Iz istorije Mundijala (6) - Mostarska četvorka

 (preneseno sa portala Nova Sloboda, serijal: SP u fudbalu,, autor Dragan Miladinović)

SP u fudbalu (6)

Mostarska četvorka

Na meksičkom tlu, gdje je 1970. godine bio Svjetski šampionat, nije bilo „plavih“. Jer, jedino je Finska u oba dvoboja primorana na predaju - u Beogradu sa 9:1 i Helsinkiju sa 5:1. Sa Belgijom egal-u gostima 0:3, kod kuće 4:0. Španija je, na žalost, bila „kost u grlu“. Kao gost, je otela pola plijena ( 0:0), a kao domaćin cijeloga (2:1).

I zato su tugovali Ivica Ćurković, Mane Bajić, Branko Gračanin, Miroslav Pavlović, Blagoje Paunović, Dragan Holcer, Nenad Bjeković, Ilija Petković, Dobrivoje Trivić, Ivica Osim, Jovan Aćimović, Daniel Pirić, Dragan Džajić, Dragomir Mutibarić, Živorad Jevtić, Ivan Hlevnjak, Ivan Buljan, Edin Sprečo, Metodije Spasovski, Blagoje Paunović, Mladen Ramljak...

Brazil je ponovo prvak, u finalu je na obje plećke položio Italiju (4:1), dok je treća bila SR Njemačka savladavši Urugvaj (1:0).
Red je da se kaže i nekoliko riječi o trofeju što se nađe u rukama šampionskog tima. To je statua boginje Nike i zove se „Zlatna boginja“. Bila je visoka 30 cm, teška 1.800 grama u čistom zlatu, a sa mermernim postoljem teška četiri kilograma. Njen autor je bio vajar Albert Lasflur. Već prvi svjetski prvaci, dakle Urugvajci, imali su je u svojim rukama, dakle 1930. godine.
Bajević pogodio, Marić odbranio penal
I na ovo valja podsjetiti. U predvečerje Svjetskog prvenstva u SR Njemačkoj 1974, 9.maja 1973. godine u Minhenu su ukrstili koplja SR Njemačka i Jugoslavija. U toj prijateljskoj utakmici, „plavi“ su neočekivano ali zasluženo slavili- 1:0. U glavnim ulogama bili su dvojica „rođenih“. Autor tog pogotka sa bijele tačke bio je Duško Bajević. Sudija Buzek iz Austrije svirao je jedanaesterac i za domaćine. Izveo ga je slavni tobdžija Gerd Miler. Ali, „panter sa Neretve“ Enver Marić ga je pročitao i sačuvao svoju mrežu!



SR Njemačka je bila domaćin SP 1974. I prema tamo koračala je „plava“ četa, u čijem su stroju bili i Mostarci, i to poslije dugog posta, od Mujićevog vremena. Kvalifikacioni sudari otpočeli su u Las Palmasu jo 19. oktobra 1972. Tamo se sa Španijom bitka okončala miroljubivo- 2:2. Oba projektila u protivničku mrežu ispalio je „princ sa Neretve“ Bajević. Zatim je u Beogradu teškom mukom skršen otpor ambicioznih Grka-1:0, strijelac Aćimović. S istim protivnikom, u Atini ponovo radost- 4:2. Golgeteri Karasi 2, Bajević i Šurjak. Sa Špancima u Zagrebu mreže su mirovale. I o putniku na SP odlučivala je čuvena, već legendarna „majstotica“. Ona je bila na neutralnom terenu, u Frankfurtu 13. februara 1974. I presudio je fenomenalni pogodak Katalinskog- 1:0!
Odoljeli braniocu titule, ali tri uzastopna poraza
I baš u Frankfurtu, Jugoslavija je imala svoje otvaranje na Svjetskom prvenstvu: A odmah poslastica. Njen suparnik branilac šampionskog trofeja Brazil. U plavim dresovima Enver Marić, Ivan Buljan, Enver Hadžiabdić, Dražen Mužinić, Josip Katalinski, Vladislav Bogićević, Ilija Petković, Brane Oblak, Ivan Šurjak, Jovan Aćimović, Dragan Džajić. I miroljubiv ishod-0:0. Veliki uspjeh. On je ulijevao optimizam. Zatim je „naletio“ nemoćni Zair. To pokazuje i konačan rezultat- 9:0. Najubojitiji je bio Bajević- cilj je pogodio tri puta! Njemu su se sa po jednim pridružili Džajić, Šurjak, Katalinski, Bogićević, Oblak i Petković. Škotska je, međutim, „plavima“ pokvarila uspješan hod- 1:1, strijelac Karasi. A poslije dvoboja sa domaćinima prvenstva, lijepi snovi su se raspršili poput mjehura od sapunice, SR Njemačka je slavila sa 2:0. To kao da je grogiralo jugoslovenski tim. Uslijedila su dva identična poraza, Poljska i Švedska su slavile sa po 2:1. Strijelci su bili Karasi i Šurjak.



Ako je „plavima“ ikakva utjeha, SR Njemačka je novi šampion, koja je u finalu pobijedila Holandiju- 2:1. Poljska je treća, savladavsi branioca naslova Brazil-1:0.
Različiti doživljaji „rođenih“
A evo i tri sjećanja Veležovaca sa tog SP. Prva sličica je iz Dizeldorfa, uoči meča sa SR Njemačkom.
Kazivao je Enver Marić:



„Tu nas je Tito posjetio i rekao nam da od nas očekuje da ćemo se dostojno sportski boriti
za boje Jugoslavije. On nam je naglasio da ne smijemo zaboraviti da smo Jugosloveni, da svojim ponašanjem moramo biti primjerni, da je rezultat tek ono drugo“.
Na drugoj strani, Franjo Vladić je nekako sa sjetom pričao o svom učestvovanju na SP 1974.:



„Trenirao sam savjesno koliko i ostali reprezentativci, čak sam radio više nego što se i tražilo. Poštovao sam 'režim' selektora. Na žalost, u SR Njemačkoj sam bio samo turista. Jer, nisam ni jednom sjedio ni na klupi za rezerve, uvijek sam bio u gledalištu. Tada mi je, zaista, bilo teško“.
Tamo je bio i šef stručnog štaba „rođenih“ Sulejman Rebac, i to kao član selektorske komisije. Nešto kasnije o tom vremenu je pričao:



„Bio sam, eto, na Svjetskom prvenstvu. Ali, to nije za mene. Taman se spremim ujutro da krenem s tog vašara, a Miljan za ruku:'Sula, ovdje ti je mjesto!' Odgovorim mu: 'A ma, nije Miljane, daj da dignem ruke od ovoga, ide mi se u Mostar. Ti, prijatelju, to ne razumiješ'.“
I Sula je, na nagovor, Miljana Miljanića ostao do kraja šampionata.

Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)

NovaSloboda.ba