nedjelja, 10. studenoga 2013.

Liskaluci ne umiru...


Liskaluci ne umiru

Sa stranice DelBoj Trotter/fb

(autor mi je lično poznat)

Jutros na pijaci u Vrapčićima. Imam jednog druga s kojim kad odem u Vrapčiće, dogovorimo se i hodamo 2 debela sata po štandovima, razgledamo i takmičimo se ko će prodavcu postaviti što ozbiljnijeg izraza lica - što besmislenije i što gluplje pitanje na koje je odgovor grehota tražit. Navest ću par pitanja koja su danas postavljena:

1. Na štandu sa alatima. Grupa ljudi starijih je oko nas. Mi pitamo: Izvinite, imate li iberzokne? Prodavac govori šta ti je to. "ona ručka za kantu" - odgovaramo mi. Ljudi se okreću u nevjerici, neki koji su skontali padaju od smijeha

2. Dolazimo do gospodje romske nacionalnosti koja prodaje džempere po 1KM. Ja uzimam onaj jedan dzemper pleteni i pitam: Izvinite, gdje je ovo pleteno? Ona odgovara: To ti je u Mostaru pleteno!

3. Štand sa alatima i riboopremom? 10tak ljudi okolo. Drug uzima jedan mlat i pita prodavca, je li ovo mlat za more ili za rijeke? Blijedi pogledi oko nas, a jedan deda govori, nisi ti sine za toga, okani se ti toga!

4. Romkinja prodaje slike po 1KM. Kakve su to slike. Ja uzimam jednu. Ljudi oko nas gledaju stvari. "Izvinite, jeli vam ono u uglu tamo VAN GOGH? "-Ne znam bratko, možda jeste, evo pogledaj. "-Nema potpisa" -"Bio je, bio, zaljepljen, nego nego skino"

Okolo ljudi padaju od smijeha, jedan čiča govori: Sine, ne zna ti ona ko je Van Gogh!

E pa zamislite tih komiranja. Nisam se toliko ismijao od srca ne znam kad.

Nema komentara:

Objavi komentar