trbonja...a s druge strane Gvido Kump aa iznad njih i nekadašnji direktor Rudnika kome se ne mogu sjetiti imena samo prezimena Sert.....

 

Da,moj otac je treći s lijeva u gornjem redu. U identifikaciji mi je pomogao Rade svojim komentarom. Kao djete često sam sa ocem dolazio u ovaj prostor,on je između ostalog kontrolisao i punio "aparate",koji su se nosili na leđima,a unutra su bile 2 boce sa kisikom.Sjećam se sve te opreme koja je meni izgledala nestvarno,kao astronauti sa sivim maskama na licu i za nos je bila gumena štipaljka. To punjenje kisika ostalo mi je u pamćenju zbog ozbiljnosti sa kojom je tata to radio,govori bi da je to najvažnije, svaki put ponavljao, šta misliš nestane kisika na intervenciji. Kad bi završio aparat,na nekom kartonu nešto bi pisao,bio je to svojevrsni certifikat. Kad je tata otišao u penziju "komorati" iz Čete za spasavanje donjeli su poklon-kristalnu vazu koja je i danas u našoj kući na Rudniku. Znam da je išao u Gradniće,pa u Livno na intervencije. Tad bi majka bila zabrinuta,ali bi to od nas djece vješto sakrivala. Sve u svemu mnogo uspomena.

 

Sa stranice Jožica Scoria/fb