Zagonetni pacijenti

Pivara u stomaku pacijenta

Ponekad se ljekari pred pacijentom nalaze kao pred nekom zagonetkom. Primjer čovjeka komeje mjerenjem utvrđena po život opasna količina alkohol u krvi, a da nije okusio ni kap alkohola. Ili, primjer žene, koja još zna pisati, ali je zaboravila čitati.

Infekcije, bolovi u leđima, dijabetes su svakodnevne dijagnoze koje ljekari utvrđuju u svojoj praksi. Ali, ponekad se susreću sa simptomima i poteškoćama, za koje ni sami ne znaju otkud dolaze, niti postoji medicinsko objašnjenje za njih. Takvi slučajevi se dokumnetuju, a dr. Frank Schwebke je u svojoj knjizi „Tajnoviti pacijent” dokumentovao više od 50 sličnih slučajeva. Ovdje ćemo prikazati samo nekoliko slučajeva iz te knjige.
Prvi primjer govori o čovjeku, koji je često bio toliko pijan da nije mogao normalno stajati na nogama, a da, pri tom, nije okusio ni kapi alkohola.



Radi se o 61. godišnjem Amerikancu, koji je došao u hitnu, u jednom mjestu u Texasu. Bio je očigledno pijan, ali je tvrdio da nije okusio ni kap alkohola. To isto je potvrdila i njegova supruga, koja je došla s njim. Mjerenjem je utvrđeno da mu se u krvi nalazi 3,5 promila alkohola. Zbog opasnosti po život, zadržan je u bolnici. Sljedećeg dana, kad je postao trijezan, ispričao je svoju priču. Nije mu to bilo prvi put da se osjećao tako, a da ništa nije pio. Šest godina prije toga imao je jednu operaciju i nakon toga dobio antibiotike. Od tada su mu se počele javljati slične epizode. U njegovom probavnom traktu naselile su se gljivice kvasca. U stvari tačnije, ona vrsta koje se od pamtivjeka koristi za proizvodnju alkoholnih napitaka.
Naravno, gljivice u stomaku čovjeka nemaju šta tražiti, ali one na neki način u stomaku provode proces varenja, sličan kao kod proizvodnje pive u pivarama. Ljekari su ovakvu pojavu definisali kao „auto-pivara-sindrom”.
Šta se desilo? Antibiotici koji su unijeti u stomak pacijenta izmijenili su floru stomaka i omogućili rast ovih gljivica. Čovjek je u daljem postupku liječanja dobio medikamente koji su odstranile ove gljivice iz njegovog stomaka, i, konačno, nakon šest godina mogao je uživati trijezan u svakodnevnom životu. O ovom slučaju izvještaj su napisali ljekari Barbara Cordell i Justin McCarthy u časopisu International Journal of Clinical Medicine.



Sljedeći je slučaj Marianne P., žene koja je zaboravila čitati, ali još zna pisati. Pacijentica je radila kao odgojiteljica u jednom dječijem vrtiću, i svako jutro je djeci vrlo rado čitala bajke. Jednog jutra. desilo se da više nije prepoznavala slova. Slova su joj se činila kao hijeroglifi. Prvo je osjetila nesigurnost, iako je u svakom pogledu bila topfit. I što je još interesantnije, pisati je znala još uvijek, ali pročitati napisano, nije bilo šanse. Čak šta više, nije znala ni odgonetnuti koliko sati pokazuje sat. Neke stvari iz svakodnevnog života postale su joj strane. U panici je otišla u bolicu. Ljekari su nakon kernspintomografije kod nje utvdili moždani udar. Pri tome je protok krvi u njenom mozgu bio oštećen samo na jednom vrlo neuobičajenom mjestu, tako da je nastupio sindrom „slijepila pisanja”. Stručni naziv „Alexie bez Agrafije”. Prevedeno, to znači: nesposobnost čitanja bez gubitka sposonosti pisanja, jedna nepopravljiva graška. Moždani udar joj je trajno oštetio dio nerava u mozgu. Osjetila i druge sposobnosti ostale su u funkciji. Tim neurologa sa Loyola univerziteta iz Chicaga dokumentovali su ovaj slučaj u stručnom časopisu Neurology.



