Bračni par iz Australije, Fred i Bev, bili su 1972 godine u Jugoslaviji i tom prilikom su posjetili Mostar i napravili par fotografija...
40 godina poslije, 2012 godine, opet su bili u Mostaru i napravili nekoliko fotografija snimljenih sa istih mjesta kao 1972 godine, i stavili ih kao usporedbu...
Na njihovom blogu se mogu vidjeti još neke fotografije koje su napravili tokom njihovog boravka u Mostaru 2012 godine, uz tekst o njihovom doživljaju iz Mostara...
Putujući dolinom Neretve danas me natjeralo da pomislim kako smo se hrabro nosili u zemlji kao što je bila Jugoslavija u zimu 1972. Tokom putovanja cijelo je područje bilo pokriveno snijegom, putevi zaleđeni što je vožnju činilo opasnom. Bilo bi vrlo lako preći preko ivice puta u mnogim prilikama. Mnogi putevi nisu imali zaštitne ograde i jednom prilikom, visoko na zaleđenom prevoju, dvojica muškaraca su nam mahnula i htjeli prevoz do sljedećeg grada. Njihov automobil se prevrnuo, a oni su čudom preživjeli. Drugom prilikom Landrover, koji su vozili službenici (njihovi automobili su imali crvene tablice) otišao je u duboki jarak i imali su poteškoća da ga ponovo izvuku na cestu. Budući da sam u to vrijeme vozio Land Rover, preuzeo sam kontrolu i izvezao automobil iz jarka. Uz rub visokoplaninskih prevoja nalazili su se spomenici pored puta koji su ukazivali na mjesta gdje su mnogi ljudi izgubili život. Spomenici su više ličili na skulpture izrađene od dijelova automobila poput vrata, prednjih dijelova hladnjaka i volana koji su pripadali automobilu, i slično.
Na našu odluku o putovanju kroz Jugoslaviju 1972. godine uticao je film Ryan’s Express. Film snimljen u Jugoslaviji kasnih 1960-ih, o američkom ratnom zarobljeniku, koji je vodio grupu uglavnom britanskih zatvorenika u bijegu od Nijemaca, tokom Drugog svjetskog rata.
Visoki alpski krajolik u filmu me impresionirao i mogućnost putovanja kroz filmski set bila je nešto što nismo željeli propustiti, usprkos zime.
Mnogi filmovi nakon Drugog svjetskog rata snimljeni su u svjetlu rata. Više su se koncentrirali na herojska djela pobjednika, nisu pokazivali ružnu stranu rata.
Kako smo se danas, 2012. približavali Mostaru, počeli su se pojavljivati mračni tragovi balkanskog rata 1990-ih.
Razlog zbog kojeg smo došli u Mostar bio je vidjeti obnovljeni Stari mostarski most. Fotografija na Starom mostu je snimljena sa zapadne strane rijeke. Sve zgrade ovdje su uništene tokom rata.
Bili smo ovdje prije trideset devet godina i jedanaest mjeseci. Datum je bio 29. novembra 1972.
Stari most izgrađen 1566. godine uništen je 9. novembra 1993. tenkovskim bombardiranjem bosanskih Hrvata. Sjećam se da sam gledao događaj na televiziji ubrzo nakon što je uništen i pomislio sam tada, kako se civilizacija zaista još uvijek nalazi u mračnom vijeku. Bilo je i drugih događaja koji su na mene ostavili neizbrisive utiske, a uključuju uništavanje Twins Tower, 2001. godine, zatim obraćanje Kevina Rudda (bivšeg australijskog premijera) 2008. godine izvinivši se aboridžinskom narodu Australije zbog nepravda u prošlosti, dan 1983. kada je jahta Alana Bonda Australia 2 osvojila Američki kup, dan 1969. kada je Neil Armstrong šetao po Mjesecu, atentat na predsjednika Kennedyja 1963. i prvi televizijski prijenos iz Sydneyu 1956., ali najživlji dogašaj u mom sjećanju bio je uništavanje Starog mostarskog mosta.
Istaknuti komentato je u vrijeme otvaranja obnovljenog mosta rakao: 'Most je sada spomenik ljudskoj gluposti. Bilo bi najjeftinije i najlakše, pustiti ga da stoji onako kako je stajao. Pitam se da li se neko ko je učestvao u tim prošlim jugoslovenskim ratovima stidi svoje bezdane gluposti? Jao, ne postoji lijek za sljepoću mržnje. '
Kada je Stari most bombardiran, zdanje je palo u rijeku. Međutim, velik dio srušenog mosta pronađen je u periodu od 1999. do 2004. godine, kada se dogodila monumentalna obnova. Novac za obnovu mosta donirali su Španija, Sjedinjene Države, Turska, Italija, Holandija i Hrvatska. Svečano otvaranje održano je 23. jula 2004. pod jakim obezbeđenjem.
Nama koji nikad nismo doživjeli razaranja teško je znati kako se moraju osjećati oni koji su preživjeli rat. Zamislite da živite u djelomično uništenom gradu i svaki put kad izađete vani podsjetite se na te strašne godine. Ali kako vrijeme prolazi, a druga generacija dolazi i odlazi, sjećanja će nestajati. Neko, međutim, ne želi da ljudi zaborave, kako sugerira sljedeća slika.
Linkovi za blog:
https://tbeartravels.com/2012/12/05/day-1-mostar/
https://tbeartravels.com/2012/12/05/day-2-mostar/
(armin/tibor/spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen