(tekst koji slijedi objavljen je na
portalu radiosarajevo.ba, dana 13. februara 2020. godine, autor je
Boro Kontić)
Svjetski je dan radija, a ovako je
sve počelo
Danas je svjetski dan radija. Medij
koji je obilježio dobar dio 20-og vijeka u 21. je vijek stigao kao
njegovo već pomalo staromodno nasljeđe.
Izuzet iz terora njegovog veličanstva
slike, radio ipak još uvijek ima svoje obožavatelje. Vjerni su mu
poklonici minimalizma. A ako ga iznevjere mnogi, preostat će valjda
oni nevidljivi, anonimni što su u svako doba dana spremni javljati
se u emisije uživo.
Historija radija
Kolijevka radija je Amerika. Jedno od
svojih modernih čeda (i čuda) zanjihala je 1920. godine. Protivno
poslovičnom kašnjenju, ovdašnji, širi prostor je u ovom slučaju
skoro pa promptno reagovao. Historija radija ovdje kreće od
Kraljevine SHS. Maja 1926. godine pokrenut je Radio Zagreb. Nakon
toga Radio Ljubljana (1927.) pa onda Beograd, 1929. (Doduše,
1990-tih se ustvrdilo da je neka preteča radio programa u Beogradu
započela još oktobra 1924.).
Godinama smo učili da je prva radio
stanica u BiH - Radio Sarajevo pokrenuta 10. aprila 1945. a onda smo,
sa nekoliko decenija zakašnjenja, doznali da je „Krugovalna
postaja Sarajevo“ počela sa radom 14. jula 1942. (na rođendan
poglavnika Ante Pavelića) i sve vrijeme tokom II svjetskog rata u
okrilju NDH emitovala program. Čula se u krugu od 300 kilometara oko
Sarajeva. Svoj prvi direktni prenos, radio stanica iz Sarajeva, pod
kontolom ustaških vlasti, uradila je iz Travnika, 19. decembra 1943.
sa svečanosti predaje odlikovanja Zagrebačke konjičke pukovnije.
Radio Sarajevo, koji se javlja slušaocima samo četiri dana nakon
što su Titovi partizani oslobodili glavni grad BiH, svoj prvi
direktni prenos radi iz Sarajeva. Treće zasjedanje Antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenje BiH. 26. aprila 1945. Prenos je najavio
spiker iz studija.
Prvi dani Radio Sarajeva: Đorđe Lukić
Cigo, prvi tehničar i spiker. 10. aprila 1945. godine izgovorio je:
"Ovdje Radio Sarajevo. Smrt fašizmu - sloboda narodu!"
(Foto: Media.ba)
Zlatne godine radija
Planetarne zlatne godine radija bile su
između 1930. i 1945. godine. Čuven je po sapunicama - radio dramama
koje su se emitovale svakodnevno a okupirale pažnju ogromnog broja
slušalaca. Nešto od ove historije evocirano je u Radio Days filmu
Woody Allena. Jedna od najduhovitijih literarnih obrada ovog
radijskog fenomena jeste okosnica čuvenog romana Mario Vargas Llose
Tetka Hulija i piskaralo.
Karikaturalni vrhunac fenomena bilježi
se 30. oktobra 1938. Dvadesetčetvorogodišnji Orson Welles na CBS-u
adaptira roman Herberta Georga Wellsa Rat svjetova, SF roman, napisan
1898., o invaziji Marsovaca na Zemlju. Predstavivši ga kao stvaran
događaj koji se dešava u trenutku emitovanja, ovaj radio uradak je
uzrokovao prvi primjer masovne histerije koja je pogodila milione
ljudi u Americi.
Početkom II svjetskog rata radio u
teoriju medija ulazi kroz definiciju “Master of disaster”. Radio
je, dakle, “Gospodar katastrofe”, medij bez kojeg su rat i bilo
kakva kataklizma nezamislivi.
Na ovim prostorima zlatne godine radija
se bilježe 50-tih i 60-tih godina. Hronike kažu da je humoristička
emisija Veselo veče znala ulice gradova pretvoriti u
avetinjski prazne. Muški dio publike je u vlasti radio-prenosa
fudbalskih utakmica. Ko ih ne pamti, reći će mu se kroz
antologijske scene Sidranovog - Kusturicinog Oca na službenom putu.
Radio je medij uglavnom hvaljen.
Hvaljen ali i zanemaren. Zanimljivo, nikad kuđen, kao recimo TV.
Jednu od pohvala radiju izrekla je ako je vjerovati filmu i famozna
''čelična lady'' koju maestralno igra Meryl Streep. ''Radio. How
useful'', ove riječi izgovara Margaret Thatcher na odlasku sa
položaja britanskog premijera 1990. godine. Gleda u kutiju,
oproštajni poklon zaposlenih u kabinetu. „Radio. Baš korisno“.
Ista je glumica odigrala još jednu „radio“ scenu. Ovdje je u
ulozi domaćice, u filmu Mostovi okruga Madison. Dok fotograf iz
National Geographica jednom rukom drži volan a drugom pokušava da
pronađe radio stanicu koja svira blues, ona, pokazujući rukom prema
skali radija, rutinski izgovara „To je na 1440“. Tako danas
valjda neka ovdašnja Frančeska reaguje tek na kakvu TV sapunicu. U
svako doba dana i noći zna koja je na kojem kanalu, prenosi
Media.ba.
(radiosarajevo.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen