Donnerstag, 21. Januar 2021

U Mostaru 23. novembra 1973. godine

 by Armin














Fotografije Mostara, 23 novembar 1979. godine, nastale prilikom posjete Jugoslaviji bračnog para Carol i Burta Kieckera iz Minneapolisa, Minnesota, USA... O svom putovanju, uz slike napravili su dosta interesantnih zabilješki iz Mostara, i inače šireg područja, onoga vremena.

Ovdje dio koji govori o Mostaru, a na linku, koji se nalazi ispod, moguće je pogledati i ostale priloge sa opisom čitavog putovanja...

Poštovani,

prateći rijeku Neretvu, na kraju smo došli u Mostar. Mostar je najpoznatiji po mostu izgrađenom 1558. godine u osmansko doba pod vlašću Sulejmana Veličanstvenog. Priča kaže da je most, kada je otvoren, propao i pao u rijeku. Isti graditelj je zamoljen da je obnovi, što je i učinio. Međutim, na dan drugog otkrivanja, graditelj se sakrio, bojeći se da će se opet srušiti. Nije se srušio, i bio je pohvaljen zbog svog prekrasnog mosta!

Mostarski korijeni sežu u praistoriju; i ovde postoje dokazi o rimskoj okupaciji. "Old Bridge" znači "Stari most" otuda i naziv grada.

Naravno da smo se popeli na most, napominjući kako je uzak! U stvari, sada je dozvoljen samo pješački promet. Bilo je veče kad smo se približili mostu, ušli smo u pekaru i kupili malo baklave, koju sam nosio. Kasnije sam otkrio da je iz kutije procurio med i da mi je napravio nered po trapericama. Neka bude tako! Svejedno, uživali smo na mostu.

Zaista smo s mosta imali prekrasan večernji pogled na Mostar

Sljedeći dan proveli smo istražujući Mostar i nekoliko džamija. Ovo je bilo naše prvo iskustvo u muslimanskom gradu, a džamije sa svojim minaretima i pozivima na molitvu djelovale su vrlo egzotično.

Tada smo pregledali pijacu Tepa, na kojoj se prodaju proizvodi još iz osmanskih vremena. Nikad nismo vidjeli veći kupus!

Ušli smo u mesnicu, napominjući da su se naše i njihove metode pripreme i prodaje mesa prilično razlikovale!

Tada je bilo vrijeme da se brzo krene dalje, u grad Sarajevo.

Usput smo vidjeli brojne scene krajolika; vrijeme je još uvijek bilo oblačno i ponekad maglovito, ali činilo se da je to dodalo ambijentu.

Usput smo došli i do 'krša', tog surovog planinskog pejzaža kroz koji je bilo izazovno proći i lijepo ga pogledati.

Naša glavna istoričarka Jeanne ispunila nam je pričala strašnim borbama koje su mještani vodili u ovom kršu tokom Drugog svjetskog rata. U daljini smo mogli vidjete drevni rimski vodovod.

Bilo je tek 10:30 ujutro kad smo naišli na vodeni točak koji je okretao jagnje dok se peče. Aroma se proširila i u našem automobilu i učinila nas gladnima, uprkos tome što smo doručkovali samo nekoliko sati ranije.

Izašli smo izviđati mjesto događaja i nismo mu mogli odoljeti! Sjedili smo u malom rustikalnom restoranu i naručivali jagnjetinu. Naručilii smo male porcije sa krompirom i kupusom. Bilo je tako dobro, da smo odlučili da ćemo naručiti još! Kad smo sve ovo završili, bili smo potpuno siti, vjerovatno za cijeli dan! Krš je bio pun potočića koje su pokretale ove vodene točkove. Kakva kolorit boja !

Nastavljajući put dalje, došli smo u Sarajevo. Jeanne, naša glavna istoričarka nas je obavijestila da je ovo istorijski grad u kojem je izvršen atentat na nadvojvodu Ferdinanda što je pokrenulo Prvi svjetski rat.

Željeli smo istražiti ovaj istorijski grad!

Te večeri, kad smo išli na večeru, pitali smo konobaricu da li možemo dobiti nešto osim „Mixed Grill“. Naše prve večeri bili smo jako zaljubljeni u “Mixed Grill” - preslatku mješavinu raznih vrsta mesa. Drugo veče uživali smo u još jednom “Mixed Grill.” Treće večeri bili smo pomalo umorni od ‘mješovitog roštilja’ pa smo Bob i ja pokušali smisliti njemačku riječ (većina konobara znala je malo njemačkog) za ribu i pokušali to naručiti! Nažalost, vjerovatno su pobrkali "ribu" s "fleich", što znači "meso". Tako smo još jednom dobili Mixed Grill.” Međutim, nakon otprilike tri večeri željeli smo za nešto drugo! Jedna niska, plavokosa konobarica (rijetkost u Jugoslaviji) shvatila je naš problem i donijela nam vrlo lijepu večeru s ribom i drugim dobrim stvarima koje prije nismo imali. Bili smo joj zahvalni!

https://carolkiecker.wordpress.com/2015/09/23/2-yugoslavia-nov-23-1979/

(armin/cidom/20210119)


Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen