(tekst koji slijedi objavljen je na
portalu Priče iz Hercegovine dana 1. decembra 2018. godine, autor
Sanadin)
Ulica Kulluk (ili kako na zvaničnoj
tabli stoji – Kurluk), koja iz Kujundžiluka izlazi na Titovu,
najkraća je ulica u Mostaru, a možda i u Bosni i Hercegovini. Ulica
duga svega 27 metara vjerno čuva neke od najzanimljivijih i široj
javnosti potpuno nepoznatih, ali iznimno značajnih historijskih
činjenica, javlja Anadolu Agency (AA).
„Iako je ulica najmanja, baš u njoj
su zabilježeni neki od najznačajnih događaja u historiji grada na
Neretvi, o kojima samo rijeti građani nešto znaju, pa čak i to da
joj je na ploči napisan naziv, pogrešan“, kazao je u razgovoru za
Anadolu Agency (AA) publicist i novinar Zlatko Serdarević, koji se
desetljećima bavio istraživanjem zanimljivosti grada na Neretvi.
„Činjenica da na ulazu u ulicu stoji
tabla sa natpisom ‘Kurluk’, što ništa ne znači“, kaže
Serdarević, “govori da se nažalost o ovoj ulici gotovo ništa ne
zna, jer pravi naziv ulice je Kulluk, što u prijevodu sa turskog
jezika znači ‘ulica nadničara’, kao što je i bila za vrijeme
osmanske vladavine”.
Pogrešan napis na ploči ulice, kako
ističe Serdarević, trebao je biti ispravljen davno, za što je
postojala inicijativa, ali nikad to nije učinjeno, premda bi u
turističkoj ponudi bilo iznimno značajno.
– Mjesto okupljanja nadničara
„Sam naziv ulice među turistima bi pobudio zanimanje”, tvrdi Serdarević.
Smatra da bi se tada o njoj više
govorilo, a ovako ona ostaje apsolutno zanemarena i zaboravljena, pa
čak i od ljudi koji bi znanjem o njoj mogli uraditi nevjerojatnu
tirustičku ponudu.
„Ova ulica je za vrijeme osmanske
vladavine bila mjesto gdje su se nadničari skupljali i po tome je
ona dobila naziv Kulluk. Prema načinu života u vrijeme osmanske
vladavine to je bila jedna od glavnih ulica u centru grada Mostara,
gdje su bile zanatlije i gdje se vodio intenzivan ekonomski život”,
rekao je Seradrević.
Ulica je imala svega četiri numere, a
po Serdarevićevim riječima, prva numera je bila ispod stepenica
magaza, broj tri današnja Europa, preko puta njih je bila pekara
gornja koja je uvijek bila samostalna, te današnji restoran Kulluk,
koji je i u to vrijeme bio kafana.
Upravo u ovoj ulici održana je prva
predstava u Mostaru, 24. 07. 1884. godine i zvala se ” Veliki
Petar, car ruski” koji je priredilo Srpsko narodno pozorište iz
Novog Sada.
„Postojala je inicijativa da se stavi
ploča za oznakom da je prva predstava odigrana u ovoj ulici, ali to
nikada nije relizirano”, kaže Serarević napominjući kako se
plakat sa programom zabave koji je služio kao najava čuva i danas u
Arhivu Hercegovine.
Ova ulica pamti i strahote prirodnih
nepogoda iz 1804. godine, kada su zabilježene velike poplave koje su
došle sa Veleži.
– Dogovaranje poslova i rađanje
ljubavi
„To je toliko velika voda bila da je u blizini Kulluka voda odnijela jednu magazu. Kroz ovu ulicu išla je tolika voda da je nosila doslovno mrtvačke sanduke iz pravoslavnog groblja“, priča Serdarević.
Od 100 ispitanika, kako ističe,
nijedan ne zna za ovu ulicu, ni odakle joj naziv, a posebno zato što
je pogrešan.
