http://novasloboda.ba/partizanski-spomenik-u-mostaru-prepusten-vandalizmu-i-unistavanju/
Mnogi spomenici posvećeni Drugom svjetskom ratu su izgrađeni širom bivše Jugoslavije u formi spomenika, arhitektonskih objekata, spomen-mauzoleja, spomen-groblja i dr. Prema nepotpunim podacima, u bivšoj SFRJ podignuto je oko 15.000 spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkom ratu. Mnogi ovi spomenici su srušeni ili devastirani tokom raspada SFRJ devedesetih godina.
Jedan od tih spomenika prošlosti i jedan od najvećih po svojim gabaritima na Balkanu je Partizanski spoemnik u Mostaru. Ovo kako su ga tada zvali „arhitektonsko čudo“ je remek djelo Bogdana Bogdanovića. Osim ovoga spomenika, ovaj priznati beogradski arhitekt je na prostoru bivše Jugoslavije još projektovao jedanaest impozantnih spomenika, pa se je za njega znalo reći da je jugoslovenski neimar.
Simbol grada
Partizansko spomenik u Mostaru je izgrađen 1965. godine u znak sjećanja na poginule mostarske partizane, antifašiste i na one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma. Ovaj partizanski spomenik, jedan od simbola grada na Neretvi i nekadašnji simbol velikog kolektivnog razmišljanja, zadnjih dvadeset godina oslikava sasvim nešto drugo i suprotno onome radi čega je sagrađen.
Osim ljubavnih poruka koje zaljubljeni jedni drugima ostavljaju, na njegovim kamenim zidovima mogu se pronaći iscrtani kukasti krstovi Trećeg Reicha. Ovaj nekadašnji ponos grada odjednom se pretvorio u mjesto na kome pojedinci dolaze istjerivati svoju mržnju. Uništavanje ovoga spomen-obilježja traje više od dvije decnije Partizanski spomenik, bez nadzora i održavanja, prepušteno je da propada i služi kao okupljalište narkomana i alkoholičara. U više navrata su lomljene kamene ploče s imenima građana Mostara koji su svoje živote dali u Drugom svjetskom ratu. U posljednje dvije godine čempresi, koji su zasađeni po obodu spomenika, su polijevani naftom i paljeni. Na taj način uništena je većina čempresa koji su služili vizualno ovaj kameni spomenik odvojiti od okoline i bolje ga dočarati posmatraču. Takođe, ovaj spomenik je dobrim dijelom prekriven zaraslom šikarom i smećem.
Partizanski spopmenik u Mostaru proglašen je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti, 2008. godine počela je obnova ovoga spomen-obilježja. Finansiranje je omogućila Gradska uprava Mostara, koja je u saradnji s Vladom Norveške, u razdoblju od 2008. do 2010. Godine, uložila oko 200.000 KM. Nažalost, vandali su gotovo preko noći uništili novonapravljene spomen-ploče i ponovo grafitima uništili zidove spomenika, koji su nešto prije bili očišćeni.
Hoće li ubuduće doći do ozbiljnije realizacije planirane obnove Partizanskog spomenika, teško je prognozirati. Kada bi lokalne vlasti videonadzorom i pružanjem fizičkog osiguranja osigurale spomenik od vandala, možda bi dalja ulaganja i imala smisla. Širom svijeta ljudi se ponose svojim spomenicima posvećenih antifašizmu, a mostarski spomenik će očito pričekati još dosta vremena da mu građani Mostara vrate oduzeti ponos i ljepotu.
Idejno rješenje
Ideja za izgradnju spomen-groblja potekla je početkom 1960. godine, a glavni inicijator gradnje bio je tadašnji visoki državni dužnosnik Džemal Bijedić. Idejno rješenje prepušteno je poznatom jugoslavenskom arhitektu Bogdanu Bogdanoviću koji je projektirao mnoge spomenike, a među kojima su najpoznatiji Kameni cvijet u Jasenovcu, spomenik srpskim i albanskim palim borcima NOB-a u Kosovskoj Mitrovici i spomenik u Prilepu.
Gradnja spomenika počela je u oktobru 1960. godine, a on je svečano otvoren 25.septembra 1965. godine.
Spomenik se nalazi na uzvišici koju karakterišu široke zelene površine i prostire se na 5.000 kvadratnih metara. Na groblju se nalazi 661 nadgrobna ploča, koje imaju simbolično značenje. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci raspoređeni su na šest nepravilnih terasa i podsjećaju na posječeno stablo – simbol prekinute mladosti.
