Šta se dešava iza komšijskog prozora? Pitanje je, koje oduvijak golica ljudsku maštu i radoznalost.
Da pogled kroz prozor u komšiluku može biti i stvar umjetnosti, rijetko kome bi to palo na pamet. Ovom idejom rukovodila se fotografkinja Gail Albert Halaban, New York, stvarajući niz fotografija pod nazivom „Pariški pogledi“. Tokom pogleda sa svog prozora po komšijskim prozorima u Parizu, gledala je ljude za pisaćim stolom, na kauču, u kuhinji, nakon tuširanja, pri čemu se u potpunosti ukazivala normalna ljepota. Gledajući njene fotose posmatrač i sam postaje nenametljivi voajer, jer se neopaženo uvlači u svakodnevnicu drugih.
„Sama se ne osjećam kao voajer», jer, prije nego što bih napravila fotografije, uvijek sam se sretala sa tim ljudima i pri tome dobijala njihovu saglasnost“, kaže umjetnica.
Halaban za sebe kaže da je samo „jedan prijateljski posmatrač sa svog prozora“. Ideju za projekat je dobila u njenom njujorškom komšiluku, dok je sa svog prozora, na prozoru susjedne zgrade, noćima posmatrala sliku jedne mlade majke kako drži svoje dijete u naručju.
Ideju je nastavila u Parizu, a kako kaže, na sličnim projektima nastavlja u Njemačkoj, Holandiji, a nakon toga na Thailandu i Bhutanu.
(izvor: spiegel)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen