Najneprijatnija mjesta na svijetu

Pustinje, planine ili radioaktivna područja: ovo su najneprijatnija mjesta na svijetu

Bilo da su pustinje, planinski vrhovi ili radioaktivno ozrečena područja: na nekim mjestima na svijetu život je teško moguć. A ipak uvijek postoje živa bića koja se prilagođavaju nevoljama.

Naša planeta Zemlja je lijepa i svuda na njoj ima života. Zaista svuda? Neka mjesta na našoj planeti su posebno negostoljubiva i na njima je teško živjeti. Ili smo mi odgovorni za to, da život negdje učinimo gotovo nemogućim zagađivanjenjem ili rudarstvom.

Proputujte s nama do najneprijateljskijih mjesta na svijetu!

Prvo se upustimo u Afriku, tačnije u Etiopiju: Kao što su istraživači otkrili, nikakav život nije moguć u bazenima u Danakilskoj depresiji. Spektakularni prizor rezultat je vulkanskih izvora i plinova, kao i temperatura viših od 100 stepeni. Čak i najjači mikrobi ili bakterije ne mogu podnijeti kombinaciju ekstremne kiseline, sadržaja soli do 70 posto i topline.

Svi znamo za Černobil i Fukušimu, a da li ste upoznati i sa nuklearnom katastrofom u Kyshtymu? Godine 1957. u nuklearnom postrojenju Mayak u Rusiji eksplodirao je tenk pun radioaktivne tečnosti. Radioaktivni otpad godinama se bacao u susjedno jezero Karachay. Rezultat: Čak je i obala jezera toliko zagađena da za samo jedan sat može ubiti čovjeka.

U Černobilu radijacija takođe stvara neprijateljske uslove. 1986. eksplodirao je reaktorski blok nuklearne elektrane i područje je postalo zabranjena zona. Napuštena mjesta sada privlače turiste, ali osim nekoliko povratnika, u toj zoni nema ljudi. Flora i fauna, s druge strane, izgleda da su se oporavile.

Daschte Lut nalazi se u Iranu i vjerovatno je najtoplija pustinja na svijetu. U 2016. godini sateliti su otkrili najvišu temperaturu tla ikad zabilježeno na zemlji: 78,2 stepena Celzijusa. Podrazumijeva se da nitko ne može direktno izvršiti ta mjerenja na licu mjesta. Isto tako, činjenica da je pustinja, pošto je vjerovatno oduvijek bila napuštena, do danas tu nisu nađeni fosili, kao ni naznake ranijeg ljudskog života.

Oluje, sol i lava: Atacama u Čileu je najsušnije mjesto na planeti izvan polarnih područja. U nekim dijelovima pustinje kiša nije padala desetljećima. NASA ovdje vrši treninge za buduće misije na Mars. I u Atacami postoji život: ljudi su se tu doselili pre više od 7000 godina.

Dolina smrti je najtoplije, najsušnije mjesto, a sa dubinom od 86 metara ispod mora, jedno je od najdubljih mjesta u Sjedinjenim Državama. Rekordna temperatura izmjerena je ovdje u 2020. godini: 54,4 stepena Celzijusa. Mežutim, nema razloga da se držite podalje od ovog nacionalnog parka. Ovde se nalazi kolonija zapadnih Šošona. Također se tu nalazi i obilje flore i faune: preko 1.000 biljnih i više od 400 životinjskih vrsta zabilježeno je u Dolini smrti.

Druga „dolina smrti“ nalazi se na ruskom poluotoku Kamčatka, u podnožju vulkana Kikpnych, a otkrivena je sasvim slučajno. Legenda kaže da su se tridesetih godina prošlog vijeka lovci izgubili i naišli na dolinu punu životinjskih leševa. Dobili su jaku glavobolju i pobjegli. Uzrok su bili otrovni plinovi iz vulkana koji se sakupljaju u nizinama, a ne mogu ih nositi vjetrovi.

Istraživači ovo podvodno jezero u Meksičkom zaljevu, oko 1.000 metara ispod vodene površine, nazivaju "Jacuzzi očaja". Voda u njemu ima temperaturu oko 18 stepeni, sadrži jedva nešto kisika, ali sadrži metan i sumporni dioksid i pet puta je slanija od morske vode oko nje. Veća živa bića, kad jednom uđu, neće izaći živa i stvrdnu se u solnoj kiselini.

Jedan najusamljeniji organizam na svijetu živi u rudniku zlata Mponeng u Južnoj Africi. Mikroorganizam poznat kao „Desulforudis audaxviator“ otkriven je tamo gdje gotovo da nije moguć život, naime na dubini od 2800 metara. Živi potpuno izolovano od zemljine površine i kruži u otopini pri temperaturi od 60 stepeni. Njegovo stanište je izolovano već 25 miliona godina, a u prostoru nema ni kisika ni svjetla.

Teško je zamisliti da se život može otkriti na ledenoj kapi Antarktika, gdje temperature mogu dostići i do minus 90 stepeni Celzijusa. Bez zaštite i aparata za disanje ovdje čovjek ne bi dugo preživio. Međutim, u ledenim slojevima, koji se nalaze na 3.500 metara nadmorske visine, mogu se otkriti brojni mikroorganizmi.

Također treba aparat za disanje, ako se želite popeti na vrh Mount Everesta. Zona smrti počinje na 8.000 metara, vazdušni pritisak je tek oko trećine normalnog pritiska na nivou mora. Snažni vjetrovi i ekstremna temperaturne promjene, ovo mjesto također čine opasnim po život. Samo malo ptica i jedna vrsta pauka mogu se naći na ovim ekstremnim visinama. Ipak, tamo je već identifikovano oko 30 vrsta lišajeva.

Otpadne vode iz rudnika, koje su kontaminirane teškim metalima posebno su neprijateljske. Ali i ovdje se bakterije i arheje osjećaju kao kod kuće. Da bi proizveli energiju, oksidiraju sumpor ili gvožđe. Međutim, životinje ili biljke ne treba očekivati u ovim vodama.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)