Stari most, 1919. godine, foto SAD Crveni križ
U časopisu The Bridgeport times and evening farmer, dana 2. maja 1919. godine objavljen je sijedeći tekst:
“Mostar, Hercegovina, 2. maj
– Sve bolnice u Hercegovini i Bosni, koje su pune bolesnih i ranjenih vojnika vraćenih iz Austrije, kao i mnogih civila koji pate od tifusa i drugih bolesti, primile su pomoć od Američkog Crvenog krstaa, koji je pored slanja nekoliko ljekara i medicinskih sestara, poslao i veliku količinu lijekova i odjeće.
Misija Crvenog krsta, koga vodi kapetan F. C. Thwaits iz Milwaukeeja, Wis., ima pomoćne stanice u Dubrovniku, Splitu, Sarajevu, Mostaru i drugim mjestima. Najviše pažnje pridaju odijevanju siromašnih, brinu se za bolesne, te popravljaju higijenske i sanitarne metode s posebnim naglaskom na prevenciji tifusa. Takođe, usko surađuju sa Američkim ženskim uredom za hranu, koji snabdijeva brašno i mast siromašnima”.
(prevod:Tibor Vrančić)
Većinu čuvene Četvrte BH pukovnije u Prvom svjetskom ratu činili su vojnici iz Hercegovine, a u austrougarskoj vojnoj i drugoj dokumentaciji nazivani su jedinstvenim imenom „Bošnjaci.” Ova je pukovnija bila jedna od najodlikovanijih dijelova austrougarske vojske. U njenu čast austrijski vojni muzičar Eduard Wagnes komponovao je 1895. godine vojni marš pod imenom Die Bosniaken kommen (Bošnjaci dolaze), a vojni arhivi Beča bilježe mnoga imena odlikovanih vojnika katolika i muslimana. Među ostalima, u ovoj je pukovniji služio (i u borbama s Italijanima bio ranjen) i Husaga Ćišić, poslijeratni gradonačelnik Mostara.
Gradsko poglavarstvo grada Mostara, dana 13. novembra 1915. godine, izdaje proglas pod nazivom: „Junačko držanje naše domaće pukovnije!” Potpisao ga je tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina. Mujaga izvještava narod kako je od zapovjednika BH 4 pukovnije potpukovnika Lea Kuchynskog primio dopis. Naime, Kuchynska je Mujagu izvijestio kako je Vrhovno vojno zapovjedništvo dana 11. novembra 1915. godine pohvalilo izvrsno hrabro držanje pripadnika Četvrte pukovnije. Plakatom, u komw je Mujaga u cjelosti naveo potpukovnikov dopis, oblijepljen je tadašnji Mostar kako bi narod „napunio … srca bujnom radošću, a diki i ponosu …neće biti ni kraja ni konca”.
Mujagin proglas koga ovdje donosimo štampan je u poznatoj gradskoj štampariji i knjižari Pacher & Kisić.
(prevod:Tibor Vrančić)
Priredili: Tibor Vrančić / Armin Džabirov / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen