Trener svjetskih prvaka – Joachim Löw

Uzvišeni osjećaj

Neuer, Götze, Schweinstaeiger, sve svjetske klase, jedan do drugoga. Ali, pravi tvorac trijumfa Njemačke na SP bio je trener Joachim Löw. Trener koji je zbog svog stila vođenje reprezentacije stalno bio kritikovan, pri čemu je ostao dosljedan jednom dugoročnom planu.

Deset godina u profi fudbalu su vječnost. U jedno takvo desetljeće istovremeno doleze igrači iz raznih generacija, a igra ekipe, pa čak i paradigma ukupnog sporta, kroz to vrijeme se mogu mjenjati. Pa čak i od trenera jedne prosječne ekipe, može se postati trener svjetskih prvaka.

Prije deset godina, nekako baš u ovo vrijeme, Joachim Löw je bio otpušten sa pozicije trenera prvoligaša Austrija iz Beča. Šest mjeseci kasnije postao je asistent tadašnjeg selektora Njemačke Jurgena Klinsmanna. I tada niko nije ni slutio da äe to biti početak nečega velikog. Nečega, što je 13. jula 2014. godine dostiglo svoj vrhunac.

Jedan austrijski novinar je želio znati šta o ondašnjem otpuštanju iz bečke Austrije, u  momentu vrhunca karijere, misli sam Löw. Njegov odgovor je bio: “Srećom da je bilo tako, inače, možda bih i danas tamo bio trener”. U večeri nakon finala u Rio de Janeiru, Low je imao dosta razloga da se ponaša samouvjereno i da bude sretan, pogotovo u pogledu kritike, koja mu je godinama bila upućivana, a koja čestonije  bila fer.

Ali, sada se čini da kod Löwa to nije igralo nikakvu ulogu. Njemu je ustvari sad malo lakše, jer nije bilo svih onih dežurnih prigovarača, nije bilo onog”gledajte ga samo!”. Kao da je Löw od preuzimanja ove dužnosti 2006. godine, znao da će ovaj momenat doći, i sada ga uživa u punoj mjeri.

Joachim Löw, trener svjetskih šampiona: kratko nakon završetka turnira u Brazilu, to nekako zvuči kao da se samo od sebe podrazumjeva. Do onog furioznog polufinala, kada je sa svojom trupom pregazio Brazil sa sedam komada, bilo je još uvjek dosta onih koji mu nisu vjerovali da ovu ekipu može odvesti do trona. Bio je napadan i psovan kao mekušac, da je tvrdoglav, a jedne njemačke novine su čak pisale da je  to ekipi uspjelo, usprkos Löwu. A sve to se dešavalo još samo prije sedmicu dana.

Uspjeh mijenja i lice i ugled ljudi u javnosti. Löw je proteklih godina na svojoj koži osjetio svu tu oštrinu. Fudbalski svijet je slavio “ljetnu bajku 2006” u Njemačkoj, hrabru igru Nijemaca na SP 2010. u Južnoj Africi. Onda je slijedio poraz protiv Italije 2012 od 1:2, na Evropskom prvenstvu, pa i igra bez odbrane, protiv Švedske 4:4. Low je izgubio njegov nimbus. Važio je za nekoga ko više nije dobar. Njegov stil vođenja, njegova vizija fudbala, njegov način govora. Ničim više nije mogao dokazati da je u pravu.

U to se čak uklopila i loša priprema pred ovo SP u Južnom Tirolu. To nije ništa, čulo se sa svih strana. Počele su špekulicije, da li će Löw biti trener nakon ovog turnira. Ali, on sam nije skretao sa svog kursa, i ponašao se kao i kod svih dotadašnjih turnira. On i njegovi  pomoćnici Hans Dieter Flick i Ursom Siegenthaler, pripremali su plan za ovo SP, sa posebnim osvrtom na drugačiju klimu, sposobnosti igrača sa kluope, a posebno na važnost standardnih situacija u igri.

Ovih dana je često pisano kako je odstupio od lijepe igre na uštrb efikasnosti i uspjeha. Bio je to prelom svih njegovih dotadašnjih ideala. U nekoliko sedmica prije SP trener je postigao nešto, što mu nije polazilo za rukom čitavo desetljeće prije toga: stvoriti viüe reda u defanzivnom redu njegove ekipe. Četiri odbrambena igrača, dva defanzivna igrača u sredini, povećana sigurnost kod izvođenja kornera. Sve to se može definisati i razvojem jedne “Löwovske osobenosti”, neüto kao učenje na vlastitim greškama i dramama sa svih proteklih turnira.

Ova ekipa sigurno nije bila jedna od radije viđenih na ovom turniru, ali je sigurno bila jedna od najpametnijih. A sve to je zasluga trenera Löwa, koji je ovu titulu izborio uz kontinuitet i refleksiju.

“Mi smo već 55 dana zajedno, a projekat “Svjetski prvak” je počeo prije mnogo godina. Svih ovih godina mi smo kontinuirano napredovali, i usprkos porazima uvjek pravili male korke naprijed” kaže Löw.

U noäi nakon finala niko više nije smio ni pomišljati da govori o ostavci trenera. Iz krugova oko ekipe čuje se da Low želi ostati “još malo”. Istog mišljenja je i menadžer reprezentacije Oliver Bierhoff, a predsjednik DFB Wolfgang Niersbach je decidan: “Šta je to još iznad titule svjetskog prvaka?”

Možda titula prvaka Evrope, za dvije godine. A upravo tako je uradio i Helmut Schön, nakon njegovog osvajanja tituke svjetskog prvaka.

(izvor:focus)

www.novasloboda.ba