„Ova ulica bi se turistima trebala
prezentirati iz više razloga, a prije svega zato što rijetko koji
veći grad ima tako malu ulicu kao što je Kulluk, kao i povijest
koju ova ulica čuva“, kaže Serdarević.
Bez sumnje, u ulici gdje su se
dogovarali poslovi rodile su se i brojne ljubavi. Među značajnim
događajima je bila i humanost pekara Hajrudina u posljednjem
ratu.
„Ovdje se nalazi spomen-ploča i velika je greška što što nije na engleskom jeziku, a na njoj piše: “U znak sjećanja na Hajrudina Dautovića koji je sa kolegama pekarima dao nesebičan doprinos u najtežim trenucima za naš grad”. No, na ploči ne piše podatak da je pekar Hajrudin zadnji čovjek koji je prije rušenja prešao Stari most, koji sagradio njegov imenjak mimar Hajrudin“, ističe Serdarević.
„Ovdje se nalazi spomen-ploča i velika je greška što što nije na engleskom jeziku, a na njoj piše: “U znak sjećanja na Hajrudina Dautovića koji je sa kolegama pekarima dao nesebičan doprinos u najtežim trenucima za naš grad”. No, na ploči ne piše podatak da je pekar Hajrudin zadnji čovjek koji je prije rušenja prešao Stari most, koji sagradio njegov imenjak mimar Hajrudin“, ističe Serdarević.
Smatra da podatak da isto ime nosi
čovjek koji je jedan od najljepših mostova na svijetu sagradio i
čovjek koji ga je zadnji prešao prije rušenja, a u ratu je u
najkraćoj ulici činio humana djela, bez sumnje bi privukao pažnju.
„Grad Mostar ovu ulicu treba
promovirati i prezentirati široj javnosti, jer iako je najkraća
bilježi neke od najznačajnihih historijskih događaja“, kazao je
Serdarević.
– Tri kule i han
Ulica Kulluk se nalazi između Male tepe, koja je najprometnija za turiste i glavne Titove ulice, te spaja najdužu transverzalu lijeve obale grada. Danas ima samo dva broja, po jedan s obe strane. Do Titove ulice, odnosno Glavne, kako je još Mostarci zovu, vodi 14 izvornih stepenica plus 9, koje su napravljene prilikom poslijeratne obnove stare jezgre grada.
Osmanlije su, kako navode u svojim
istraživanjima Ismail-Braco Čampara, Tibor Vrančić i Smail Špago,
na tom uskom prostoru izgradili tri kule. Prva kula, koja je imala
dva sprata i most na podizanje, nalazila se u podnožju Suhodoline, a
ispod sebe je propuštala vode Dronje, potoka koji bi tekao
Suhodolinom za vrijeme jakih padavina.
Druga kula je bila smještena na ulazu
u Potkujundžiluk iz smjera Male tepe. Ispod sebe je imala prolaz s
kapijom, koja bi se pred noć zatvarala, priječeći tako prolaz u
Potkujundžiluk i dalje na Stari most. Ova kula nije imala stražarsku
posadu. Ove dvije kule su bile povezane bedemom visokim oko tri metra
koji je činio dio utvrde koja je opasavala grad.
S vanjske strane ovog bedema, između
dvije kule, nalazila se treća kula koja je služila za smještaj
vojnika-stražara. Prve dvije kule su srušene ubrzo nakon dolaska
austrougarske vojske u Mostar. Treća kula je adaptirana nakon 1878.
godine, tako da se na gornjem spratu nalazio ugostiteljski objekt, a
u prizemlju stolarska radnja. Još i danas služi kao ugostiteljski
objekt.
Na uglu Kulluk ulice i Kujundžiluka
postojao je han koji je sagrađen za vrijeme Osmanske vladavine. Imao
je dvije sobe na spratu i tri dućana u prizemlju. Poslije 1878.
godine prozvan je Hotel Evropa i ostao poznat pod tim imenom sve do
danas, u kojem se i nalazi istoimeni restoran.
Priče iz Hercegovine
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen