Mi smo imali košćelu, oni iz Nöbdenitza imaju hrast
Naša
koščela iz Fejićeve bila je stara stotinu i nešto godina. Jedan hrast
iz malog mjesta Nöbdenitz iz Njemačke star je više od hiljadu godina.
To je najpoznatije najstarije drvo
Evrope, hrast lužnjak (Quercus robur). Međutim, i njemu se bliži kraj.
Čitavo mjesto žali, i zahtijeva pravu terapiju. Zaštititi, ili pustiti
da završi sam od sebe?
Stablo je, prema starim knjigama, zasađeno u vrijeme Karla Velikog, koji je bio car od 747. do 814. godine, čime se procjenjuje starost hrasta na više od 1.200 godina. Hrast ima obim od 12 metara, i u svojoj dugoj istoriji pregrmio je mnogo toga. Čak je 1819 godine zbog udara groma izgubio sve svoje grane, ali je već naredne godine opet olistao.
Inače, najstarije drvo na svijetu je „Divovsko mamut drvo“ u Sequoia Nacionalnom parku u Kaliforniji, za koje se procjenjuje da je staro 1900 godina.
Hiljadugodišnjak je zaštitni znak mjesta Nöbdenitz, a po ovom hrastu mjesto je upisano u knjigu rekorda. Međutim, zub starosti čini svoje i, po svoj prilici, još je jedino čovjek taj, koji na neki način spriječava da se desi ono, do čega po prirodnim zakonima mora doći.
Prvo je oko stabla postavljeno betonsko postolje kako bi se spriječilo padanje drveta. Onda su dodati držači sa strane, kao štake nekom bolesniku, koji ne može stajati na nogama. Zatim je hrast obuhvaćen steznicima i željeznim pojasom, da bi se ostaci drveta držali zajedno. Sa pretposlijednjom snagom, ovog proljeća, hrast je ponovo olistao, što može biti i oproštajni pozdrav, dok se građani i nadležni i dalje prepiru oko mjera terapije.
Prema procjeni stručnjaka, drvo stoji pred kolapsom već pet godina, a najnovije ekspertize ne daju stablu skoro nikakvu šansu, sa preporukom da se drvo pustiti da samo padne. U međuvremenu, za sudbinu hrasta zainteresovala se i njemačka javnost i svakodnevno stižu pozivi podrške i zahtjevi da se ne dozvoli da drvo padne.
Ostaje da se vidi kako će prepirka dalje teći. Protiv prirode se ne može. Čudi samo kako je u ovakvom stanju hrast prolistao i ove godine. U inat svima.
Uostalom, kao i naša košćela iz Fejićeve.
Smail Špago
Stablo je, prema starim knjigama, zasađeno u vrijeme Karla Velikog, koji je bio car od 747. do 814. godine, čime se procjenjuje starost hrasta na više od 1.200 godina. Hrast ima obim od 12 metara, i u svojoj dugoj istoriji pregrmio je mnogo toga. Čak je 1819 godine zbog udara groma izgubio sve svoje grane, ali je već naredne godine opet olistao.
Inače, najstarije drvo na svijetu je „Divovsko mamut drvo“ u Sequoia Nacionalnom parku u Kaliforniji, za koje se procjenjuje da je staro 1900 godina.
Hiljadugodišnjak je zaštitni znak mjesta Nöbdenitz, a po ovom hrastu mjesto je upisano u knjigu rekorda. Međutim, zub starosti čini svoje i, po svoj prilici, još je jedino čovjek taj, koji na neki način spriječava da se desi ono, do čega po prirodnim zakonima mora doći.
Prvo je oko stabla postavljeno betonsko postolje kako bi se spriječilo padanje drveta. Onda su dodati držači sa strane, kao štake nekom bolesniku, koji ne može stajati na nogama. Zatim je hrast obuhvaćen steznicima i željeznim pojasom, da bi se ostaci drveta držali zajedno. Sa pretposlijednjom snagom, ovog proljeća, hrast je ponovo olistao, što može biti i oproštajni pozdrav, dok se građani i nadležni i dalje prepiru oko mjera terapije.
Prema procjeni stručnjaka, drvo stoji pred kolapsom već pet godina, a najnovije ekspertize ne daju stablu skoro nikakvu šansu, sa preporukom da se drvo pustiti da samo padne. U međuvremenu, za sudbinu hrasta zainteresovala se i njemačka javnost i svakodnevno stižu pozivi podrške i zahtjevi da se ne dozvoli da drvo padne.
Ostaje da se vidi kako će prepirka dalje teći. Protiv prirode se ne može. Čudi samo kako je u ovakvom stanju hrast prolistao i ove godine. U inat svima.
Uostalom, kao i naša košćela iz Fejićeve.
Smail Špago
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen