Čuvarkuća stari narodni lijek

(fotosi: Ajša)

Otpornost čuvarkuće najbolje opisuje njeno latinsko ime Sempervivum, što u prevodu znači “uvijek živuća”.

To je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, poznata i pod nazivima cmilić, možek, netres, pod silu živ, treset, uvovnik, ušna, vazdaživ i žednjak. Karakterišu je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvezdastog oblika. Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluotoka, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka. Neki se sećaju ove biljke kojom su u djetinstvu liječili bolove u ušima.

Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna su istraživanja potvrdila da poseduje vrlo vredne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate. U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.
Čuvarkuća je stari narodni lijek za uvobolju, oštećenja bubnjića i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak stvrdnute smole (cerumena) u uhu i općenito smanjuje bol. Mnogi su se uvjerili da djeluje bolje nego kapi iz apotreke, pa je čak i neki pedijatri preporučuju za djecu.
Da bi se njome liječili dovoljno je istisnuti 2 do 3 ml soka iz lista, ukapati u uho, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van iz uha.
Čuvarkuća ima slično djelovanje aloe vera, koja je poznata u liječenju različitih kožnih tegoba. Ova se biljka smatra jednim od najsigurnijih lijekova za širok spektar kožnih bolesti.
Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje.
Čuvarkućom možete tretirati:
- crveni vetar (erysipelas)
- kurje oči
- pjegice
- rane i čireve
- herpes zoster
- upale oka i uva
- zloćudne kožne bolesti
- tvrdu kožu na tabanima
- opekotine, ubode i ugrize

Problematično mesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.

Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih podanaka. To je vrlo otporna biljka, može se uzgajati u teglama ili na otvorenom. Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gdje god da je posadite nećete pogrešiti. Imaćete lep ukras, a uz to i lijek nadohvat ruke. Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posledica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine. Trudnice i dojilje trebaju izbegavati čuvarkuću.