Željko Miličević
Mnogi spomenici posvećeni Drugom svjetskom ratu su izgrađeni širom bivše Jugoslavije u formi spomenika, arhitektonskih objekata, spomen-mauzoleja, spomen-groblja i dr. Prema nepotpunim podacima, u bivšoj SFRJ podignuto je oko 15.000 spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkom ratu. Mnogi ovi spomenici su srušeni ili devastirani tokom raspada SFRJ devedesetih godina.
Jedan od tih spomenika prošlosti i jedan od najvećih po svojim gabaritima na Balkanu je Partizanski spoemnik u Mostaru. Ovo kako su ga tada zvali „arhitektonsko čudo“ je remek djelo Bogdana Bogdanovića. Osim ovoga spomenika, ovaj priznati beogradski arhitekt je na prostoru bivše Jugoslavije još projektovao jedanaest impozantnih spomenika, pa se je za njega znalo reći da je jugoslovenski neimar.
Simbol grada
Partizansko spomenik u Mostaru je izgrađen 1965. godine u znak sjećanja na poginule mostarske partizane, antifašiste i na one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma. Ovaj partizanski spomenik, jedan od simbola grada na Neretvi i nekadašnji simbol velikog kolektivnog razmišljanja, zadnjih dvadeset godina oslikava sasvim nešto drugo i suprotno onome radi čega je sagrađen.
Osim ljubavnih poruka koje zaljubljeni jedni drugima ostavljaju, na njegovim kamenim zidovima mogu se pronaći iscrtani kukasti krstovi Trećeg Reicha. Ovaj nekadašnji ponos grada odjednom se pretvorio u mjesto na kome pojedinci dolaze istjerivati svoju mržnju. Uništavanje ovoga spomen-obilježja traje više od dvije decnije Partizanski spomenik, bez nadzora i održavanja, prepušteno je da propada i služi kao okupljalište narkomana i alkoholičara. U više navrata su lomljene kamene ploče s imenima građana Mostara koji su svoje živote dali u Drugom svjetskom ratu. U posljednje dvije godine čempresi, koji su zasađeni po obodu spomenika, su polijevani naftom i paljeni. Na taj način uništena je većina čempresa koji su služili vizualno ovaj kameni spomenik odvojiti od okoline i bolje ga dočarati posmatraču. Takođe, ovaj spomenik je dobrim dijelom prekriven zaraslom šikarom i smećem.
Partizanski spopmenik u Mostaru proglašen je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti, 2008. godine počela je obnova ovoga spomen-obilježja. Finansiranje je omogućila Gradska uprava Mostara, koja je u saradnji s Vladom Norveške, u razdoblju od 2008. do 2010. Godine, uložila oko 200.000 KM. Nažalost, vandali su gotovo preko noći uništili novonapravljene spomen-ploče i ponovo grafitima uništili zidove spomenika, koji su nešto prije bili očišćeni.
Hoće li ubuduće doći do ozbiljnije realizacije planirane obnove Partizanskog spomenika, teško je prognozirati. Kada bi lokalne vlasti videonadzorom i pružanjem fizičkog osiguranja osigurale spomenik od vandala, možda bi dalja ulaganja i imala smisla. Širom svijeta ljudi se ponose svojim spomenicima posvećenih antifašizmu, a mostarski spomenik će očito pričekati još dosta vremena da mu građani Mostara vrate oduzeti ponos i ljepotu.
Idejno rješenje
Ideja za izgradnju spomen-groblja potekla je početkom 1960. godine, a glavni inicijator gradnje bio je tadašnji visoki državni dužnosnik Džemal Bijedić. Idejno rješenje prepušteno je poznatom jugoslavenskom arhitektu Bogdanu Bogdanoviću koji je projektirao mnoge spomenike, a među kojima su najpoznatiji Kameni cvijet u Jasenovcu, spomenik srpskim i albanskim palim borcima NOB-a u Kosovskoj Mitrovici i spomenik u Prilepu.
Gradnja spomenika počela je u oktobru 1960. godine, a on je svečano otvoren 25.septembra 1965. godine.
Spomenik se nalazi na uzvišici koju karakterišu široke zelene površine i prostire se na 5.000 kvadratnih metara. Na groblju se nalazi 661 nadgrobna ploča, koje imaju simbolično značenje. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci raspoređeni su na šest nepravilnih terasa i podsjećaju na posječeno stablo – simbol prekinute mladosti.
Željko Miličević
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen