Fotografija je objektivna stvar. Prenosi ono kako je trenutno. Samo djelić sekunde, zaustavljen zauvijek. Na rubovima slike to naravno može izgledati vrlo različito, ali istina je u sredini.
Kristina Schrei snimila je ovu fotografiju radeći s fotografom Andreasom Müheom.
Pogledamo u planine Erzgebirge. Januarsko jutro, sunce na horizontu odaje toplu svjetlo, a visoke staze u bijelom ogrtaču do zemlje poda označavaju stazu stazu. Gusti snijeg tjera jele da se duboko naklone.
Njemačka, zimska bajka.
Izvan slike, Corona bjesni. Broj slučajeva raste, hiljade ljudi oboljijevajuse, stotine starih ljudi umre, nepopravljivi, protivno zaštitnim mjerama hrle u planinu. Žičare su zatvorene, izleti su dozvoljeni samo u blizini kuće, usamljenost paralizira, frustracija raste.
Njemačka, zimska mora.
U središtu lijepo, na rubu užas, to je zima 2021. godine.
"Fotografisanje je jedna vrsta vriska, oslobađanje samog sebe ... To je način života", rekao je jednom Henri Cartier-Bresson, stari majstor fotografije.
Ova fotografija je vapaj za normalitetom.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen