Zgrada na Glavnoj ulici, gdje je 1960.ih bila smještena Učiteljska škola, a kasnije Skupština opštine, gdje su u prizemlju bili ZEMA i NAMA, mjesto je gdje je bilo smješteno ovo kino.
Mnogo prije toga, tu se nalazila čuvena Džinovina, jedan od većih hanova u Mostaru, prije dolaska Austrougarske. Cijeli taj blok taj blok, omeđen ulicama Glavnom, Telčevom, Srednjom i Šerifa Burića (prije Hanskom), kupio je 1898. godine Mujaga Komadina i na temeljima hana podigao impozantnu trospratnicu. Zgrada je izgrađena 1900. godine u secesijskom stilu, po projektu Josipa Vancaša, a Mujaga ju je iznajmio austrougarskoj vojsci kojoj je služila kao „K.und K. Militär Comand“, odnosno Carska i Kraljevska vojna komanda, tako da je u narodu odmah dobila ime zgrada Divizije. Mujaga je 1920. godine taj objekat prodao bogatoj mostarskoj porodici Peško.
Pred početak Drugog svjetskog rata, u prizemlju zgrade bilo je otvoreno kino Korzo, a nakon rata i nacionalizacije, u cijelom prizemlju zgrade otvorena je ZEMA (zemaljski magazin), koji je kasnije promijenio naziv u NAMA (narodni magazin).
Zgrada je imala pročelje koje je gledalo na Glavnu ulicu, a dva krila (južno i sjeverno) su se protezala uzduž ulica Šerifa Burića, odnosno Telčevom. Na kraju južnog krila zgrade bila je jedna velika terasa, koja je, u stvari, bila krov prilično velike sale. Sala je dobijena brojnim preuređenjima koja su na objektu, nakon kupovine, izvršila braća Đorđe i Lazar Peško. Između ostalog, na sjevernom krilu na početku Telčeve je probijen ulaz. U početku je tu bila kafana Hercegovina, koja je 1935. godine preuređena po projektu Miroslava Loosea, te je dobijena dvorana Ton kina, koja je dva puta mijenjala ime (kino Hercegovina i kino Neretva), da bi je Peške iznajmili Alfredu Lajhneru i Ljubomiru Kovačini, koji u ortakluku ulažu sredstva i 1936. godine otvaraju kino Korzo. Ime su mu dali jer je baš na tom dijelu Glavne ulice tada bilo korzo, kojim su šetali mladi. Međutim, ubrzo ga, zbog dugova, vlasnici prodaju Voji Jovanoviću, koji je doselio iz Srbije i u njihovom kinu radio kao kinooperater. Kino je imalo 220 sjedala na stolicama i još 100 na klupama. Kino je radilo i tokom Drugog svjetskog rata sve do 1947. Godine, kad je zatvoreno, a prostorije su opet preuređene za potrebe Zemaljskog magazina (ZEMA). Hrvatsko društvo Hrvoje, 1948. godine, nabavlja nove projektore i kino počinje ponovo raditi, pod nazivom kino Partizan, sve do 1957. Godine, kada se konačno zatvara zbog nemogućnosti prilagođavanja dvorane prikazivanju savremenih filmova s novom tehnologijom.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
Mnogo prije toga, tu se nalazila čuvena Džinovina, jedan od većih hanova u Mostaru, prije dolaska Austrougarske. Cijeli taj blok taj blok, omeđen ulicama Glavnom, Telčevom, Srednjom i Šerifa Burića (prije Hanskom), kupio je 1898. godine Mujaga Komadina i na temeljima hana podigao impozantnu trospratnicu. Zgrada je izgrađena 1900. godine u secesijskom stilu, po projektu Josipa Vancaša, a Mujaga ju je iznajmio austrougarskoj vojsci kojoj je služila kao „K.und K. Militär Comand“, odnosno Carska i Kraljevska vojna komanda, tako da je u narodu odmah dobila ime zgrada Divizije. Mujaga je 1920. godine taj objekat prodao bogatoj mostarskoj porodici Peško.
Pred početak Drugog svjetskog rata, u prizemlju zgrade bilo je otvoreno kino Korzo, a nakon rata i nacionalizacije, u cijelom prizemlju zgrade otvorena je ZEMA (zemaljski magazin), koji je kasnije promijenio naziv u NAMA (narodni magazin).
Zgrada je imala pročelje koje je gledalo na Glavnu ulicu, a dva krila (južno i sjeverno) su se protezala uzduž ulica Šerifa Burića, odnosno Telčevom. Na kraju južnog krila zgrade bila je jedna velika terasa, koja je, u stvari, bila krov prilično velike sale. Sala je dobijena brojnim preuređenjima koja su na objektu, nakon kupovine, izvršila braća Đorđe i Lazar Peško. Između ostalog, na sjevernom krilu na početku Telčeve je probijen ulaz. U početku je tu bila kafana Hercegovina, koja je 1935. godine preuređena po projektu Miroslava Loosea, te je dobijena dvorana Ton kina, koja je dva puta mijenjala ime (kino Hercegovina i kino Neretva), da bi je Peške iznajmili Alfredu Lajhneru i Ljubomiru Kovačini, koji u ortakluku ulažu sredstva i 1936. godine otvaraju kino Korzo. Ime su mu dali jer je baš na tom dijelu Glavne ulice tada bilo korzo, kojim su šetali mladi. Međutim, ubrzo ga, zbog dugova, vlasnici prodaju Voji Jovanoviću, koji je doselio iz Srbije i u njihovom kinu radio kao kinooperater. Kino je imalo 220 sjedala na stolicama i još 100 na klupama. Kino je radilo i tokom Drugog svjetskog rata sve do 1947. Godine, kad je zatvoreno, a prostorije su opet preuređene za potrebe Zemaljskog magazina (ZEMA). Hrvatsko društvo Hrvoje, 1948. godine, nabavlja nove projektore i kino počinje ponovo raditi, pod nazivom kino Partizan, sve do 1957. Godine, kada se konačno zatvara zbog nemogućnosti prilagođavanja dvorane prikazivanju savremenih filmova s novom tehnologijom.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen