na Sutjesci 1943.
Snimka objavljena desetak
tisuća puta u našoj zemlji i širom svijeta, u svim jugoslavenskim
muzejima revolucije i po foto-dokumentacijama, dosad je bila poznata
s legendama: "Borci Druge divizije", "Tifusari",
"nepoznati partizani na Sutjesci", itd.
Posrijedi je ratna snimka
od 9. lipnja 1943. u jeku borbe na Sutjesci. na Milinkladama,
uzvišici nad Tjentištem, na kojoj se vidi skupina izmučenih,
gladnih i iscrpljenih boraca. Zastali su na trenutak da predahnu
između dvaju avionskih napada.
Neki od boraca sa slike, a
posebno onaj koji drži konja za ular, doimaju se kao lica sa
srednjovjekovnih freski. Iz pogleda im se Čita tjeskoba trenutka,
grč tog vremena, užas rata.
Od njih Četvorice u prvom
planu snimke, osim borca koji drži konja, najupečatljiviji je lik
Čovjeka koji leži sa spokojnim izrazom lica, kao da se odmara na
tratini. Do njega je borac s rukama na koljenima, zamišljen, oborena
pogleda pa se Čini kao da ga se ništa ne tiče. Tu je i borac pored
bukova stabla, koji se okrenuo i kao da uporno gleda u kameru, Čudeći
se: "Zar sada nekome pada na pamet da snima?"
Ipak, u tom đavolskom
kovitlacu povijesti bio je i jedan Čovjek s foto-aparatom, koji je
mislio na povijest, da zaustavi na filmu trenutak surova rata. Bio je
to Žorž Skrigin, rezervni major JNA, u Čijem stanu - u Takovskoj
12, u Beogradu - sjedimo.
- Da, da, ja sam autor te
fotografije, koju sam snimio 9. lipnja 1943. na Milinkladama. A tko
je na fotografiji to zaista ne znam, čak me i ne zanima. Važna mije
fotografija kao dokument vremena i događaja. To nije grupna snimka
za uspomenu ispod koje treba napisati da su na slici Marko, Janko,
Salko... - ljuti se Skrigin zbog članka u jednom beogradskom
dnevniku u kome je uz tu objavljenu fotografiju bilo zapisano daje
autor "nepoznat".
Žorž Skrigin kao
predratni mjastor umjetničke fotografije i koreograf zagrebačkog
Hrvatskog narodnog kazališta otišao je 1942. godine u partizane,
gdje je rat proveo uglavnom kao Član Kazališta narodnog
oslobođenja. Ponio je iz Zagreba u partizane i fotoaparat
"Rolleiflex" proizveden 1937. s objektivom Zeiss Tesar
1:35.
- Evo, to je ta kamera.
Pogledajte samo tu kožnu futrolu, više je puta šivana i krpljena,
na njoj se opaža patina rata. Ovo udubljenje na strani nastalo je
zato što mije kamera služila kao jastuk. Osim toga, prije spavanja
sam zamotao remen od kamere oko ruku, daje za iznenadna pokreta ili
povlačenja ne zaboravim... - priča Skrigin i smije se.
Iz Zagreba je ponio 30
"Agfa" filmova formata 6x6 i dvije posude s razvijaČem i
fiksirom. Kasnije, kada je filmova nestalo, "snalazio se"
po oslobođenim mjestima u kojima je bilo fotografa, ali mu je u
nabavi filmova mnogo pomogao Moša Pijade, koji je stalno pronalazio
filmove "za onog Skrigina".
Iz Zagreba je ponio
30 "Agfa" filmova formata 6x6 i dvije posude s razvijačem
i fiksirom. Kasnije, kada je filmova nestalo, "snalazio se"
po oslobođenim mjestima u kojima je bilo fotografa, ali mu je u
nabavi filmova mnogo pomogao Moša Pijade, koji je stalno pronalazio
filmove "za onog Skrigina".
Kada je 27. studenoga
1943. poginuo Ivo Lola Ribar na Glamočkom polju dok je bio u avionu
na zemlji, s kojim je trebao poletjeti u Kairo, u avionu je izgorjelo
i više stotina Skriginovih fotografija, što su ih Članovi naše
vojne misije namjeravali predati saveznicima.
- Sve sam ratne filmove
sačuvao i danas je kod mene oko 500 filmova koje gotovo ljubomorno
Čuvam. Nisam ih čak htio predati ni u Vojno-historijski arhiv -
kaže Skrigin.
Najviše me zanimalo pod
kakvim je okolnostima snimio fotografiju o kojoj je riječ, a za koju
neki sakupljači građe iz povijesti KOB-a tvrde da kao dokument
dolazi po popularnosti odmah nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a (također
snimak Skrigina) ili Titova ratnog portreta što gaje Skrigin snimio
u kolovozu 1942. na Miliništu kod Glamoča.
Kompletan tekst na linku:
http://www.yugopapir.com/2017/11/bitka-na-sutjesci-milinklade-kako-je.html
(izvor:yugopapir)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen