Gordana Miletić Buzaljko: Žao mnogo žao....ko da dio nas na samom
kraju odlazi zauvijek ....e da ta košćela zna prićati ...šta bih ona prozborila
, od djećijih nestašluka do randesa, noćnih sjedaljki i onda one ratne tuge i stradanja
...i na kraju će vjerovatno završiti kao sve u ovome gradu ...zaboravljena od svakoga
....meni lićno mnogo žao !!
Jutros je otišla uslikati...taman ko da se pozdravljam sa
njom ćitavo moje djetinjstvo i mladost
je negdje ispod nje utkano i svih naših generacija.
…kao ono kad odeš da obiđeš neku tešku hastu...znaš da nema
ništa od toga, ali opet odeš...Gordana hvala ti na ovoj slici...
Tibor Vrančić: I
ja je proljetos ulentrah ko da sam znao…
… ne zna se je li
starija džamija ili košćela...džamija je tu od 1610...
..ako je ikako
moguće..zasaditi novu na istom mjestu kad ovu dragu staru struhlu posjeku..nema
druge..život za život i idemo dalje...
... košćela pod Kujundžilukom,
koja je u ratu izgorila, ponovo je zasađena prije 16-17 godina i već daje dobru
hladovinu...
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen