Posjeta s razlogom - Ringom oko Beča

Ringom oko Beča

Bečki Ring (Wiener Ringstraße) je raskošna bečka ulica koja istorijsko jezgro grada (Innere Stadt) okružuje sa tri strane, a sa sjevernoistočne strane nalazi se Dunavski kanal.

 

centar starog Beča

Ring strassse u 16 slika:

-         Ringstrasse u Beču otvorio je car Franc Jospeh I u prisustvu kraljice Elisabeth, 1. maja 1865. godine

-         Na Ringu, kako se to često skraćeno kaže, nalaze se najznačajniji objekti u gradu, kao što je Državna opera, u novo renesansnom stilu

-         Gradska vjećnica izgrađena je u flamanskom gotskom stilu

-         Narodno pozorište izgrađeno je 1888. godine. Krajem drugog svjetskog rata je izgorilo, a obnovljeno deset godina kasnije

-         Sa 99 metra visokim tornjem Votivkirche izgrađena u novo gotskom stilu, što se može vidjeti po ručno obojenim dijapozitivima na staklu

-         U parlamentu. na Ringstrasse. zasjedaju oba doma austrijskog parlamenta

-         Objekat Parlamenta je građen od 1874. do 1883. prema projektu Theophila von Hansena, u stilu novog klasicizma

-         Preko puta parlamenta naalazi se Gradski vrt, otvoren 1919. godine

-         Više od sto godina ne paradiraju više tramvaji sa konjskom vučom

-         ...nego električni tramvaji

-         Tek u novije vrijeme smjer kretanja tramvaja na Ringu je promjenjen. Prije toga, kretanje oko Ringa bilo je samo u kretanju kazaljke na satu. Oko Ringa su se kretala tradicionalno samo dva tramvaja, a sada se kreću samo jednim dijelom oko ringa.

-         Skrećući u dio grada, u kojem domaći stanovnici stvarno žive

-         Ranije su domaći stanovnici stanovali uz Ring, uz dvor. 

-         Tokom vremena na Ringu se štošta promjenilo

-         Skoro pet kilometara dugi kružni bulevar doživio je mnogo toga, između ostalog i sumorna vremena u vrijeme nacizma.

-         Ringstrasse, mapa grada

Izgradnja ove ulice započeta je 1857. godine, odlukom cara Franza Josepha I, s namjerom da se grad planski širi oko starih utvrda i gradskih zidina. Jedinstven po svojoj monumentalnosti, bečki je Ring dug 6,5 kilometara, širok 57 metara, ima 2 aleje, otvoren je 1. maja 1865. godine. Slijedeće godine obilježiće stoljeće i po postojanja. Bulevar, sinonim grada, koji je dugo vremena bio centar Evrope. Za Bečki Ring kažu, to je melanholija uklesana u kamenu.

Beč ima jedan Ring i jedan Gürtel, ili jedan prsten i jedan pojas. Strancima to na prvi pogled izgleda malo smiješno. Međutim Bečlijama je to sasvim normalno, Kao po nekom prirodnom zakonu. Pri tome su potpuno nebitna objašnjenja, da su postojeće gradske zidine ostaci nekadašnjih odbrambenih linija, označene ovim ulicama, ali i da ima mnogo drugih starih gradova, koji imaju sličan oblik, iz potpuno istih razloga. Međutim, to se nigdje tako očitio ne manifestuje kao u Beču. Normalno je da kruna čuva glavu, a pojas stomak, dok je u stanju mirovanja, a pošto čovjek uvjek radije pokazuje glavu nego stomak, to je tako i u Beču. I zbog toga je Ring mjesto na kome se nalaze veličanstvene zgrade, a pojas, mjesto na kome se danas nalaze prostitutke.

Ring je kao kruna, uvjek čvrst, tvrd i nepromjenjiv, a pojas stiska i kliže i sa njim je uvijek problem. To očigledno najbliži opis ove dvije ulice, Ring i Pojas, prvi uklesan u kamenu vječnosti, a drugi u histerični tok. Ring je mjesto sa koga se prave razglednice, a pojas je mjesto za socijalne reportaže. Ring je za razgledavanje, a pojas za ljubav, Ring opija ljepotom, a pojas alkoholom.

Ali, dosta dihtomanije. I Ring se promjenio tokom vjekova, prvo je bio zidina oko grada, a zatim otvoreni prostor, pa tek kasnije ogrlica, satkana od istorijskih zdanja. I tako je to i danas, iako se između već ugurao i McDonalds. Ring je svjedočio caru Franji Josipu I, pa čak i trijmunfalnom Hitlerovom maršu, vidio je mnoge drame, kao i brutalna pljačkanja Palais Ephrussi, od strane nacista. Vidio je parade vojnika, radnika za Prvi maj, mirovna Mora svjetlosti protiv neprijateljstva prema strancima.

Prije svega to je ulica, često zagušena saobraćajem, gdje se trubi, ali je uvjek prohodno, vema se razlikuje od unutrašnjeg dijela grada kojeg okružuje, u kojem su ulice jednosmjerne, i kao labirint, kroz njih je moguće proći jedino kočijama iz drevne dinastije.

A odnedavno, došlo je do još jedne značajne promjene? Smjer kretanja tramvajske linije je promjenjen. Bila je to neka vrsta kulturnog šoka. Do sada se Ringom vozilo i autima, i fijakerima, i kočijama, sve u smjeru kazaljke na satu. A sada, voze dvije tramvajske linije, u oba smjera, dakle i u onom “pogrešnom”. Linije 1 i 2, kako im već sama imena govore, okružuju ono što je u Beču važno. Tramvaji su oko Ringa kružili dan za danom, godinama, kao na Carrera stazi, samo u jednom smjeru. Lagano, naravno, nekom bi se od toga ponekad zavrtilo u glavi. Sada se to neshvatljivo promjenilo. Tramvaji broj 1 i 2 idu okolo, kako bi posjetioci vidjeli ono što je najvažnije u Beču. Čuj najvažnije u Beču? Unutrašnjost Ringa je za Bečlije nešto kao sakralni krug, u koji s ulazi samo po potrebi.

U tom prvom krugu se ne živi, tu su muzeji, banke, carska opera. Bečlije su tu najčešće subotom, na promenadi, da se pokažu u krznenom mantilu, ili sa tirolskim šeširom. Oni uživaju u kraljevskoj šetnji, takozvanim Corsom,  kojeg još uvjek ima i ovdje, i u Pragu, i u Budimpešti. Ovdje se ne dolazi u šoping. Stari grad služi isključivo da se izađe u kafe bar. A u Beču kafe bar, ili kafe haus,  nije samo da se popije kafa, nego da se i jede, i čita, i piše, i telefonira, da se flertuje, da se upoznaju i klijenti, i pacijenti, i poslovni ljudi, ili jednostavno, da se sretnu sugovornici, da se prošara gradom, obilazeći okolo, gradskim ringom.

Sa pravom se može reći da je stari grad Beč kao muzej, za viđenje i da budeš viđen, jedan otok kojim se prošvrlja. A ako se kaže da je centar prazan, ne misli se ni na šta loše. Jedan centar u kome niko pravi više ne stanuje, u koji se ulazi samo na kratkotrajnno uživanje, ali slično je i u velikoj većini ostalih, velikih evropskih gradova. To je mjesto gdje se ispunjavaju želje, o čemu već postoje različito suprostavljeni koncepti.

Nakon izvjesnog vremena Beč čovjeka ispunjava nekom melanholijom. Uživa se u njemu, kao kad se izađe na čisti zrak, nakon dugo vremena, šeta se uličicama, lunja sanjivim dvorištima, ili skakuće na prstima preko Stefanplaca. Ali grad na sve to ne pokazuje nikakvu reakciju, samo uzvraća pogled. U kafehausu Stefl služi nekoliko studenata, obučeni u Mozart stilu, stoje i pred ulazom, dijele letke.

Kao i svugdje: To je centar, koji nema ništa zajedničko sa višejezičkim egzotičnim žamorom i vikom na “nasch marktu”, sa kojim Slaveni, Turci ili Mađari nemaju baš nikave veze, ali njihovi specijaliteti su svugdje u Beču. Noću je prazno, osim ponekog ruskog milionera, koji spotičući se, izlazi iz Sky bara, preko puta katedrale. I onda čovjek shvati šta je to, što ovdje nedostaje, a nikad neće vratiti. Nedostaje imperatora, moglo bi se ironično reći, ali samo reći, nema velikog carstva, koje je uključivalo pola centralne i istočne Evrope. Nema moći koja je neophodno vodila ka putu slave. Ona je potpuno nestala prije sto godina, a ostale su samo njene zgrade, koje su vremenom pretvorene u spomenike.

Takva praznina centra je istina cijelog centra grada Beča. On se čini dostojanstvenim, razmeće se ljepotom, sa Zaher tortom, ali stoji nepomično, zaleđeno, u žalu za nepovratnom prošlošću.

I zbog toga su dvosmjerni tramvaji senzacija. Oni ne kruže više bešumno, kao gramofonska ploče kad dođe do kraja. Prvi put oni ne služe samo turistima, koji sa sobom odnose sliku Beča po cijelom svijetu, nego i ljudima u njihovoj svakodnevnici. Obje linije ustvari samo zaokruže oko dijela starog grada, a onda skreću do pravog centra grada, malo dalje. Tamo, gdje se u Beču živi i radi.

Kruna grada, razbijena i propusna, služi za dobrobit ljudi, a upravo je to ono, što nije baš loša vijest.

(izvor:SDZ)