Tajnovita, rijetka, ekskluzivna i zbog toga najskuplja čokolada na svijetu.
Ako ste ikada s nekim pričali o najskupljoj stvaru na svijetu, priča je obično završavala sa nekim suludim poklonom, kao što je dijamantni prsten na dnu čaše šampanjca, neki predmet uvijen u zlatnu foliju, ili neka druga glupost, čiji je jedini smisao, ili svrha, da se u datoj prilici istrese koja hiljadarka kako bi se neko zadivio.
Ali, ako se govori o najskupjoj čokoladi na svijetu, pri tome u njenu cijenu ne ulazi nikakav dijamant untar čokolade, ili zlatna folija, u koju bi čokolada bila uvijena.
Ovdje se radi o pravoj čokoladi, težine 50 grama, koja na tržištu ima stvarnu vrijednost od 260 dolara, ili preračunato 212 eura. Tabla čokolade pod imenom „To’ak” košta baš toliko, a upoređuju je sa dragim kamenjem. Onaj ko za jednu tabla čokolade plaća toliku cijenu, mora biti veliki poznavalac, ali i ljubitelj čokolade. A iza svega ovoga krije se jedna dobra priča.
Prije nekoliko godina, Amerikanac po imenu Jery Toth otišao je u Ecuador, da bi se tamo bavio poslovima zaštite džungle. Naravno, ovo je vrlo bitno za početak priče, da se ne bi pomislilo da je tamo i otišao samo iz razloga da napravi neki dobar posao. Radeći na poslovima snimanja situacije i zaštite, jednog dana ga je jedan lokalni stanovnik odveo u dio džungle u kome se nalazila jedna prastara plantaža kakaovca. Ovaj dio džungle je daleko od bilo kakvih puteva i ostao je netaknut i nepromijenjen od 1916 godine. Od toga vremena, skoro sve stare plantaže kakaovca su uništene, kako bi se zasadile nove, sa većim prinosom. A ovo je bila posljednja plantaža na kojoj je još rasla i uspijevala jedna stara, danas skoro nepostojeća Arriba sorta kakaoa. Zbog toga se u ovom slučaju i radi o ekskluzivitetu vrste, o kome je bilo govora na početku priče. Naravno, prinos je vrlo ograničen, tako da se godišnje sa ove plantaže napravi samo nekoliko stotina tabla čokolade, od kojih je svaka numerisana.
A to je opet jedan stari način, kojim se pokazuje ograničenost nekog proizvoda. Lokalno stanovništvo godinama nije imalo pojma šta im uspijeva u blizini, brali su ovaj kakao i miješali sa kakaom ubranim sa drugih plantaža, i prodavali ga po niskoj cijeni, za masovnu proizvodnju.
Zahvaljujući najnovijoj proizvodnje čokolade „To’ak” i oni sada zarađuju više i pristojnije.
A oni koji su oprobali barem komadić ove čokolade, kažu da stvarno ima lijep okus.
(izvor:sdz)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
Ako ste ikada s nekim pričali o najskupljoj stvaru na svijetu, priča je obično završavala sa nekim suludim poklonom, kao što je dijamantni prsten na dnu čaše šampanjca, neki predmet uvijen u zlatnu foliju, ili neka druga glupost, čiji je jedini smisao, ili svrha, da se u datoj prilici istrese koja hiljadarka kako bi se neko zadivio.
Ali, ako se govori o najskupjoj čokoladi na svijetu, pri tome u njenu cijenu ne ulazi nikakav dijamant untar čokolade, ili zlatna folija, u koju bi čokolada bila uvijena.
Ovdje se radi o pravoj čokoladi, težine 50 grama, koja na tržištu ima stvarnu vrijednost od 260 dolara, ili preračunato 212 eura. Tabla čokolade pod imenom „To’ak” košta baš toliko, a upoređuju je sa dragim kamenjem. Onaj ko za jednu tabla čokolade plaća toliku cijenu, mora biti veliki poznavalac, ali i ljubitelj čokolade. A iza svega ovoga krije se jedna dobra priča.
Prije nekoliko godina, Amerikanac po imenu Jery Toth otišao je u Ecuador, da bi se tamo bavio poslovima zaštite džungle. Naravno, ovo je vrlo bitno za početak priče, da se ne bi pomislilo da je tamo i otišao samo iz razloga da napravi neki dobar posao. Radeći na poslovima snimanja situacije i zaštite, jednog dana ga je jedan lokalni stanovnik odveo u dio džungle u kome se nalazila jedna prastara plantaža kakaovca. Ovaj dio džungle je daleko od bilo kakvih puteva i ostao je netaknut i nepromijenjen od 1916 godine. Od toga vremena, skoro sve stare plantaže kakaovca su uništene, kako bi se zasadile nove, sa većim prinosom. A ovo je bila posljednja plantaža na kojoj je još rasla i uspijevala jedna stara, danas skoro nepostojeća Arriba sorta kakaoa. Zbog toga se u ovom slučaju i radi o ekskluzivitetu vrste, o kome je bilo govora na početku priče. Naravno, prinos je vrlo ograničen, tako da se godišnje sa ove plantaže napravi samo nekoliko stotina tabla čokolade, od kojih je svaka numerisana.
A to je opet jedan stari način, kojim se pokazuje ograničenost nekog proizvoda. Lokalno stanovništvo godinama nije imalo pojma šta im uspijeva u blizini, brali su ovaj kakao i miješali sa kakaom ubranim sa drugih plantaža, i prodavali ga po niskoj cijeni, za masovnu proizvodnju.
Zahvaljujući najnovijoj proizvodnje čokolade „To’ak” i oni sada zarađuju više i pristojnije.
A oni koji su oprobali barem komadić ove čokolade, kažu da stvarno ima lijep okus.
(izvor:sdz)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen