Desno, moj najstariji brat Ismet
(1943-2016) sa Ilijasom-Izom Delićem (1936-2013).
Muzika je bila Izina strast kojoj je ostao vjeran do kraja života. Vrhuncem svoje karijere opisuje kada je u maju 2002. godine sa Mostar Sevdah Reunionom imao koncert u dvorani Queen Elizabeth Hall u Londonu kojeg su kritičari vrlo pozitivno ocijenili, list Evening Standard posvetio im je cijelu stranicu, a Mark Espiner je u publikaciji “This is London” zapisao sljedeće: “Pjevač Ilijaz Delić je bio apsolutna zvijezda koncerta. U krem odijelu, srebrene kose, te noći je bio Frank Sinatra, čiji nas je glas pun emocija odveo daleko, na Balkan”
Muzika je bila Izina strast kojoj je ostao vjeran do kraja života. Vrhuncem svoje karijere opisuje kada je u maju 2002. godine sa Mostar Sevdah Reunionom imao koncert u dvorani Queen Elizabeth Hall u Londonu kojeg su kritičari vrlo pozitivno ocijenili, list Evening Standard posvetio im je cijelu stranicu, a Mark Espiner je u publikaciji “This is London” zapisao sljedeće: “Pjevač Ilijaz Delić je bio apsolutna zvijezda koncerta. U krem odijelu, srebrene kose, te noći je bio Frank Sinatra, čiji nas je glas pun emocija odveo daleko, na Balkan”
U časopisu Behar koji je tada (1997)
uređivao Ibrahim Kajan štampana je recenzija Ismetovih
radova:
“Baraljefi Ismeta Kurta u vječnom materijalu – bakru odišu monumentalnošću i postojanošću koji svaki posjetioc osjeti pri prvom susretu sa radovima. Posmatrajući radove sasvim je jasno da se radi o autoru ciji je spektar opservacija okrenut prema bogatom duhovnom, zanatskom i umjetničkom nasljedju svog Mostara i Bosne i Hercegovine.
Tvorevine su nastale kao izraz duhovne potrebe kroz koje Ismet Kurt poseze za svojim korijenima tražeci odgovore na mnoga pitanja nastala kao refleks na opskurnost posljednjih dogadjaja i na tragiku ličnih turbelencija.
Ismet Kurt traži i uzima sokove tradicije, tražeči eliksir za ranjenu dušu.
Ko je mogao vjerovati da ce poslije potpunog razaranja i uništenja, poslije silne mržnje sa istoka i zapada koja se izlila na Mostar, a posebno na njegov stari dio i na Stari most, Potkujundžilukom, tako brzo, opet veselo odjekivati zvuci kujundžijskih čekića, miris jutarnje kafe, dozivanje i “prozivanje”.
Danas stopama rahmetli Ismeta ide njegov sin Edo Kurt, koji nastavlja stvarati čudesne tvorevine u bakru u svojoj umjetničkoj radionici.
“Baraljefi Ismeta Kurta u vječnom materijalu – bakru odišu monumentalnošću i postojanošću koji svaki posjetioc osjeti pri prvom susretu sa radovima. Posmatrajući radove sasvim je jasno da se radi o autoru ciji je spektar opservacija okrenut prema bogatom duhovnom, zanatskom i umjetničkom nasljedju svog Mostara i Bosne i Hercegovine.
Tvorevine su nastale kao izraz duhovne potrebe kroz koje Ismet Kurt poseze za svojim korijenima tražeci odgovore na mnoga pitanja nastala kao refleks na opskurnost posljednjih dogadjaja i na tragiku ličnih turbelencija.
Ismet Kurt traži i uzima sokove tradicije, tražeči eliksir za ranjenu dušu.
Ko je mogao vjerovati da ce poslije potpunog razaranja i uništenja, poslije silne mržnje sa istoka i zapada koja se izlila na Mostar, a posebno na njegov stari dio i na Stari most, Potkujundžilukom, tako brzo, opet veselo odjekivati zvuci kujundžijskih čekića, miris jutarnje kafe, dozivanje i “prozivanje”.
Danas stopama rahmetli Ismeta ide njegov sin Edo Kurt, koji nastavlja stvarati čudesne tvorevine u bakru u svojoj umjetničkoj radionici.
(Ahmet Kurt)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen