(tekst koji slijedi
objavljen je u Dnevnom avazu, dana 1. februara 2020. godine, autor
teksta i fotografija je M. Smajkić)
Gradska sablasna, u Vitini osam
Bošnjaka, Drljajice utihnule
Većina prijeratnih mještana se
skrasila na drugim adresama, od Mostara i Sarajeva do Skandinavije.
Gradska: Jedva
tridesetak mještana
Ogromna polja
duhana, po kojem je nekada bilo poznato ovo tipično hercegovačko
selo u kamenu i drači, i miris škije
s Gradske ostali su u sjećanju starijih generacija.
Kuće poredane uz dugu,
usku seosku cestu uglavnom su pod ključem. Rat je učinio svoje i
mnogi Gračani su započeli život na novim adresama, od Mostara do
Sarajeva, a najviše van BiH, pretežno u Norveškoj.
Održavanje avlije
Gradska je jedno od
rijetkih sela u okolini Ljubuškog koje je stoljećima bilo naseljeno
Bošnjacima. Do rata ih je živjelo više od 300, danas ih je jedva
tridesetak. Nemaju prodavnicu, ambulantu, školsko zvono već je
odavno utihnulo.
U blizini džamije
zatječemo Abaza. Za sebe kaže da je „vikendaš". On se
skrasio u Mostaru, a rodnu kuću nerijetko obilazi. Uglavnom sve se,
kaže nam, svodi na održavanje avlije, pokoju smokvu i vinovu lozu.
Tu su samo stariji, istina
imaju i dvije, tri porodice s djecom. Od tih mlađih dio radi u
Ljubuškom, pomalo se bave stočarstvom, uzgojem krava i proizvodnjom
mlijeka i to je to. Selo je pusto. Ali, slično je stanje i u okolnim
selima. Nekada, prije rata, dnevno je bilo sedam autobuskih linija
koje su vezivale Gradsku, Radišiće, Cerno i Lipno, koje su
prevozile stotine đaka, a danas jedva jedan autobus u kojem možda
ima desetero djece - kazuje nam on, izbjegavajući fotografiranje
„jer je pripadnik Oružanih snaga BiH"
Ef. Germić: Redovno
obilazi povratnike
U odnosu na ostala sela u
Hercegovini, tokom rata Gradska je i dobro prošla. Većina kuća je
ostala, ali je seoska džamija srušena u ljeto 1993. godine. Kao
podsjetnik na to, nakon obnove, u njenom dvorištu su konzervirani
ostaci munare, kao svojevrsni eksponat pamćenja.
Prekoputa džamije na
adresi Gradska 50 nalazi se kuća po čijoj je vanjštini vidljivo da
je potpuno zapuštena u odnosu na ostale na kojima su spuštene
roletne. U njoj je do rata živio mjesni imam. Sada im imam iz
Mostara dolazi petkom, kada se na džuma-namazu okupi nešto brojniji
džemat, jer često pristignu na rodnu grudu i raseljeni Gračani iz
Mostara. Džemat se okupi i četvrtkom uvečer kada jaciju-namaz
predvodi Šemsudin ef. Germić, glavni imam Medžlisa Islamske
zajednice Ljubuški.
Sablasna je slika Gradske,
ali stanje je još gore u Vitini, koja je jedno od najljepših sela
na području Ljubuškog i rodno mjesto Mehmed-bega Kapetanovića
Ljubušaka, u dva navrata gradonačelnika Sarajeva, ali i Zije
Dizdarevića, te brojnih drugih poznatih Bošnjaka. Katastrofalan je
podatak da u Vitini, govori nam ef. Germić, trenutno živi svega
osam Bošnjaka.
U Vitini je najzapadnija
džamija na području BiH ona Ali-bega Kapetanovića, koja je
proglašena i nacionalnim spomenikom BiH. Ef. Germić bošnjačke
povratnike u Vitini redovno obilazi petkom, a u selo Drljajice, koje
teritorijalno pripada Čitluku, ali Ijubuškom Medžlisu i džematu
Gradska, nema kome doći. U tom selu nakon rata ne živi više
nijedan Bošnjak.
Velika podrška
U gradu i okolini je sedam
džamija, a obnovljena je i čuvena Fejzina kafana, mjesto okupljanja
Ijubuških Bošnjaka. U tom objektu, kako nam kaže ef. Germić,
planiraju na spratu postaviti etno-zavičajnu zbirku, a bit će to,
nada se, i sjedište Medžlisa. Veoma su zadovoljni, govori,
saradnjom s gradskim vlastima u smislu rješavanja brojnih pitanja i
obnove vjerskih, ali i drugih objekata.
Ljubuški Bošnjaci u
dijaspori su velika podrška našoj instituciji koja je opstala ovdje
i ostala s narodom. Trudimo se organizirati brojne aktivnosti,
sadržaje, pokretati stvari nabolje i naprijed, a naravno da uvijek
može i treba biti bolje - kaže ef. Germić.
Džamija: Munara kao
podsjetnik
Tradicionalni mevlud
Gradska je prije
rata bila poznata po održavanju mevluda, a zanimljivo je da se ta
tradicija održala danas. Tako u julu džamija na Gradskoj bude
prepuna, jer to je obično vrijeme kada raseljeni mještani
dolaze na odmor u svoje rodno mjesto. Do kasno u noć, nakon mevluda,
traje druženje rođaka, prijatelja i komšija s Gradske.
(avaz)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen