Voz života

Život je kao vožnja vozom, sa svim stanicama, obilascima i nesrećama. Ulazimo u voz, upoznajemo svoje roditelje i mislimo da će zauvijek s nama putovati, ali oni će na nekoj stanici izaći, a mi moramo nastaviti putovanje bez njih. U voz će ući mnogi putnici, naši braća i sestre, bratići i sestrične, prijatelji, pa čak i ljubav našeg života. Mnogi će izaći iz voza i za sobom ostaviti veliku prazninu. Za neke nećemo ni primijetiti da su izašli. To je putovanje puno radosti, tuge, pozdrava na sastanku i na rastanku.

Uspjeh se sastoji u tome da sa svakime uspostavimo dobar odnos.

Velika zagonetka je: Ne znamo na kojoj stanici moramo izaći.

Stoga moramo živjeti, voljeti, opraštati i uvijek davati najbolje od sebe! Jer kada dođe taj trenutak kada moramo sići s vlaka i naše mjesto ostane prazno, iza nas trebaju ostati samo lijepa sjećanja na nas, koja će zauvijek nastaviti putovati u vlozu života!!!

Želim ti, da tvoje putovanje svakim danom bude sve ljepše i da u prtljazi uvijek imaš ljubavi, zdravlja, uspjeha i novaca.

Hvala svim putnicima u vozu mog života!!! Snažni ljudi znaju kako svoj život držati u redu. Čak i sa suzama u očima mogu sa smiješkom reći: Dobro sam. Ako u to vjeruješ, pošalji ovo 10 osoba, uključujući i mene. Vidi što će se dogoditi za 30 minuta. Budi iskrena i pošalji to na sve koji su ti protekle godine izmamili osmijeh na lice. Šaljem ti ovo kako bih ti jednostavno rekla: lijepo je što postojiš.

P.S. Molm te, šalji voz dalje.

Ovo je iznimno lijepo.

(mostarskibehar)