Slijedeći slučaj je pojava crva u oku.
Tri sedmice jedna žena, stara 53 godine, trpila je bolove u lijevom oku. Imala je osjećaj da joj se u oku nalazi neko strano tijelo. Oko se bilo zacrvenilo, suzilo je i svrbilo. Ona je mislila da se radi o upali oka i u oko je stavljala kapi protiv upale. Alij nije bilo pomoći. Onda je otišla ljekaru. On je potvrdio upalu, ali nije mogao utvrditi razlog upale, i zbog čega kapi nisu pomogle. Međutim, imao je jednu sumnju. Kod pregleda je vidio sjenku nečega što je ličilo na crva. Utvrdio je infekciju oka sa jednim tropskim uzročnikom. Ovakva vrsta crva postoji u tropskim predjelima Afrike, nastanjuje su u tkanini, ili materijalima od kojih se izrađuju ukrasni predmeti. Kad se takvo nešto nosi na tijelu, crv se kreće naviše, sve dok se ne nastani u oku. Pacijentica nije bila u Africi, nego u Sri Lanki. Pretraga na klinici je potvrdila postojanje crva u oku u obliku niti. Slučaj je opisan u časopisu New England Journal of Medicine. Ljekari su napravili jedan mali rez i pincetom izvukli crva, koji je bio dug jedan centimetar. Pacijentica je imala sreću da se ta vrsta crva ne širi dalje u organizmu, pa je ovom potezom riješen problem.



Slijedeći slučaj, predoziranje crnim čajem
Slučaj se desio u Michiganu SAD, žena po imenu Linda W. žalila se na ispadanje zuba. Imala je 47 godina, a više ni jednog zuba u glavi. Uz to je imala jake bolove u leđima i probleme sa kretanjem. Dugo je imala strah otići kod ljekara, a otišla je tek kad su bolovi postali nesnošljivi. Kod prvog razgovora rekla je da je ljubitelj crnog čaja, i da bi ponekad u veliki lonac stavila i do 100 kesica ovog čaja, kako bi čaj bio što jači. Ljekari su smatrali da je prevelika doza crnog čaja može izazvati bolove, ali se postavljalo pitanje kako? Snimak podlaktice na rentgenu pokazao je naslage kalcijuma, što je bilo uzročnik bolova. ali je ukazivao i na topljenje kostiju. Ljekari su o ovom slučaju pisali u New England Journal of Medicine. Test krvi je pokazao da se kod pacijentice povećao sadržaj fluora u krvi, i to da je bio daleko iznad normale. Ovo se medicinski definiše kao fluoruoza. U manjoj mjeri, fluor jača zubne zidove. Ako se uzima oko 20 miligrama fluorida dnevno, osjeti se pozitivno djelovanje i zaštitni efekt i kod zuba i kod kostiju, ali u suprotnom, i zubi i kosti postaju i tvrđi, ali i lomljiviji. Crni čaj je namirnica koja ima najveći sastav fluora. O tome pacijentica nije imala pojma. Bez daljeg uzimanja čaja i uz medikamente, bolovi su se smanjili, ali pacijentica nikad više nije mogla vratiti svoje zube.



Slijedeći je slučaj pacijenta sa zlatno smeđim krugom u oku.
Do svoje 15. godine, Amy M. je bila zdrava k’o drijen. Tada su lagano, neobjašnjivo i nezadrživo počele njene tegobe. Prvo su joj počele drhtati ruke, zatim ramena, a noge nije više mogla držati pod kontrolom. Čak joj je i govor postao nerazumljiv. Kretala se kao neka starica. Dugo se borila sama sa sobom dok nije otišla kod ljekara. Našla se na neurologiji londondskog College univerziteta. Tamo je imala sreću, jer je tim ljekara uspostavio pravu dijagnozu. Ljekari su kod pacijentice, na irisu oka, primijetili jedan zlatno smeđi krug, koji je znak jedne vrlo rijetke bolesti. Bolest Morbus Wilson, izazvana mutacijim kromozoma. Posljedica su smetnje razmjene bakra u organizmu. Bakar ne može biti odstranjen iz organizma i on pliva tijelom. Vremenom se lageruje u oku i stvara zlatno smeđi obruč. U ovom slučaju, za pacijenticu je bila sreća da bolest nije bila nasljeđena i da nije kasno dijagnosticirana. Pacijentica je dalje morala izbjegavati namirnice koje sadrže bakar, kao što su unutrice, orasi, kakao i riba. Naslagani bakar je uz pomoć medikamenata lagano odstranjen, ali su posljedice ostale.
(izvor:express)

Pripremio: Smail Špago

 

NovaSloboda.ba