Opasni ritmovi

 

O latinoameričkoj rock muzici u dokumentarnoj seriji Netflixa.

20. oktobra 1972, zadnji redovi stadiona Luna Park u Buenos Airesu bili su krcati. Međutim, sprijeda, na skupim sjedištima, bilo je još mjesta. Kad su prvi mladići počeli preskakati barijere, policija je upala na koncert. Nastala je gužva, došlo je do bitke, letjele su šake i stolice.

Giuliano Canterini, poznatiji kao Billy Bond, stajao je na sceni sa svojim bendom “La pesada del Rock” i vikao: "Rompan todo!" (Slomite sve!)

Ovu anegdotu je sada Netflix spakovao u jednu dokumentarnu seriju, zajedno sa stotinama drugih. Na španskom se serija zove “Rompan todo”, a priča o latinoameričkom rocku je ispričana je u šest nastavaka.

Serija je blago za mnoge obožavaoce, ali prava vrijednost za sve ostale, uostalom, ta regija je proizvela bendove koji su često ostajali nepoznati izvan zemlje, ali koji su stvarali fantastičnu muziku - čak i uprkos okrutnim vojnim diktaturama.

Serija počinje u 1950-ima i 1960-ima. U Meksiku, Urugvaju i Argentini pojavili su se bendovi koji su obrađivali engleske pjesme na španskom, ili su pisali vlastite pjesme, koje su toliko zvučale poput Beatlesa da ih radio slušaoci nisu mogli razlikovati od originala. Vrlo brzo su muzičari u svoje pjesme počeli ugrađivati vlastite latinoameričke elemente.

U Buenos Airesu su nastajale rock pjesme, koje su poticale iz tanga; S druge strane, u Čileu su muzičari miješali autohtone elemente sa protestnim pjesmama, koje su tada postajale zvučni zapisi za društveni preokret koji je planirao socijalistički predsjednik Salvador Allende. Ali nije se stiglo tako daleko, umjesto toga su zagrmili tenkovi i vojska je izvela puč, ne samo u Čileu, već i u Argentini i mnogim drugim zemljama Latinske Amerike. Rock je dijelom bio zabranjen, nije se smio puštati na radiju, koncerti su se održavali, ako su se uopšte i održavali, u mračnim podrumskim rupama, koje je policija stalno obilazila.

Gustavo Santaolalla je tada proveo mnogo dana i noći u zatvoru.

Njegova duga kosa argentinskoj vojsci nije se sviđala, kao ni muzika njegovog benda Arco Iris. Santaolalla je pobjegao u Sjedinjene Države i odatle je postao jedna od ključnih figura latinoameričkog rocka. Otkrio je i producirao bendove i muzičare kao što su León Gieco, Café Tacuba i Los Prisioneros.

Santaolalla je tada bila producent filma “Tear everything down”, što je englesko značenje za “Rompan todo”. Trebalo bi zahvaliti njemu što su gotovo svi velikani toga žanra rekli svoje mišljenje u seriji dokumenata - od Andrésa Calamara do Fita Páeza, Vicentica, Soda Stereo, Molotova, pa sve do onog Billyja Bonda, koji je sa šoljicom kafe u ruci, pričao o onoj noći, kada je tražio demontažu stadiona Luna Park.

Sve ovo čini šest epizoda doslovno divljom putovanjem kroz vrijeme. Neke stvari propadaju, druge prolaze prebrzo, ali na kraju, ipak se radi o muzici, a o tome nema sumnje: Sjajno!

Na slikama: Istorija rocka u Latinskoj Americi ne može se ispričati bez poglavlja o čileanki Mon Laferteu.

(sdz)

(NovaSloboda.ba)