Oko tri biliona (3 hiljade milijardi) stabala raste na zemlji, što je oko 400 puta više nego što na njoj živi stanovnika.
Među njima su primjerci stabala stari hiljadama godina, sveta stabla, legendarna, ogromnih dimenzija, do neprepoznatljivosti bizarna, ili kvrgavo deformisana.
Jedinstvene individue, koje nam mogu dosta toga ispričati. Upravo takvih 59 stabala iz čitavog svijeta predstavljeni su ovih dana u knjizi „Die Wissen der Baume“, „Znanje ć“.
Ovdje će biti riječi samo o četiri stabla o kojima je pisano u ovoj knjizi.
Među njima je moćni hrast sa daleko razgranatim granama, koji danas stoji na ulazu u Hampton univerzitet u američkoj saveznoj državi Virginia. Za vrijeme američkog građanskog rata (1861.-65.), u kome je Sjever je želio ukinuti ropstvo, a Jug ga i dalje zadržati, pod ovim hrastom su utočište i zaštitu našle brojne izbjeglice sa juga. Njima je poklonjena sloboda. Još za vrijeme samog rata, hrast je služio kao razred: U hladu njegove krošnje, po prvi put je održavana školska nastava za crnu djecu nekadašnjih robova. Široko razgranato stablo ima krošnju prečnika skoro trideset metara. Danas je spomenik koji svjedoči oslobađanju robova u Americi prije 150 godina.
„Arbol del Tule“ u Santa Maria del Tule u Mexicu je drvo sa najdebljim stablom na svijetu. Obim stabla iznosi više od 42 metra. Montezuma Zypresse, prema kazivanju naučnika, trebalo bi biti staro više od 1.500 godina. Ono je dakle bilo staro više od 1.000 godina kada su Španci osvojili Mexico (1519.-1521. godine).
Bonsai stabla u Japanu su umjetnička djela. Drvo na slici je čak i jedan svjedok. Ono je preživjelo eksploziju atomske bombe na Hiroshimu 1945. godine, kada je preko 100 hiljada ljudi izgubilo život. Ovo, skoro 400 godina staro drvo, stoji danas u Washingtonu, kao poklon Japana. I kao opomena.
Mnogi se iz fizike sjećaju priče o Isaac Newtonu (1643. – 1727.), koji je na trag zakonu gravitacije došao nakon što mu je, sjedeći pod jednim jabukovim stablom, sazrela jabuka pala na glavu. Ovo stablo postoji još uvijek u Woolsthrope Manoru u Engleskoj, ispred kuće u kojoj je nekada rođen ovaj naučnik. Jedan orkan je 1820. godine oborio stablo, ali je ono ponovo počelo rasti iz korijena i do dan danas rađa svake godine.
(izvor:bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen