Kultura ispijanja čaja

I dok je kod nas ispijanje čaja u najvećem broju slučajeva povezano sa bolešću, (izraz: očajavaš li?), kod drugih naroda je to sasvim drugačije…

 

 
U povijesti civilizacija najviše su poznate dvije ceremonije ona japanska, koja se razvijala stoljećima, i engleska, puno mlađa.

 

Put čaja učinio je i mnoge promjene u tradiciji življenja poje­dinih naroda. Tako se čaj priprema danas na mnoge načine i u nekim kulturama poprimio je kult ceremoni­je. Kinezi spremaju čaj s toplom, nikako vrućom vo­dom, Mongoli piju čaj u koji dodaju so, razne mirođije i maslac, ruski čaj pije se s kriškom limuna, a sprema se vodom iz posebnih čajnika.tzv. samovara dok se se popularni južnoamerički čaj pije iz posebnih tikvica tokom cijelog dana, pa se nerijetko ulicama u Argen­tini mogu sresti ljudi s tikvi­com i cjevčicom kako ispi­jaju svoj omiljeni napitak. Turci imaju svoj čaj, među kojima je najpopularniji onaj od jabuke ili crni. Crni turski čaj poslužuje se sa šećerom. U Indiji je popula­ran, osim mnogih biljnih kombinacija, chai, koji se pije s mlijekom i mješavina je crnog čaja i mnogih začina. Tunis. Alžir i Maro­ko poznati su po čaju od paprene marokanske met­vice koji se najčešće spra­vlja od svježih listova mente s dosta šećera, pije se mlak i pravo je osvježenje u vrućim predjelima sahare. Unatoč svemu, u povijesti civilizacija najviše su poz­nate dvije ceremonije čaja, ona japanska, koja se razvijala stoljećima, i engles­ka, puno mlađa, tradicija ispijanja čaja u 5 sati posli­je podne. Čaj se najviše ispijao u posebnim čajana­ma - čajnim kućicama koje su svo|im izgledom pod­sjećale na šumske kolibe. Prvobitno je ceremonija bi­la rezervirana samo za više slojeve društva dok ga nisu prihvatili svi društveni slo­jevi.

 

(avaz)