Kad bi se slike iz zbirke fotografija Sze Tsung Leonga stavile jedna do druge, ocrtale bi dobar dio zemljinog globusa. Iz predstavljenih fotografija razaznaje se očito, horizont je glavna tema ovog fotografa.
Njegov pogled prema horizontu ponekad je ravna, ponekad krivudava linija, i gdje je god to moguće, autor im se suprostavlja. Njegovi gradovi i panorame, najčešće su uhvaćeni sa malo veće udaljenosti anahronom kamerom, velikog objektiva, interpretirajući prostor do horizonta, uz istovremeno pitanje, šta se krije iza?
U vremenima leta avinonima, kada se horizont gubi iz vidokruga, pozicija stabilnog, distanciranog posmatrača, uz dugotrajno osvjetljenje, još dublje utvrđuje i sažima prirodu, i djeluje prilično ohrabrujuće i smirujuće za dušu.
A da li, kako je to ovdje prikazano, on fotografiše Veneciju sa kopna, ostrvo sa krajolikom kao na mjesecu, male vesele ljude, koji kao stado gaze kroz morsku vodu ka Saint Michelu, ili možda kvart u Kairu, Mrtvo more, svi njegovi motivi su uvijek potonuli u vlasitu svjetlost.
Autor za svoje snimke ne koristi jaku podnevnu svijetlost, kao ostale njegove kolege. On najčešće koristi dnevnu svijetlost, kad je nebo oblačno, pa čak i maglovito. A tako nastaju hladne, ali i bolne slike svijeta.
(izvor: diezeit)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
Njegov pogled prema horizontu ponekad je ravna, ponekad krivudava linija, i gdje je god to moguće, autor im se suprostavlja. Njegovi gradovi i panorame, najčešće su uhvaćeni sa malo veće udaljenosti anahronom kamerom, velikog objektiva, interpretirajući prostor do horizonta, uz istovremeno pitanje, šta se krije iza?
U vremenima leta avinonima, kada se horizont gubi iz vidokruga, pozicija stabilnog, distanciranog posmatrača, uz dugotrajno osvjetljenje, još dublje utvrđuje i sažima prirodu, i djeluje prilično ohrabrujuće i smirujuće za dušu.
A da li, kako je to ovdje prikazano, on fotografiše Veneciju sa kopna, ostrvo sa krajolikom kao na mjesecu, male vesele ljude, koji kao stado gaze kroz morsku vodu ka Saint Michelu, ili možda kvart u Kairu, Mrtvo more, svi njegovi motivi su uvijek potonuli u vlasitu svjetlost.
Autor za svoje snimke ne koristi jaku podnevnu svijetlost, kao ostale njegove kolege. On najčešće koristi dnevnu svijetlost, kad je nebo oblačno, pa čak i maglovito. A tako nastaju hladne, ali i bolne slike svijeta.
(izvor: diezeit)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen