(preneseno sa portala Nova Sloboda, serijal: SP u fudbalu,, autor Dragan Miladinović)
SP u fudbalu (7)
Argentinski tango, Kempesova igra
Argentina nije vidjela „plave“, ili bolje rečeno „plavi“ nisu vidjeli Argentinu! Jer, vizu su im uskratili Španci i Rumuni.
I tako su ostali kod kuće Ratko
Svilar, Džemal Hadžiabdić, Luka Peruzović, Josip Katalinski, Vladislav
Bogićević, Slaven Žungul, Borislav Đorđević, Brane Oblak, Danilo
Popivoda, Jurica Jerković, Ivan Šurjak, Ivan Buljan, Ivan katalinić,
Dušan Savić, Dražen Mužinić, Duško Bajević, Zoran Filipović, Dragan
Džajić, Petar Borota, Aleksandar Trifunović, Nenad Stojković, Jusuf
Hatunić, Momčilo Vukotić, Slavoljub Nikolić, Vellimir Zajec, Safet
Sušić, Mario Boljat, Vahid Halilhodžić, Sead Sušić, Miodrag Kustudić.
Dramatično finale
„Gaučosi“ su znalački iskoristili prednost domaćeg poprišta. I te 1978. godine, prvi put se upisali u listu svjetskih šampiona. Finalna utakmica, igrana u Buenos Airesu 25 juna, ima višestruko istorijsko značenje. Između Argentine i Holandije vođena je veoma žestoka i krajnje neizvjesna bitka. Tek u 38. minutu prvi put zatresla se mreža, i to tima iz „zemlje lala“. Pogodio je Kempes. Očevici tvrde da se mislilo da je to i konačan rezultat. Ali, samo devet minuta prije posljednjeg sudijinog zvižduka, momci u „naranćastim“ dresovima kažu da neće biti tako, strijelac izjednačujućeg gola je Poortvliet. A kada se očekivao kraj regularnog kraja dvoboja, Resenbrik je uzdrmao prečku.
Uslijedio je produžetak finalnog okršaja. I ponovo je Kempes u glavnoj ulozi, u 104. minutu donosi prednost „gaučosima“ od 2:1. I tačku na „i“ stavio je Beroni- 3:1. Argentina je novi šampion svijeta, najzad! A junak cijelog završnog takmičenja bio je Mario Kempes. On je pobrao sve lovorike. Eto, s nacionalnim timom je trijumfovao. I ne samo to. Bio je najbolji igrač ovog prvenstva, i najefikasniji i- najdisciplinovaniji!
I evo ekipe „gaučosa“: Filol,, Oguin, Galvan, Passarela, Tarantini, Ardiles (Larosa), Gallego, Kempes, Bertoni, Luque, Ortiz (Houseman).
Treći je bio Brazil, savladavši Italiju sa 2:1.
I Veležova djeca
Jugosloveni su ponovo na završnom turniru Svjetskog prvenstva, onog u Španiji 1982. godine.Vizu su ovjerili u susretima sa Luksemburgom, Danskom, Italijom i Grčkom. Za to su zaslužna i Veležova djeca Boro Primorac, Vahid Halilhodžič i Blaž Slišković.
Na završnom turniru se, međutim, nisu proslavili. Imali su tri nesigurna koraka. Sjeverna Irska ostala upravno-0:0. Španci uništali svaku nadu (2:1, autor gola I. Gudelj), sa Hondurasom mršavih 1:0, strijelac V. Petrović. U toj kratkoj šetnji učestvovali su Dragan Pantelić, Nikola Jovanović, Miloš Hrstić, Velimir Zajec, Nenad Stojković, Ivan Gudelj, Vladimir Petrović, Edin Šljivo, Zlatko Vujović, Safet Sušić, Ivan Šurjak, Zlatko Krmpotić, Vahid Halilhodžić, Miloš Šestić. Raštimovanim orkestrom dirigovao je legendarni Miljan Miljanić.
Italijani su treći put u postali najboli na Zemlji, prvi put poslije Drugog svjetskog rata. U finalu su pokorili, istina tijesno (1:0) Zapadne Nijemce. Veliki šampionski trofej prvi je u rukama imao čuveni golman, tada 40-godišnji Dino Zof, kapiten „Azura“. Njemu je, inače, ovo bilo treće uzastopno učeće na ovoj veličanstvenoj loptačkoj manifestaciji.
Labuđi pjev
Ponovo suša za „plave“, nisu doskočili na planetarni šampionat u Meksiku 1986. godine. Zašto? Imali su tanak kapital. Kao domaćini sa Luksemburgom mršavih 1:0, pa sa Bugarskom 0:0, isto tako sa Francuskom, kiks sa DR Njemačkom-1:2. U gostima jedino mrvice-1:0 protv Luksemburga, a zatim praznih šaka u Bugarskoj (1:2), Francuskoj (0:2)....
I, na kraju, labuđi pjev. Posljednji put na dresovima sa grbom SFRJ. SP u Italiji. Godina 1990. A prethodno je trebalo proći pored Škotske (gost 1:1, domaćin 3:1), Francuske (d. 3:2, g..0:0), Kipar (d. 4:0, g. 2:1), Norveška (d. 1:0, g. 2:1). Na Apeninskom poluostrvu „plave“ je predvodio selektor Ivica Osim. Eto, „Štraus sa Grbavice“ kao igrač nije imao tu sreću, ali jeste kao kormilar.
Prvi korak na tom Svjetskom prvenstvu- okliznuće, sa SR Njemačkom 1:4! Pa tri puna pogotka: Kolumbija 1:0, Ujedinjeni Arapski Emirati 4:1 i Španija 2:1 (1:1,0:0). I na kraju drama. S obzirom da su i poslije produžetaka mreže mirovale, odlučivali su penali, Argentinci su bili sigurniji-3:2, nezaboravan je promašaj Hadžibegića, tragičara...
Tamo su „plavi“ dres nosili Tomislav ivković, Zoran Vulić, Mirsad Baljić, Predrag Spasić, Faruk Hadžibegić, Davor Jozić, Dragan Stojković, Safet Sušić, Robert Prosinečki, Zlatko Vujović, Srećko Katanec, Dejan Savićević, Dragoljub Brnović, Dragutin Stanojković, Darko Pančev, Refik Šabanhadžović.
Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
Dramatično finale
„Gaučosi“ su znalački iskoristili prednost domaćeg poprišta. I te 1978. godine, prvi put se upisali u listu svjetskih šampiona. Finalna utakmica, igrana u Buenos Airesu 25 juna, ima višestruko istorijsko značenje. Između Argentine i Holandije vođena je veoma žestoka i krajnje neizvjesna bitka. Tek u 38. minutu prvi put zatresla se mreža, i to tima iz „zemlje lala“. Pogodio je Kempes. Očevici tvrde da se mislilo da je to i konačan rezultat. Ali, samo devet minuta prije posljednjeg sudijinog zvižduka, momci u „naranćastim“ dresovima kažu da neće biti tako, strijelac izjednačujućeg gola je Poortvliet. A kada se očekivao kraj regularnog kraja dvoboja, Resenbrik je uzdrmao prečku.
Uslijedio je produžetak finalnog okršaja. I ponovo je Kempes u glavnoj ulozi, u 104. minutu donosi prednost „gaučosima“ od 2:1. I tačku na „i“ stavio je Beroni- 3:1. Argentina je novi šampion svijeta, najzad! A junak cijelog završnog takmičenja bio je Mario Kempes. On je pobrao sve lovorike. Eto, s nacionalnim timom je trijumfovao. I ne samo to. Bio je najbolji igrač ovog prvenstva, i najefikasniji i- najdisciplinovaniji!
I evo ekipe „gaučosa“: Filol,, Oguin, Galvan, Passarela, Tarantini, Ardiles (Larosa), Gallego, Kempes, Bertoni, Luque, Ortiz (Houseman).
Treći je bio Brazil, savladavši Italiju sa 2:1.
I Veležova djeca
Jugosloveni su ponovo na završnom turniru Svjetskog prvenstva, onog u Španiji 1982. godine.Vizu su ovjerili u susretima sa Luksemburgom, Danskom, Italijom i Grčkom. Za to su zaslužna i Veležova djeca Boro Primorac, Vahid Halilhodžič i Blaž Slišković.
Na završnom turniru se, međutim, nisu proslavili. Imali su tri nesigurna koraka. Sjeverna Irska ostala upravno-0:0. Španci uništali svaku nadu (2:1, autor gola I. Gudelj), sa Hondurasom mršavih 1:0, strijelac V. Petrović. U toj kratkoj šetnji učestvovali su Dragan Pantelić, Nikola Jovanović, Miloš Hrstić, Velimir Zajec, Nenad Stojković, Ivan Gudelj, Vladimir Petrović, Edin Šljivo, Zlatko Vujović, Safet Sušić, Ivan Šurjak, Zlatko Krmpotić, Vahid Halilhodžić, Miloš Šestić. Raštimovanim orkestrom dirigovao je legendarni Miljan Miljanić.
Italijani su treći put u postali najboli na Zemlji, prvi put poslije Drugog svjetskog rata. U finalu su pokorili, istina tijesno (1:0) Zapadne Nijemce. Veliki šampionski trofej prvi je u rukama imao čuveni golman, tada 40-godišnji Dino Zof, kapiten „Azura“. Njemu je, inače, ovo bilo treće uzastopno učeće na ovoj veličanstvenoj loptačkoj manifestaciji.
Labuđi pjev
Ponovo suša za „plave“, nisu doskočili na planetarni šampionat u Meksiku 1986. godine. Zašto? Imali su tanak kapital. Kao domaćini sa Luksemburgom mršavih 1:0, pa sa Bugarskom 0:0, isto tako sa Francuskom, kiks sa DR Njemačkom-1:2. U gostima jedino mrvice-1:0 protv Luksemburga, a zatim praznih šaka u Bugarskoj (1:2), Francuskoj (0:2)....
I, na kraju, labuđi pjev. Posljednji put na dresovima sa grbom SFRJ. SP u Italiji. Godina 1990. A prethodno je trebalo proći pored Škotske (gost 1:1, domaćin 3:1), Francuske (d. 3:2, g..0:0), Kipar (d. 4:0, g. 2:1), Norveška (d. 1:0, g. 2:1). Na Apeninskom poluostrvu „plave“ je predvodio selektor Ivica Osim. Eto, „Štraus sa Grbavice“ kao igrač nije imao tu sreću, ali jeste kao kormilar.
Prvi korak na tom Svjetskom prvenstvu- okliznuće, sa SR Njemačkom 1:4! Pa tri puna pogotka: Kolumbija 1:0, Ujedinjeni Arapski Emirati 4:1 i Španija 2:1 (1:1,0:0). I na kraju drama. S obzirom da su i poslije produžetaka mreže mirovale, odlučivali su penali, Argentinci su bili sigurniji-3:2, nezaboravan je promašaj Hadžibegića, tragičara...
Tamo su „plavi“ dres nosili Tomislav ivković, Zoran Vulić, Mirsad Baljić, Predrag Spasić, Faruk Hadžibegić, Davor Jozić, Dragan Stojković, Safet Sušić, Robert Prosinečki, Zlatko Vujović, Srećko Katanec, Dejan Savićević, Dragoljub Brnović, Dragutin Stanojković, Darko Pančev, Refik Šabanhadžović.
Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen